Rijeka je u sezonu ušla s dva centralna napadača, ali je prvo Jorge Obregon za 500.000 eura prodan u malezijski Johor, pa Franjo Ivanović za 4 milijuna u belgijski Union SG. Nije Damir Mišković sjedio prekriženih ruku, povukao je poteze koje su mnogi od nas vidjeli kao dobitne. Stigli su dokazani centarfori Komnen Andrić i Stipe Perica, pa kao njihova pričuva i najbolji drugoligaški strijelac iz prošle sezone, Dominik Dogan. No, eto, nije bilo uspješno, trojica napadača zajedno su u svim natjecanjima skupili 30 nastupa i postigli tek dva pogotka, oba su djelo Andrića.
Dogan je danas jedini iz tog trojca koji je još uvijek na Rujevici. Andrić je svoju posljednju utakmicu odigrao još 22. listopada, potom se sukobio s trenerom Radomirom Đalovićem i ove je zime preselio na posudbu u Lokomotivu, dok je Perica otišao u Dinamo iz Bukurešta. Došao je u Rijeku besplatno iz Standarda Liegea, iz nje na isti način i otišao...
- Na početku prošle sezone imao sam operaciju ramena i kasnije nisam uspio uhvatiti ritam. Došao je na klupu trener Ivan Leko, mislio sam da ću igrati više, ali nije se dogodilo. Što se može, zvala me Rijeka i prihvatio sam poziv - javio se 29-godišnji Perica iz hladnog Bukurešta, čiji je stanovnik postao prije deset dana.
- Vratio sam se prošlog rujna u Hrvatsku nakon 11 godina izbivanja, mislio sam kod kuće oživiti karijeru, ali nažalost u tome naumu nisam uspio. Ništa, idemo dalje. Sada sam došao na meni nepoznatu lokaciju, ali prvim sam dojmovima u Rumunjskoj apsolutno zadovoljan. Mislim da sam došao na pravu lokaciju.
Vratimo se još malo na Rijeku, na taj pokušaj oživljavanja karijere na Kvarneru. Kako to da je izbor pao na nju?
- Imam obitelj, malu djevojčicu i mislio sam da je bolje da smo svi zajedno u domovini. Drugi razlog je nogometni, vjerovao sam da ću više igrati, da ću biti zadovoljniji i sretniji, što u konačnici nije tako ispalo.
Hvalili smo prošlog rujna Miškovićev izbor, dovođenje napadača koji je u karijeri zabijao u prvenstvima Nizozemske (NAC Breda), Italije, gdje je igrao za Udinese i Frosinone, Turske (Kasimpasa), Belgije (Mouscron i Standard), Izraela (Maccabi Tel Aviv), pa i u engleskom Championshipu (Watford)... Igrača kojeg je prije 12 godina, imao je Perica tada 18, prepoznao i Chelsea te ga za oko 2,5 milijuna eura kupio od Zadra. No, ta priča, nažalost po klub i igrača, nije bila uspješna.
Perica je debitirao 14. rujna i nastupio u osam uzastopnih utakmica u prvenstvu i Kupu za Rijeku. Minutaža nije bila velika, odradio je tek 263 minute, mislili smo da mu treba malo više vremena za aklimatizaciju. Pogrešno smo pretpostavili jer nakon 26. listopada i 1:1 kod Varaždina, gdje je odradio cijelo drugo poluvrijeme, Perica za Rijeku više nije odradio ni minute. Što se dogodilo?
- Nemam pojma. Stvarno ne znam što da vam kažem, imam skoro 30 godina, ali nisam dovoljno pametan da odgovorim na to pitanje. Idemo dalje, ne bih se puno htio vraćati na to. Za mene je to prošlost, ostavio sam to iza sebe, a momcima iz Rijeke želim sve najbolje, da osvoje prvenstvo. Od srca im to želim jer u momčadi, cijelom klubu i oko njega, ima stvarno dobrih momaka. Ja svoj put nastavljam negdje drugdje i to je to.
Trener Đalović je Andrića u listopadu odstranio iz prve momčadi i tu odluku kratko objasnio kao "kršenje klupske discipline". Perica je stalno bio u kadru, ali je posljednju utakmicu odigrao samo četiri dana kasnije. Je li i s njim bilo nekih sličnih problema?
- Ma kakvi, ne daj Bože. U profesionalnom nogometu sam od 2012. i nikad nisam prekršio nikakav disciplinski pravilnik kluba ili bio sankcioniran od nekog trenera, pa tako ni u Rijeci. Trenerovo je pravo hoće li te staviti u igru ili neće, postavljen je da donosi odluke. Dok sam bio tamo, Rijeka je pobjeđivala, nije bilo potrebe koristiti me i to je to.
Jeste li i vi u nečemu pogriješili?
- Ne, u svemu tome ne vidim niti jedan posto svoje pogreške. Dao sam svoj maksimum u datom trenutku, mogu se pogledati u ogledalo sa spoznajom da sam dao sve od sebe.
Puno je Perica toga prošao u karijeri, Rumunjska je osma država, Dinamo Bukurešt već 12. klub čiji je član otkako je profesionalac. Svjestan je da od gledanja preko ramena nema puno koristi, ali kad se ipak malo osvrne, ostaje li gorak okus zbog te petomjesečne riječke epizode?
- Nisu mi se još emocije slegle. U životu je to jednostavno tako, na neke stvari ne možeš utjecati. Došao sam s najboljom namjerom, da pomognem Rijeci i u njoj oživim karijeru, da budem sretan i zadovoljan. Nisu me vodili nikakvi drugi interesi osim sportskih i nije ispalo kako sam zamislio. Neke stvari nisu u našoj moći i mislim da nije bilo puno vremena za čekanje da se nešto dogodi nego sam morao nešto poduzeti. Došao je poziv trenera Željka Kopića da dođem u Bukurešt, prihvatio sam ga i sada sam fokusiran samo na Dinamo i da opravdam povjerenje koje mi je dao. Da dokažem da itekako znam i mogu igrati kvalitetan nogomet.
Htjeli smo još malo pročeprkati oko tog brzog rastanka s Rujevicom, ali iskusan je Perica...
- Vidim da me navlačite, želite iz mene nešto izvući, ali iz ovog što se zbilo ne bih htio raditi nikakvu priču jer za to nije trenutak, niti sam takav tip da bljujem vatru po drugima. Idemo svi dalje svojim putem, to je sastavni dio života. U nogometu sam toliko dugo, osjetio sam puno nepravdi na sebi i ovo je za mene samo još jedna škola, koja me ojačala. Rijeka je iza mene, želim joj sve najbolje i idemo dalje.
Još malo smo inzistirali, ipak je cijela priča neobična...
- Je, i meni su neke stvari nejasne. Igrao sam i zabijao na puno većim razinama, ali u Hrvatskoj, eto, nisam mogao. Jednostavno mi se nakon prošle sezone u Standardu nadovezala loša avantura na lošu avanturu i okrećem se budućnosti. Borac sam, nisam neki fini igrač, tehničar koji će proći pet igrača, već napadač s osjećajem za gol. Život me naučio da se ne predajem, neću su predati i mislim da će mojih pet minuta ponovno doći.
Da netko možda ne bi krivo shvatio, Perica ima iznimno pozitivno mišljenje o aktualnoj Rijeci.
- Stvarno sam se ugodno iznenadio kvalitetom momčadi Rijeke, koja ima niz dobrih igrača. Neću ih izdvajati, ali nivo je u toj prošloj sezoni bio iznimno visok. I dobri momci i dobra momčad, ostalo mi je puno pozitivnih dojmova.
Kao klub, dakle, Rijeka nije razočarala Pericu. Dapače...
- Rijeka je, što se tiče uvjeta, mali Udinese. Nudi mladim igračima sve preduvjete da se razviju i uspiju. I to ne govorim da bih se nekom ulizao, jer za to nemam razloga. Od terena za trening, teretane, hrane i kuhinje, do Rujevice. Bio sam i u većim klubovima koji nemaju takve uvjete, stvarno me i po tom pitanju Rijeka ugodno iznenadila. Posebno moram pohvaliti ljude iz kuhinje, stvarno su prekrasni, njih ne smijem zaboraviti. Osjećao sam se kao doma, kao da sam Riječanin, stvarno su me svi u klubu i oko kluba sjajno prihvatili.
Puno je toga vidio vidio i iako njegov povratak kući nije trajao dugo, bilo je to dovoljno vremena da vidi ono što svi dobro znamo.
- Ne želim da ispadne da nekom čitam lekciju, obraćam se s visoka, jer mi to nije namjera, ali to što ima Rijeka, trebao bi biti nekakav minimum za hrvatske klubove. Kada vidim stadione po, recimo, Izraelu ili Rumunjskoj, mislim da Hrvatska jako kaska. Infrastruktura nam je užasna, kad pogledate samo travnjake u Kranjčevićevoj, Šibeniku, strašno... Skeptični smo, primjerice, prema Rumunjskoj, ali ovdje je sve na puno višoj razini. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska probudi, nedopustivo da je uvjeti u državi čiji su nogometaši sam svjetski vrh ima takve nogometne uvjete.
Može li Rijeka do naslova prvaka?
- Želim momcima da uspiju, iako neće biti lako. Nažalost su zadnje dvije utakmice izgubili, a sad slijedi nešto teži raspored. Mislim da, realno, sve ovisi o Dinamu. Hoće li se posložiti ili neće. Da se mene pita, volio bih da Rijeka bude prvak, ali vidjet ćemo...
Tu je i Hajduk, klub iz njegovog kraja?
- Ja sam iz Zadra i navijač sam Zadra, nisam nešto posebno naklonjen Hajduku. I to je hrvatski klub i želim mu sreću, ali ne želim im da budu prvaci.
Otišao je iz kluba koji se bori za naslov u klub koji je u istom statusu. Ludo je u Rumunjskoj, njegov Dinamo je nakon 26 kola peti, ali samo s jednim bodom manje od vodećeg CFR Cluja.
- Prije godinu dana sam se slučajno sreo s trenerom Kopićem, popričali smo, a sada smo se, eto, spojili. Odlučio me dovesti, dati mi novu šansu i zahvalan sam mu na tome. Vidi se da je momčad Dinama jako dobro posložena, da trener zna posao, da ima iskustva i znanja. Iako, nema nas puno, nema te širine kakva je bila u Rijeci, ali ima dosta kvalitetnih igrača. Prošle godine su se borili za ostanak, sada se borimo za naslov. Neće biti lako, nismo favoriti, ali idemo iz utakmice u utakmicu i pokušat ćemo dohvatiti titulu.
Tko zna, možda bi na kraju to mogla biti nevjerojatna sezona u kojoj je Perica osvojio dva naslova prvaka u dvije različite države?
- He, he, volio bih da bude tako, ali ako moram izabrati jedan, neka bude ovaj u Rumunjskoj - zaključio je Perica, koji je na upit
hoće li u budućnosti opet možda navratiti u SHNL rekao sljedeće:
- Nikad ne reci nikad, ali ovo mi je bila dobra pljuska i teško da ćete me ikad više gledati ovdje. Jedino ako se Zadar kojim slučajem vrati u elitu, tamo bih s guštom i srcem došao pomoći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....