Sezona je potpisa na Opus Areni. Nakon što je u utorak potpis na ugovor stavio Stjopa Mrktčjan, u srijedu Enis Cokaj, u četvrtak je s Osijekom na još godinu dana, do ljeta 2025. godine, produljio kapetan i najiskusniji igrač u svlačionici Vedran Jugović.
Prvu utakmicu za bijelo-plave prije skoro 16 godina u Gradskom vrtu, a imao je tu čast i bio prvi koji je s kapetanskom trakom oko ruke izveo momčad u prvoj utakmici Osijeka na Opus Areni. Jugović je igrač kakvog svaka momčad treba imati, netko koga se opisuje kao produženu ruku trenera, lokalni dečko koji je svjestan i "težine" dresa kojeg nosi i vrpce oku ruku, ali i mjesta i važnosti kojeg klub ima u zajednici. Jednom riječju - vođa! Netko tko je bez obzira što u nekom trenutku možda nije u prvom planu uvijek spreman uskočiti i dati sve što ima.
Za Bijelo-plave je debitirao u kolovozu 2008., tri dana nakon 19. rođendana. Tadašnji trener bijelo-plavih Ilija Lončarević stavio ga je od prve minute slavonskog derbija protiv Cibalije. Godinu kasnije protiv Hajduka je zabio prvi od 17 golova u dresu Osijeka.
- Meni se san ostvario kada sam prvi puta bio u zapisniku, a možete zamisliti kako mi je tek bilo kada sam debitirao protiv Cibalije u slavonskom derbiju. Pobjedili smo 2:0, nikada to neću zaboraviti... Mlađe generacije igrača možda ne znaju kakvu je težinu tada imao taj slavonski derbi i to lokalno rivalstvo. Noć prije utakmice nisam spavao, to je bila toliko pozitivna trema. Drugačije je ipak kada moraš istrčati pred ljude koji te poznaju, kada si bio dio navijačke tribine pa odjednom istrčiš pred nju. Vjerojatno svi ljudi koji su na tribini sanjali su nositi dres ovoga kluba, a kada mi se ukazala prilika onda postoji određeni pritisak da to opravdaš. Pamtim i svoj prvijenac protiv Hajduka godinu dana kasnije. Bilo je to na otvaranju sezone 2009./10. Vodili smo 1:0 i onda zabili autogol u 87. minuti za 1:1. Prvo kolo, Hajduk, pun stadion, sjećam se tog trka nakon što sam zabio Subašiću. "Raspao" sam se. Nisam poslije toga više mogao disati. Bolje da sam odmah izašao, "pojelo" me. Nisam znao gdje bi trčao, lijevo - desno, kud bi krenuo... - ispričao nam je jednom prilikom Jugović.
Od 17 godina profesionalne karijere njih deset je dao bijelo-plavima. Za Osijek je do sada odigrao 238 utakmica. U eri HNL-a odnosno od 1992. naovamo, samo su petorica igrača skupila više nastupa u dresu bijelo-plavih. Do kraja sezone Jugović će na toj ljestvici izvjesno preskočiti Josipa Balatinca (245 nastupa) i napredovati za još jedno mjesto pa će ispred njega ostati samo Mile Škorić, Bakir Beširević, Damir Vuica i Tomislav Šorša. Ipak jedna utakmica ostat će mu u posebnom sjećanju, s nje mu je ostala i uspomena za čitav život. Jesenas je na utakmici protiv Istre, inače povratničkoj utakmici Zorana Zekića na klupi Osijeka, ušao na poluvremenu, a onda zabio svoj prvi hat-trick u karijeri. Navijači su ga s terena ispratili uz skandiranje i ovacije, a u svlačionici su mu se svi suigrači potpisali na loptu koju je tri puta poslao u protivničku mrežu.
- Ovo je za mene večer iz snova, što se tiče moje karijere ovo mi je najljepši dan u život. Ovo je moj grad, moj klub... Puno puta sam kao klinac maštao o ovakvom danu. Doživio sam ga i nitko nije sretniji od mene - kazao nam je tada.
Jugoviću će ugovor završiti idućeg ljeta, mjesec dana prije 36. rođendana i možda mu je i zadnji za Bijelo-plave.