U Rijeci je prošao sve, a najbolje sačuvao za kraj i rekao zbogom! Na Rujevicu uskoro stiže dostojna zamjena?

U današnjem nogometnom svijetu gotovo i da ne postoje više igrači najviše razine koji su cijelu svoju karijeru igrali samo za jedan klub, legendarni Francesco Totti posljednji je nogometni romantik koji je cijelog sebe dao Romi, a tamo imao status božanstva. Današnji nogomet počiva na nešto drugačijim postulatima, financijski interesi, pritisci menadžera i globalnog tržišta ili, kada je SuperSport HNL u pitanju, želja za dokazivanjem uz neizostavni bogatiji financijski kolač, glavni su razlozi odlazaka ponajboljih nogometaša lige. Stoga i četiri godine, četiri sezone provesti u jednom hrvatskom klubu i biti na najvišoj razini, koji uzgred živi od prodaje igrača, definitivno nije mala stvar.

Lindon Selahi došao je tiho na Rujevicu, omaleni, vižljasti defenzivni veznjak koji je kao slobodni igrač stigao iz nizozemskog Twentea 2021. godine, vrlo brzo se nametnuo kao središnja figura, neizostavni dio riječkog veznog reda, srca svake ekipe, a jučer, gotovo četiri godine kasnije i sa 153 nastupa (uz devet pogodaka i četiri asistencije) u bijelom dresu definitivno je kazao - zbogom. Možda je i malo neumjesno Selahija uspoređivati s nogometnim legendama kakva Totti uistinu jest, no rođeni Belgijac ponosnih albanskih korijena (čiji je i bio povremeni reprezentativac) je u dresu Rijeke postao veliki miljenik navijača i jedan od rijetkih igrača koji je s Rijekom prošao sve ono najgore (bio dijelom i Cosmijeve Rijeke), a najbolje sačuvao za kraj i dostojan oproštaj - dvostrukom krunom.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Za razliku od prošle godine, kada je prije kraja polusezone, i nakon trakavice u kojoj nije htio potpisati novi ugovor (pa poslije produžio na godinu i pol, odnosno do sutra), prisilno završio na klupi, Selahi je u trofejnoj sezoni bio gotovo neizostavni igrač momčadi na putu do dvostruke krune. Za njega se tada uvelike (i javno) zalagao i tadašnji trener Rijeke Željko Sopić, a put će ih spojiti i u skoroj budućnosti jer Selahi bi gotovo sigurno sutra trebao staviti potpis s poljskim prvoligašem Widzewom gdje bi, neslužbeno, trebao zarađivati pola milijuna eura godišnje.

Trener Radomir Đalović, baš kao i predsjednik Damir Mišković, ovog puta nisu na Selahiju trenirali strogoću, bili su svjesni da im je naprosto jako bitan igrač na putu do snova, a da će teško, nakon četiri godine, moći zadovoljiti njegove financijske apetite. Njegovog menadžera posebno.

Selahi je samo u nedavno završenoj sezoni odigrao čak 42 utakmice i pritom postigao jedan pogodak uz asistenciju, no golovi ionako nisu bili njegov glavni forte već upravo suprotno, razbijanje protivničkih napada. Selahi je nerijetko bio posljednji bastion riječke veze, "šestica" koja se nije libila ući "u kost" protivniku ako je to bilo potrebno, a njegovu požrtvovnost tribine su bez iznimke znale nagraditi obilatim pljeskom i skandiranjem njegova imena. Ništa drugačije nije bilo niti na dvostrukoj proslavi, vidjelo se koliko je to Selahiju značilo, a Armadu je posebno apostrofirao i u svojoj posebno emotivnoj objavi koju je objavio na svojim društvenim mrežama.

- Nakon četiri nezaboravne sezone i 153 utakmice u bijelo-plavom dresu, došlo je vrijeme za težak oproštaj od HNK Rijeke. Podijelili smo toliko posebnih trenutaka i uvijek ću biti ponosan što sam nosio ovaj dres. Prošlosezonski povijesni dvostruki naslov, osvajanje prvenstva i Kupa, bit će nešto što ću nositi sa sobom zauvijek, jer to je bio moj cilj kad sam potpisao. Nadao sam se drugačijem načinu odlaska. Moja želja bila je nastaviti pisati povijest s Rijekom, ali život nogometaša može se brzo promijeniti i ne ide uvijek putem kojim smo zamislili. Kao što svi znate, uvijek sam davao sve od sebe svaki put kad bih izašao na teren i igrao srcem za klub koji volim. Hvala mojim suigračima, stručnom stožeru, svima koji rade iza scene, Miskeu i Arsi, predsjedniku, a posebno Armadi. Vaša energija i strast znače mi sve. Rijeka mi nije samo klub. Postala je dio moje priče, dio onoga tko sam. Bez obzira kamo me život odvede, Rijeka će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Vidimo se uskoro, napisao je Selahi i otišao put Poljske.

Rijeka je tako trenutačno ostala na svega jednom, barem po vokaciji, defenzivnom veznom igraču - slovenskom reprezentativcu Dejanu Petroviču koji je pak znatno veći dio prošle sezone bio bliže golu od albanskog kolege. Petrovič je silno zahvalan igrač izuzetnih radnih i trkačkih vještina, no pitanje je hoće li ga Đalović htjeti "trošiti" na poziciji koju je Selahi igrao vrlo dobro, ali se i puno trošio te bio jedan od igrača kojeg je trener Đalović vadio (u čak 30 od 42 utakmice nije imao punu minutažu). Pristigli Ndockyt također može odigrati tu poziciju, no iz kluba stižu signali kako bi jedna prava, klasična "šestica" vrlo brzo trebala postati stanovnikom Kvarnera.

Rijeka će, i bez Lindona Selahija, ostati snažna i konkurentna momčad, spremna za nove izazove. Nogomet je uvijek donosio nove junake, a nema sumnje da će i na Rujevici uskoro "niknuti" neki novi Selahi. Ipak, onaj pravi, originalni - ostat će zauvijek upisan u klupsku povijest kao šampion koji je svoje najbolje godine ugradio u temelj povijesnog uspjeha Rijeke.