Mario Tokić (41) danas na Poljudu kreće u svoju drugu samostalnu trenersku epizodu. Kao v.d. trenera Lokomotive ovog je ljeta odradio šest utakmica u prvenstvu i Europi prije nego što ga je naslijedio Tomislav Ivković. Sada Tokić nasljeđuje Ivkovića koji je otišao u Saudijsku Arabiju.
- Od prvog dana u Andori kad sam postao v.d., ja sam se postavljao kao pomoćni trener. Imali su igrači respekt prema meni, no vidjeli su da ja ne želim preko noći postati šef, a još uvijek to nisam. Tih prvih mjesec dana je postojala opasnost da se momčad ne ‘razbije’, ali pokazali su kao jako kulturni ljudi, u stvari velika djeca, i nisu iskoristili taj nekakav vakuum koji su realno mogli iskoristiti. Nisam se htio postavljati kao šef kad to nisam bio. Možda sam neke stvari mogao čvršće postaviti, no nisam to želio. Po meni v.d. ne može uzeti gard kao pravi trener - priča trener s iznimno uspješnom igračkom karijerom.
Tokić je bio odličan stoper, a za A reprezentaciju Hrvatske odigrao 28 utakmica, bio na Europskom prvenstvu 2004. i Svjetskom prvenstvu 2006. gdje, doduše, nije nastupio. S Dinamom je osvojio dva naslova prvaka i dva Hrvatska kupa, s GAK-om austrijsko prvenstvo, dva Kupa i jedan Superkup, s bečkom Austrijom prvenstvo i dva Kupa, s bečkim Rapidom prvenstvo... Uz Tokića, samo se Stjepan Tomas i Ivica Olić mogu pohvaliti da su osvojili naslove prvaka s četiri različita kluba.
Trenerski je krenuo relativno kasno. Prvi posao bi mu je u drugoj momčadi Dinama gdje je postao pomoćnik Sretenu Ćuku u ljeto 2014. kad je imao 39 godina.
- Profesionalna igračka karijera mi je trajala 17 godina i htio sam se odmoriti nakon toga. Puno prijatelja mi je govorilo da ne radim pauzu, ali bio sam zasićen od svega. Te dvije godine sam odmarao i paralelno rješavao ispite na Akademiji. Kontaktirao me te 2014. i Tomislav Ivković da dođem njemu za pomoćnika u Lokomotivu. Odlučio sam se za Dinamo B i rad s Ćukom, kojeg, istina, tada nisam poznavao, ali kroz nekoliko razgovora s njim shvatio sam da jako slično razmišljamo. Zoran i Zdravko Mamić su mi to omogućili i jako sam im zahvalan na tome.
Je li 41 godina prekasno za početak trenerske karijere?
- Mislim da ne kasnim i da je dobro da sam uzeo odmor, jer da nisam sigurno ne bih radio na 100 posto kao što je to sada slučaj i taj rad ne bi imao smisla.
U Lokomotivi je od siječnja ove godine. Bio je pomoćnik Ćuku, a momčad je prvi put samostalno preuzeo na dan utakmice sa Santom Colomom u kvalifikacijama za Europsku ligu od Valentina Barišića, kojem je također bio pomoćnik.
- Od prvog trenutka kad sam postao v.d. imao sam s direktorom Božidarom Šikićem fenomenalan odnos. Uvijek smo bili iskreni i on mi je odmah rekao da sam privremeno rješenje, što sam i prihvatio. Napravili smo dobre rezultate, sve se diglo i nadao sam se da bih mogao ostati, ali klub se odlučio za iskusnijeg trenera Ivkovića. Odlučio sam mu biti pomoćnik i nije mi teško palo, jer nije došao neki ‘indijanac’, nego trener koji je već nešto napravio u Lokomotivi.
Je li odlazak Ivkovića težak udarac za Lokomotivu?
- Svakoj ekipi kad joj ode trener sigurno se dogodi šok. No Lokomotiva je jako sređen klub u kojem se zna tko pije, a tko plaća, ima jako dobro odgojene igrače koji su prošli kvalitetne nogometne škole. Zato mislim da Lokomotivi nikad neće biti problem odlazak nijednog trenera. I naš izbornik Ante Čačić je isto otišao iz Lokomotive pa je sve i dalje odlično funkcioniralo.
Šunjić kao Niko Kovač
S obzirom na tu sigurnost i sređenost, šesto mjesto nakon 15 kola dosta je velik podbačaj.
- Slažem se i mislim da ova momčad vrijedi puno više od toga. Zaostajemo jako puno za četvrtim mjestom koje vodi u Europu, ali vjerujem da korak po korak možemo nadoknaditi zaostatak. Naravno, moramo biti svjesni da se to neće dogoditi preko noći. Puno je faktora zaslužno za taj naš rezultatski pad, ali vjerujem da ćemo se dići.
Ciljevi Lokomotive su plasman u Europu i dizanje mladih igrača. Jesu li oni uskladivi?
- Mislim da jesu. Malo-pomalo mislim da ćemo ipak krenuti prema gore i da će svim igračima rasti cijena, dakle i kvaliteta.
Na kojim bi to igračima Lokomotiva mogla zaraditi?
- Naša tri stopera Majstorović, Rrahmani i Kolinger sigurno imaju dobru budućnost. Bio sam stoper i to je moj dio posla, siguran sam da će oni u budućnosti dosta napredovati. Pa i igrači prema naprijed, Grezda, Cekici, Doležal... ali prije svih od Majera i Ivanušeca očekujem da naprave dva-tri koraka prema naprijed. Osim njih, mislim da se Šunjić već sada nametnuo kao jedan od najboljih veznih igrača u ligi. Igra u kontinuitetu jako pametno, sve više me podsjeća na Niku Kovača.
Da je Tokić sportski direktor Dinama, koje bi igrače uzeo s Kajzerice?
- To je jako teško pitanje jer ne znam kako trener Ivajlo Petev uopće razmišlja i koji su mu prioriteti. Pitanje je nezahvalno i ne mogu na njega odgovoriti, no u svakom slučaju mladim igračima je sigurno bolje da igraju. Ali zov Dinama je nešto neopisivo i ja u potpunosti razumijem te mlade igrače, koji dobiju poziv iz Maksimira.
Prvi pomoćnik Tokiću je Draženko Prskalo, a u stožeru su još dvojica dinamovaca Jerko Leko i Edin Mujčin, kao i Leonard Sovina te novi trener vratara Darko Horvat, koji je naslijedio Marija Jozića.
- Mislim da imamo najtrofejniji stožer u cijeloj ligi. Oni su fenomenalni ljudi, a Prskalo je, kako da kažem, glavniji među njima. Nas dvojica zajedno smo prošli i tu Andoru zajedno, vrhunski se slažemo. Nekad me jako podsjeća na Ivicu Osima, Prskalo je čovjek koji sve vidi. Imamo ‘reprezentativca’ Sovinu, Leku i Mujčina koji su puno toga prošli... Stvarno smo odlično posloženi.
Velike su karizme u ulogama pomoćnika, nerijetko bi takve situacije prerastale u zavist.
- To je ta sređenost kluba i iskrenost o kojoj pričam. Za to je najzaslužniji direktor Šikić koji je napravio tu hijerarhiju i kod njega nema dvosmislenih ili trosmislenih riječi, već je direktan. Svi oni kad su dolazili znali su da su milimetara iza mene i Prskala. Vlada maksimalna iskrenost i zato i nema zavisti. Prijatelji smo i relativno smo normalni, koliko se može biti normalan...
Dinamo će slaviti
Danas će Tokić imati ‘normalni’ trenerski debi bez onog otegotnog prefiksa v.d. Stiže Hajduk, čiji čelnici i navijači već dugo prozivaju Lokomotivu zbog ‘nenormalnosti’ njenog bivanja u Prvoj ligi zbog odnosa s Dinamom.
- Nisam pravnik da sve znam, ali ako je mali milijun puta nešto kontrolirano i ustanovljeno da su to dva različita kluba, ne vidim zašto Lokomotiva ne bi postajala u Prvoj HNL.
Za Tokića je Lokomotiva dobar projekt za hrvatski nogomet?
- Sigurno. I mi treneri, bivši nogometaši, kad pričamo o Lokomotivi svi imamo samo pozitivne riječi za nju. I većina Dalmatinaca tako razmišlja, a sada smiju li to reći javno ili ne, to je već neka druga tema.
Kako se Tokiću sviđa aktualna Hajdukova ‘narodna priča’?
- To je slično pitanje kao ono ‘smije li Lokomotiva postojati’. Gledam sve sa strane i nisam stručnjak, ali sigurno je to dobra priča ako je sve čisto. Hajduk je klub s velikom masom navijača i ako oni žele kupiti klub, ne treba ih u tome sprječavati. Ta podrška navijača je za svaki respekt.
Kakav mu se način funkcioniranja kluba čini kvalitetnijim. Hajdukov u kojem su navijači glavna pokretačka snaga ili klub koji ima jednog velikog glavnog sponzora, bogatog vlasnika?
- Ne samo u Hrvatskoj, ali u Hrvatskoj posebno, gdje god ima puno šefova, to teško funkcionira. Mislim da je bolje da je samo jedan gazda i da se zna tko pije, a tko plaća.
Dva Tokićeva bivša kluba vode veliku bitku za naslov prvaka. Za koga Tokić navija?
- Teško pitanje... Sigurno je da je za Hrvatsku ligu dobra stvar ovakva utrka, ali ipak mislim da će Dinamo na kraju biti prvak. To govori razum, ne srce. Oba su mi kluba jako draga, no Dinamo će teško prezimiti u Europi i onda će na proljeće isključivo biti koncentriran na prvenstvo i to će biti ključno. Dinamo ima kvalitetniji igrački kadar od Rijeke, snažniju momčad. No ima jedna važna stvar. Uz Zlatka Kranjčara i Ivu Šuška, Walter Schachner je treći trener od kojeg sam najviše naučio. A kad me vodio u GAK-u, naše bi treninge jako često dolazio gledati Matjaž Kek. Gledajući Rijeku, vidim jako puno stvari koje smo mi tada pod Schachnerom radili. I to je jedan od razloga zašto će Rijeka do kraja prvenstva biti konkurentna Dinamu.
Što možemo očekivati danas na Poljudu?
- Hajduk je veliki favorit, jer na Poljudu rijetko gubi. Nikad neću biti trener koji kuka, ali činjenica je da mi u kadru imamo ukupno 16 igrača, među kojima su dva juniora. Pokušat ćemo igrati svoju igru, vidjet ćemo što će nam to donijeti - zaključio je Tokić.