Moskovski CSKA teško je posrnuo protiv Zenita (0:4) u premijernoj utakmici nakon što je rusko prvenstvo nastavljeno, a trener Viktor Gončarenko sjeo je na avion te se s jednosmjernom kartom zaputio u rodni Minsk. Momčad mu je bila u potpunom rasulu. Ne na toj utakmici, momčad mu se raspala odavno. Nanizala je devet utakmica bez pobjede, ispala u Kupu, ispala iz Europske lige. Previše za Gončarenka koji je u očaju iza brao bijeg...
Bilo je to 20. lipnja. Sljedećih osam dana nije ga bilo u klubu. Napravio je nešto što je u profesionalnom svijetu nogometa nezamislivo, nije se pojavio ni na prvenstvenoj utakmici protiv Dinama (M). Nevjerojatno! A momčad mu je izvukla 0:0, pomoćni trener ih je posložio kako je najbolje znao. Čvrsti blok u obrani, a u napadu što bude. Nije to izgledalo bajno, ali momčad koju je trener napustio izvukla je bod u teškoj utakmici. Čak je bila i bliža pobjedi.
I onda je uslijedio novi šok za svlačionicu. Dva dana uoči derbija protiv Spartaka - a to je daleko najveći derbi za sve navijače kako CSKA, tako i Spartaka - Gončarenko se vratio. Pognute glave, bez objašnjenja, bez isprike... CSKA mu očito nije želio uručiti otkaz, a Gončarenko ostavku ne želi podnijeti. Vjerojatno zbog otpremnine. Uglavnom, Gončarenko nije ništa promijenio u odnosu na utakmicu s Dinamom. Izabrao je taktiku svog pomoćnika, momčad je stala u blok i čekala prostor za polukontre.
- Ne znam što bih rekao, čudna situacija. Mi smo u CSKA obitelj i podržat ćemo svakoga od nas, bez obzira na sve - komentirao je junak utakmice i dvostruki strijelac Nikola Vlašić pitanje o tome kako gleda na bijeg i povratak trenera Gončarenka.
Gončarenko i Vlašić uvijek su imali poseban odnos. Bjeloruski trener od prvog mu je dana dolaska u CSKA dao ključeve igre u ruke. Vlašiću mu je to igrama obilato vratio, posebno u prvoj sezoni. Vratio mu je i sinoć u najvećem ruskom derbiju, iako je jasno da pravog odnosa s trenerom više neće biti. Ne Vlašićevog, nego kompletne svlačionice. Trener ih je ostavio na cjedilu u najtežem trenutku i to je neoprostiv čin.
A hrvatski veznjak posebna je priča CSKA. I protiv Zenita bio je daleko najbolji igrač momčadi koja je u prvih nekoliko minuta utakmice uspjela primiti dva pogotka. Protiv Dinama je Vlašić i službeno bio proglašen igračem utakmice. Međutim, bez ikakve podrške suigrača. Sinoć je situacija na terenu bila slična, ali Vlašić je izgledao još agresivnije i odlučnije da nešto napravi. Driblao je, pucao, prodirao, namještao suigračima prilike, da bi na kraju s dva pogotka vratio CSKA u život.
CSKA igra horor sezonu, ali Vlašić je i u takvim okolnostima ponajbolji igrač lige. On i Dzjuba, sjajni napadač Zenita. Vlašić je dakle s devet golova uvjerljivo prvi strijelac CSKA, a ukupno šest strijelac ruskog prvenstva. Sa četiri asistencije također je vodeći u momčadi, deseti u ligi. Prvi je dribler lige, vodeći je i po broju ključnih dodavanja za suigrače...
Međutim, više od svega oduševljava način na koji se bori za momčad u kojoj se trener potpuno pogubio. Iako ima tek 22 godine, Vlašić se postavio kao prekaljeni igrač, lider koji nema problem kompletan teret momčadi staviti na svoja leđa. I što je navijačima CSKA možda i najvažnije, svojim primjerom pokazuje svima kako se bori za momčad.
Gončarenko se osramotio i predao, Vlašić je to odbio napraviti...