Iranac Sadegh Moharrami (24) vrlo je simpatičan momak. Ali rijetko daje intervjue. Ne zbog toga što on to ne bi htio, ili što izbjegava medije, nego jednostavno nekako nikada nije bio u prvom planu. U Dinamo je stigao iz Persepolisa početkom srpnja 2018. godine, ali nikada se nije ustalio u prvoj momčadi, da bi na koncu otišao na posudbu u Lokomotivu, iz koje se vratio u plavi dom prošle zime.
Protiv Hajduka na Poljudu u pobjedi Dinama od 2:0 odigrali ste najbolju utakmicu u dresu Dinama, a onda je ubrzo prvenstvo prekinuto zbog pandemije koronavirusa. Za vas u najgore moguće vrijeme, zar ne? Bili ste u sjajnoj formi.
- Nažalost, tako je ispalo. Dobro sam se osjećao, polako sam se dizao u formi i imao sam osjećaj da ću u završnici prvenstva biti pravi. Nadam se da se stanka zbog epidemije neće osjetiti previše kada počnu utakmice.
Šteta zbog ozljede
Nakon te utakmice Igor Tudor rekao je da bi takav Moharrami mogao igrati u Barceloni?
- Pročitao sam to i bilo mi je drago. Kome ne bi bilo, ali pustimo sada snove… Imam svoj put koji je trenutno u Dinamu i još puno posla imam pred sobom. Pa ako se ikada nešto realizira u tom smjeru, nitko neće biti sretniji od mene. Za sada mi je Dinamo sve i podređen sam njemu.
Kad ćete uhvatiti onu formu koju ste imali protiv Hajduka?
- Teško mi je odgovoriti na to pitanje kada još nismo imali pravi podražaj u vidu natjecateljskih utakmica. Brzo ćemo vidjeti kako stvari stoje. Za sada smo odigrali prijateljske utakmice i međusobno, ali to nije pravi pokazatelj.
Kako biste ocijenili svoj dosadašnji boravak u Dinamu?
- Naravno da sam očekivao više jer uvijek u karijeri očekujem više. To me tjera da idem preko svojih granica. I kada odradim najbolji trening, uvijek u glavi imam pomisao da sam mogao napraviti još koji metar sprinta. Ili kada odigram dobru utakmicu, motaju mi se samo neke stvari koje su mogle biti bolje. To je karakterno tako u meni. Što se tiče Dinama, žao mi je zbog ozljede prošlo ljeto na pripremama u Sloveniji. Sjajno sam se osjećao i mislim da bi priča krenula drugim smjerom da se nije to dogodilo.
Jeste li onog trenutka kad ste poslani na posudbu u Lokomotivu pomislili da je to možda i kraj karijere u Dinamu?
- Ma ne. Onog trenutka kada bi tako počeo razmišljati, znao bih da ništa više nije u redu. Lokomotivu sam shvatio kao dobru priliku da uhvatim kontinuitet nastupa, što sam naposljetku i ostvario. Mislim da je to bila dobra odluka.
Posvećeni Jovićević
Je li vam boravak tamo koristio?
- A gledajte, u svakom slučaju je manje stresno nego u Dinamu jer ovdje serija od deset pobjeda ne znači puno ako dođe jedan poraz. Možda je dobro da u takvim situacijama i ne razumijem baš jezik najbolje pa ne mogu čitati što se piše... Dinamo je velik klub i nosi to breme da su samo pobjede prihvatljive, a poraz znači katastrofu. No, tako i mora biti jer to tjera da u svakoj utakmici budeš maksimalan. Zahvaljujem osobama iz Lokomotive na onome što su učinili za mene.
U kakvim odnosima ste bili s Nenadom Bjelicom?
- Korektnim. Vidi se da je bio igrač i da taj pristup koristi u razgovoru s nama. Osjetio je svlačionicu i ona je osjetila njega. O razlozima zašto i kako je otišao ne bih ulazio jer je to stvar ljudi koji vode klub.
Osjećate li se kao čovjek koji sljedeće sezone može biti prvi desni bek Dinama?
- Naravno. I sve ću raditi da ostvarim svoje ambicije. Sigurno nisam došao iz Irana sjediti na klupi ili statirati na treningu. Imam veliku želju pokazati se navijačima Dinama i ljudima iz kluba da mogu igrati na razini koja se očekuje od desnog beka Dinama.
Iz Lokomotive je doveden Fran Karačić. Je li on vaš novi problem?
- On može biti problem ako ga ja tako shvatim, ali može biti i poticaj da dam još više od sebe. Sve je kako si zamislite i stvorite sliku u glavi. Pa ne samo on, Stojanović je reprezentativac svoje zemlje. No, to je Dinamo. Na svakoj poziciji je klasa od igrača koja te tjera da ideš do kraja. Bez opuštanja.
Što biste još željeli popraviti?
- Mislim da nema igrača na svijetu koji će za sebe reći da nema prostora za napredak. U svakom segmentu ima finesa koje nisu razvijene do kraja i svaki je trening prilika da se suočite sa nedostacima i ispravljate ih.
Na što vam na treninzima ukazuje trener Igor Jovićević?
- Ne bih išao u detalje naših razgovora ili sastanaka, jer neke stvari trebaju ostati među nama. Ono što mi se jako sviđa je posvećenost koju trener Jovićević ima prema treninzima i nogometu općenito. Stalno je prisutan, ispravlja, sugerira… Ima nas 30-ak na treningu, a imam osjećaj da su mu oči na svakome od nas.
Hoće li sljedeća sezona biti vaša najbolja u Dinamovu dresu?
- Kamo sreće da bude tako, ali jedno je pričati u novinama a drugo na terenu. Idemo korak po korak pa da vidimo gdje će nas put odvesti...
U prvu momčad vašeg prvog kluba Malavan instalirao vas je Dragan Skočić, u Persepolisu ste igrali pod Brankom Ivankovićem... Izgleda da ste sudbinski vezani za Hrvatsku?
- Tako ispada i zbog toga mi je jako drago. Rekli su mi nedavno da postoji teorija kako su Hrvati kao narod koji je iz negdašnje Perzije naselio ove prostore, možda je tu poveznica, ha-ha... Činjenica je da su Hrvati nogometna nacija i velesila. To govore rezultati reprezentacije, ali i ovi Dinamovi ako gledate kontekst iz kojeg dolazimo. Nemamo pravi stadion, ali redovito smo u skupinama Europe. Nemamo pravi kamp, a igrači nam odlaze za nezamislive cifre.