Rusi bi kazali “geroj”. Tako su ga, uostalom, i nazvali nakon što je moskovskom CSKA-u iščupao bod u Plzenu, gdje je Viktoria vodila 2-0, da bi Nikola Vlašić u nastavku uzeo stvari u svoje ruke, prvo asistiravši za 1-2, a onda u petoj minuti sudačke nadoknade i poentiravši iz penala za konačnih 2-2.
- Bio sam miran, izmjerio sam si puls, no trebalo je izdržati te zvižduke. Imam osjećaj da nikad nisam čuo žešće - smije se dan nakon prvo ime Rusa, nakon putovanja u Moskvu kao u diližansi, jer kući je Nikola stigao tek oko šest ujutro.
- Je, zaista nisam spavao, ali ne iz nogometnih razloga... - dodaje.
“Miran, siguran, dominantan”, tako je pored njegova imena napisao Sport express, dijeleći mu nagradu za najboljeg čovjeka utakmice. U debiju među velikim momcima, u elitnom klupskom natjecanju, nije loše...
- Osjećao sam se dobro, nije me pojela trema, štoviše dobio sam na motivaciji slušajući himnu i natječući se prvi put u LP-u. Ali očito je i to ostavilo traga na nama, jer mlada smo momčad, jako, i stoga je iskusni domaćin došao do prednosti. Na poluvremenu smo napokon došli k sebi i, iskreno, imao sam dojam da ćemo do kraja ne samo stići, već i prestići Čehe. Ali ajde, i ovako je dobro završilo, jer u skupini u kojoj nas čeka veliki Real, pa lanjski polufinalist Roma, možda je i bilo najbolje startati u Plzenu, da se riješimo tih “porođajnih muka”...
Njemu osobno, to je nastavak izuzetnih partija u CSKA-u, gdje je u niti dva mjeseca od dolaska postao “poster boy” momčadi, prva zvijezda. Očituje se to impresivnim igrama u nizu, konstanti u koju je on, doduše, vjerovao.
- Realno, mislim da nema igrača koji ne očekuje isto kada dođe u novu sredinu; želiš pokazati da si s pravom doveden i da imaš kvalitetu koju želiš pokazati. Ispalo je tako da sam odlaskom iz Evertona zaista pogodio s izborom: trener Gončarenko me otpočetka “vidio”, našao mi idealnu poziciju, u sredini terena, a ja sam se odmah po dolasku osjećao sjajno, što se sada, eto, nadam se, vidi i na terenu. Ako se uspoređujem, možda sam tu negdje bio prije nego sam otišao iz Hajduka, ali kako je ovo ruska liga, pa i Liga prvaka, dakle viša razina, onda se slažem: igram najbolji nogomet svoje karijere.
Koja je, zapravo, tek počela. Ali s obzirom da uz njega najviše pohvala stiže i na račun “malog” Bistrovića, izgleda da u Moskvi stasa tandem za mirnu budućnost hrvatskog nogometa.
- Motiva imam, a i zraka u plućima da nastavim ovako. Da pomognem i sebi, i CSKA, i mladoj reprezentaciji da odemo na Euro. To je za početak sasvim dovoljno, a kasnije možemo pričati o “upgradeu” ambicija. No da se bunim - ne bih, nakon proljeća koje je bilo iznimno frustrirajuće, ovu jesen uživam u nogometu.
Kao i njegovi navijači. Iako se mnogima prijelaz iz Evertona u CSKA činio atrofiranjem karijere, stara istina opet je na djelu: nekad moraš napraviti korak unatrag, da bi napravio dva naprijed... Pitajte Nikolu, uostalom.