Malo po malo i, da čovjek ne povjeruje, karijera na trenerskoj klupi došla je do broja 19. Djeluju svježi dugi razgovori koje smo vodili dok se pripremao za novu fazu nogometnog mu života. Još nije bio ni očišćen gorčine što mu je sudbina odredila prisilni kraj igračke karijere praktično s 30 godina. Bilo je to nakon bronce u Francuskoj, kad je još trebao uzeti najvažniji novac karijere. Eto, 21 godinu kasnije, sumiramo dugi mu stručni put, koristeći točku STOPA, koja će označiti kraj jedne i početak nove ere. Nogometa, struke, Slavena Bilića i svih drugih. Svih nas. COVID-19 ili koronavirus. Iz fokusa Birminghama?
- Ovdje je sve krenulo drugačije, znate svi iz medija, zar ne? Nije moje da komentiram, jer ni ne razumijem dovoljno sve što se događa oko pandemije. Previše ljudi puno priča o nečemu što ne poznaju. Dakle, mi smo trenirali i u ponedjeljak, s programom koji je predviđao nastavak natjecanja 3. travnja, No, od ponedjeljka je na razini države bitno promijenjen kurs. Održali smo sastanak u klubu, s liječničkom ekipom, te zaključili da od utorka više nema smisla trenirati i okupljati momčad. Nije vrijeme za nogomet. Kad će biti, ne zna se, treba pričekati neko vrijeme i slušati upute odgovornih. Kako u pogledu sadašnjeg zastoja i borbe protiv koronavirusa, tako i u kontekstu dozvole da se može trenirati i kasnije nastaviti s natjecanjem.
Kontrola preko GPS-a
Uvjereni ste da će se igrati do kraja ove sezone?
- Upravo je u tijeku (četvrtak, nap. a.) sastanak svih liga, odnosno profesionalnih klubova te je definitivan stav da se natjecanja moraju dovršiti. Kada će to biti, vidjet će se, rokove nije baš logično određivati, jer će se u idućem razdoblju bistriti situacije oko pandemije.
Kako funkcioniraju vaši igrači?
- Dali smo im programe, a tehnologija ovog vremena omogućuje nam kontrolu njihova ispunjavanja. OK, neće to biti sada strogi režim, ali moraju se održavati. Putem GPS-a vidjet će se razina rada. No, kazao sam dečkima, idite kućama, svojim familijama, odmorite se i pazite jedni na druge.
Strahujete li da će biti nespremni za nastavak, odnosno finiš prvenstva?
- Pojam straha danas ne može biti vezan za neku ambiciju, natjecanje, doseg. Ima važnijih stvari zbog kojih se strahuje ili, ajmo reći malo mekše radi svih nas, zbog kojih se treba brinuti. Što se tiče spremnosti igrača, nisam uvjerenja da će se puno izgubiti. Ovisi koliko će pauza trajati, ali 30-45 dana, to se da brzo nadoknaditi. Ako je duže. onda nema odgovora što će i kako biti. Ono što bi bilo optimalno, to je da možemo trenirati 2-3 tjedna prije nastavka. Nas čeka devet kola i za to se spremiš kao za specifični turnir, recimo kao za Euro.
Kako obiteljski živite prekid nogometnih borbi i fokus na obranu od virusa? Ima li psihoze okruženja?
- Iskreno, nisam kriterij za to pitanje, jer u mjestu u kojem živim, 15-ak minuta autom od Birminghama, posve je mirno. Imamo kuću okruženu šumom, nema ni inače veće fluktuacije. Kako ne idemo u restoran, u grad, onda ne možeš ni osjetiti pravo raspoloženje ljudi. Prošećem psa, na cesti nema prolaznika, osim onih koji obavljaju obvezne poslove. Čujem se sa sinom Leom, koji je u Londonu i u drugačijim uvjetima, s majkom i bratom koji su u Splitu, supruzi Ivani je rodbina na Krku, sestra je u Njemačkoj, pa od njih dobivam informacije i realniju sliku ozbiljnosti situacije. Ovdje to mogu vidjeti preko TV-a, kad pokazuju kako ljudi panično kupuju zalihe hrane. Ponestalo je mlijeka, toaletnog papira, dezinfekcijskih gelova. Primjećuje se da su stariji ljudi vrlo disciplinirani. Je, kao i svugdje drugdje ima po ponašanju neodgovornih budala kojima, nažalost, mediji daju prostor. No, velika većina ljudi su odgovorni, boje se za svoje obitelji…
Je li vas strah?
- Nije bilo straha, ali osjetio sam rast brige nakon što se ovdje priča o koronavirusu uskovitlala objavom vijesti o pozitivnom nalazu vlasnika Olympiacosa, odnosno Notthingham Foresta, Evangelosa Marinakisa, kasnije i kolege Artete. Pa onda se sve zaustavi i odjednom se osjetiš unutar neke, dojučer nezamislive zbilje, s puno vremena za razmišljanje…
Djeca su spas
Držite li se protokola ponašanja koje pripisuju nadležne institucije?
- Doma sam s obitelji. Zaletim se do trgovine ako što zatreba. Nema gužve, brzo to odradim. Treniram u kućnoj teretani da se ispušem, pomažem supruzi što treba, puno više vremena sam s djecom. Sofi, kojoj je pet godina, još ima školu. Nia (3) i Elena (1,5) su u svom protokolu, u kojem i ja sudjelujem. Istreniran sam, već 20-ak godina sam u ritmu s izmjenama pelena, ha-ha… Djeca su spas, radost i smisao, no svakako su i zahtjevna. Puna su energije, treba to pratiti…
Ovaj nogometni moratorij prilika je i za…?
- Rekoh, za dom i obitelj, opustiš se malo jer nema ritma svakodnevice i diktata nogometnih obveza. Je, sve je čudno, nisam još prilagodio motor ovom hladnom pogonu. Otvara se prostor za preispitivanja sebe i stvari, kamo to nešto što čini naše živote i svijet oko nas ide. Postali smo svi dio neke utrke, sve brže, zbog koje sve manje primjećujemo stvari izvan te staze. Mislim da bi nam svima mogao dobro doći ovaj trenutak velike nevolje da se resetiramo i ojačamo poniznost. OK, ne možeš mijenjati svijet kao pojedinac, ali mogu mijenjati sebe i svoj mali svijet. Ova situacija dala je nešto što nam svima navodno dramatično nedostaje, a to je vrijeme. Imamo uvijek 24 sata dnevno, kao i prije koronavirusa, ali uvijek nam nedostaje trenutak, klik ili nešto treće da učinimo ono što mi sada dođe prirodno. Više pričam sa svojima, pozovem češće svoje prijatelje, Kucija, Gavru, Juru, Vučevića, vrtimo istu temu, ohrabrujemo se. Dobro dođe čuti glas svojih jer smo svi na istom. Moramo se paziti i moramo biti više skupa, ne samo kad je nevolja…
Fali vam akcije?
- Čuo sam neki dan Modrića. I zaključimo kako nam već nedostaje adrenalin nogometa, igre, puta, pripreme i događanja utakmice. Kako je sve utihnulo, uhvatio sam se u razmišljanju kako jedva čekam prijenos Galatasaray - Bešiktaš, koji su još igrali. Vrtim programe, gledam ima li nečeg da se odmah pretplatim jer sam doma. Kad sam u klubu u redovnom pogonu, malo toga gledam. Ne volim stream, jer mi stalno šteka, pa ni ne pratim utakmice dok sam na putu. Sada mogu TV u miru gledati, ali nema ničeg…
Ima drugih sadržaja?
- Ima, ima naravno. Puno čitam i guštam u knjigama. Na stranu stručne edicije, pratim razne žanrove. Trenutno sam se “zakačio” na Nesbøa, kriminalistički romani su mu vrlo intrigantni.
Djelujete nam baš u nirvani?
- Pošteno rečeno, imam ugodan ritam i kad je puni pogon. Iz kluba se vraćam kući do 15.30. Osim dana na putu, sve ostalo vrijeme sam sa svojim curama. U tjednu najmanje tri dana. No, jasno je da je onda drugačije, zauzet si promišljanjima utakmice, taktike, trening-analizama, videom suparnika i drugo. Sada je druga stvar, čista je glava, kvalitetnije je stoga vrijeme i posvećenost obitelji. Iako…
Iako?
- Ma moram reći da se osjećam privilegiranim. Ne u zbilji ove situacije, nego i općenito. Živim dobro s obitelji, radim posao koji volim, kvalitetno sam plaćen, još je sada i rezultat dodatni plus. Upravo zato u ovakvim situacijama razmišljam kako je najvažnije ostati ponizan. Ima ljudi koji sada pričaju hoćemo li završiti sezonu, je li šteta što smo drugi a ne prvi, dva boda više ili manje. Mislim si koliko je ljudi koji su u nevolji, zatvoreni sada u karanteni unutar malo kvadrata, bez dvorišta ili prilike da odu na zrak. Koliko ih se brine hoće li im stariji ukućani prevladati epidemiju, hoće li imati posao i od čega će dalje živjeti ako dobiju otkaz zbog krize. Sve su ove naše nogometne i slične “muke” jedna velika nula prema tim pravim životnim preprekama i teretima svakodnevice.
Pitanje karaktera
Slažemo se s vama da su prioriteti života nerijetko krivo poredani. No, opet, nogomet je posao kojem će se svi vratiti nakon pauze, nadajmo se što skorije jer će to značiti prevladavanje koronavirusa. Kakvu ćete priču nastaviti u WBA-u?
- Ha, gledajte, išlo nam je dobro, da ne kažem odlično! Championship je XXL liga, ogromno, zahtjevno dugo natjecanja sa svojim nepisanim pravilima igre. U 46 kola ima faza kad nema vremena za analize, posebnu pripremu, nego ganjaš rezultat kao u produženom sprintu. Ovo je, kako se ono kaže, liga u kojoj svatko može dobiti svakoga. Postoji razlika između prvih i posljednjih, ali ona u jednoj utakmici nije ključna. Presudna je forma, moment u kojem jesi. Zato nam se dogodio jedan lošiji period od Božića do kraja siječnja, sa sedam utakmica bez pobjede.
Zašto, ako je to ista momčad koja se onda u veljači digla s pet pobjeda i remijem, te jednim neočekivanim porazom od Wigana na prijelazni 29. veljače?
- Stvar je to strukture i shvaćanja Championshipa. Kako sam rekao, faktor kontinuiteta. Ljudi oko nogometa često misle da su top igrači najbolji samo zato jer su najbrži, imaju najbolju tehniku, najviše trče. Zanemaruju karakter, psihu, a to je ključno za kontinuitet u utakmici, sezoni, karijeri. To je isto dio paketa koji čini kvalitetu i dijeli dobre od prosječnih ili najboljih igrača. To pitanje, karaktera, je zapravo najvažniji dio paketa. Ovo je Championship i ovdje su igrači sa svojim vrlinama i manama, kao i svugdje. Te mane nisu uvijek samo brzina, snaga, tehnika, smisao za igru, nego su isto tako, a možda i češće, nemogućnost ponavljanja i održavanja visoke forme. Razlog je tomu što ima puno mladih igrača na posudbi, kojima je ovo prva ili druga sezona u seniorskom nogometu, ili su u pitanju iskusni igrači koji su zadovoljni i ne žele van iz svoje komforne zone, nisu spremni na žrtvu. Nije, primjerice, Sergio Ramos godinama (po)najbolji stoper na svijetu samo zato jer je najbrži i ima super tehniku, čitanje igre, skok, nego i zbog toga jer ima glavu, glad i karakter da bude motiviran i fokusiran svaku subotu, pa srijedu, pa subotu, pa u reprezentaciji. I tako 15 godina! Bez obzira na svu lovu, trofeje i snove koje je ostvario. A kao budala je, skuplja crvene kartone, iritira. Ili naš Luka, i svi veliki igrači, čiji je gard i pristup jednako važan koliko i njihova tehnička kvaliteta.
Nije to prokletstvo
Vi ste menadžer mjeseca...
- Ma i to isto... Kao što sam prethodno kazao o razlozima pada forme svih momčadi unutar sezone, tako ti dođe i ta sudbina nagrade za trenera mjeseca. Rekoh sebi, dajte ga nekom drugom. Bielsa je u prosincu bio menadžer mjeseca pa je u siječnju zaronio s Leedsom u seriju neuspjeha. U siječnju je menadžer mjeseca bio Lamouchi s Notthingamom pa je u veljači ušao u lošu rezultatsku fazu.Nije to prokletstvo, niti prebaci trenere koji dobiju priznanje pa smanje nivo treninga, nego je teško držati visoku razinu u tako dugom i sadržajnom Championshipu. Mi i Leeds imamo taj neki kontinuitet, zato i jesmo na vrhu cijelo vrijeme. To je tako, tko uspije i smanji oscilacije na minimum, taj ima najveće šanse. Pa meni je Ferguson još 2008. rekao da je ključan kriterij pri odabiru igrača karakter, naravno kad je ispoštovana kvaliteta razine kluba o kojem je riječ. Unutar svoga popisa za vrijeme prijelaznog roka biram igrače po karakteru. Kad je Wenger 2007. kupio Eduarda, onda me pitao i za Luku. Gledao ga je protiv Engleske, Rusije, za Dinamo, i nije imao dvojbu zna li on igrati, nego me pitao što ja mislim može li Luka to ponavljati 50 puta godišnje. I to je to.
Od 37 dosadašnjih kola, 22 ste proveli na prvom mjestu. Sada ste drugi, na bod od Leedsa. Čeka vas još devet utakmica. Raste li strah da ne prospete šest bodova prednosti u odnosu na trećeplasiranoga?
- Mi smo igrali neriješeno sa Swanseajem u gostima, što je po meni vrlo dobar ishod, zato smo pali na drugu poziciju. Prekid nam nije došao optimalno jer smo bili u stvarno dobroj formi u veljači, jako se digli i ušli bismo u posljednjih devet kola u zaletu i rastućem entuzijazmu kada se približavaš cilju. No, kad se nastavi, bit će kako svima tako i nama - borba. Optimističan sam. Momčad je napredovala, čvršći smo, igramo stvarno dobro i nadasve efikasno. Imamo tu razliku od šest bodova u odnosu na klubove koji će ići u play-off. Dakle, dvije utakmice prednosti daje određenu sigurnost, vjeru da ćemo uspjeti i onemogućuje panične reakcije, ali istodobno nas dovoljno drže budnima, da se ne opustimo. Jer gubitak tri boda kroz jednu utakmicu odmah bi pojačalo pritisak, imali bismo mač nad glavom u svakom susretu. To je prednost u psihološkom smislu za one koji su iza, jer oni se uglavnom nadaju i sanjare, a mi, kao i Leeds “moramo” biti direktni konkurenti. To se nametnulo kroz sezonu.
Žrtve uspjeha
Zar vam klub nameće pritisak, zar nisu govorili da je najvažnije stvarati momčad za godinu dvije i onda napasti (naj)viši rang?
- Znate kako se kaže, žrtve smo svog uspjeha. Ne mogu reći da u klubu raste pritisak i zahtjevnost direktnog plasmana, naprotiv. No, kad si od 11 kola stalno prvi ili drugi, jasno je da bi se eventualni pad u grupu četiri aktera za play-off tretirao kao neuspjeh. Što se kluba tiče, moram to reći, sve je točno onako kako se doimalo na početku priče. Uživam raditi u WBA-u, baš je pravi nogometni klub, klub mase navijača, a ne korporacije, klub s dušom i mentalitetom nekog romantičnijeg vremena nogometa. Sada je, naravno, sve ljepše jer je i rezultat takav da se osjeća velika šansa za veliki iskorak, prije nego su se svi nadali…
Kakav je raspored do kraja?
- Imamo na papiru povoljan raspored, ali kažem, ovo je Championship, bolje ne baviti se matematikama i virtualnim prognozama. Slijede nam dva velika derbija, s Brentfordom i Fulhamom, a oni se prije toga međusobno susreću s Leedsom. Ostali suparnici su izvan zone za play-off, ali ni to ništa ne znači. Troje ispada iz lige, šest se bori za Premiership, dakle, dakle većina lige je još u nekoj borbi, tek poneki je u komfornoj zoni da ne može gore niti dolje. Zato će svaka utakmica biti posebno teška.
Koliko će vas oštetiti ova pauza?
- Svima nam je isto. Možda je ovo i dobro došao odmor, pa onda idemo u konačni sprint. U ovoj ligi su svi naviknuti igrati svaka tri dana tako da ćemo biti spremni odigrati devet kola, što se kaže, na dah. Naposljetku, da si ne lažemo, ipak je neka razlika igrati protiv vodećih momčadi ili kontra onih koji su ispod vas. Neki razlog što ste boljeg učinka postoji i naša je motivacija onaj faktor koji će pridonijeti da se ta razlika pokaže na terenu.
Plus ove pauze je da će vam se vratiti Diangana?
- To je točno, on nam je ponajbolji igrač, koji nedostaje od prosinca i baš će nam dobro doći kad startaju utakmice. Inače, moram naglasiti da smo ove sezone uglavnom imali sreće sa zdravljem igrača. To je jako važno.
Sada je sve na nama
Vidimo da Krovinović igra sve bolje?
- Filip je odličan igrač, znalac i koji je pokazao da oni koji su sumnjali u njegovu prilagodbu ritmu engleskog nogometa nisu bili u pravu. OK, Krovinović neće biti igrač koji bazira igru na duelu i agresivnosti, ali je zato momak koji se ne boji duela i beskompromisno ide u njega. No, on je igrač koji inteligencijom sebi stvara prostor da bi do izražaja došla njegova lucidnost. I eto, kaže on meni nakon dvije kup-utakmice s premierligašima, s West Hamom i Newcastleom: “Šefe, pa je l to moguće, meni je bilo lakše igrati te dvoboje nego u Championshipu.’ To je tako, više je prostora u elitnom razredu, pa lakše pokažeš tehničke vrijednosti, iako si onda u težim direktnim dvobojima, recimo, jedan na jedan..
Pitanje koje se nameće, gdje ćete raditi iduće sezone?
- Imam ugovor s WBA-om do 2021. godine. Nadam se da će to biti u Premiershipu s istim klubom. Prezadovoljan sam ovdje.
Kako promišljate bližu budućnost, pogotovo ako se sa WBA-om stvari preokrenu, recimo da izostane plasman u Preimership?
- Kao što sam govorio da stvari treba malo ipak kvalitetnije promišljati u životu, tako ću ponoviti ono što sam vam kazao i po dolasku u ovaj klub prošloga ljeta. Bio sam jako zadovoljan što mi se otvorio ovaj projekt i išao sam korak po korak, od utakmice do utakmice. Napravili smo dobre stvari i sada je na nama, kad jednom nastavimo natjecanje, da završnicu odradimo onako kako realno možemo, uspješno! Uživam ovaj trenutak karijere, sadašnjost WBA i daj Bože da u nogometnom smislu potraje. I zato jedva čekam da se svlada koronavirus, da se ljudi vrate normalnom životu, a da mi krenemo u borbu i veselimo se s našim navijačima...
Zlatko Dalić najbolje zna što želi i što će učiniti
Europa neće na EURO. Što to znači za Hrvatsku?
- Kao i za sve druge, znači da je prioritet dat nacionalnim ligama jer su one temelj nogometa. Znači da će se dogodine igrati te da će Hrvatska biti važan akter.
Godina duže nije problem?
- Točno je da će svi biti godinu stariji, ali izuzmemo li kapetana Modrića, svima drugima će to donijeti samo sezonu više iskustva. Što se Luke tiče, on je naš lider i najjača karika i sukladno godinama bilo bi optimalnije da je EURO bio sada u lipnju. No, bude li se u idućoj držao forme kao i ove sezone, kada ga Zidane dozira, a vidim da Luka odlično trči kad igra, onda će i iduće godine biti spreman za EURO. Luka je jedinstven i mora se i on, kao i treneri koji ga vode, dobro programirati za iduću sezonu.
Dalić nije potvrdio da ostaje, što se svi nadaju. Vi ste bili šest godina izbornik, koliko je teško samovoljno otići iz reprezentacije?
- Preteško je. Reprezentacija je to, ponos Hrvatske, i kad doživiš tu emociju kao igrač ili izbornik, muka ti je od pomisli da više ne bi bio dio nje. Što se tiče Dalića, on najbolje zna što želi i što će učiniti. Do sada je napravio velike stvari, najveći rezultat. Vidi se koliko je vezan za reprezentaciju, a prepoznaje se i kako ima opću podršku i respekt HNS-a. Dakle...