Današnji datum, 3. travnja otisnut je zlatnim slovima u Hajdukove almanahe, jer se prije 65 godina dogodila najveća pobjeda Hajduka protiv Dinama, piše Slobodna Dalmacija.
Svih vremena. I to u Zagrebu. Niti u Splitu ili na nekom neutralnom terenu nije se nešto slično ponovilo, a igrali su Hajduk i Dinamo i u Beogradu u finalima Kupa ili na primjer u La Sereni u Čileu, usred famoznih zimskih priprema 1998. na obalama Pacifika, Tihog oceana.
I baš je Maksimir poprište najveće pobjede Hajduka, bilo je to legendarnih 6:0 o čemu se već desetljećima ispredaju bajke...
Zlatna generacija Hajduka sedamdesetih mogla se pohvaliti da je svladala Dinamo u Maksimiru ujesen 1970. 1:0 i trasirala put šampionskoj tituli 70/71, pa onda i triput uzastopno u prvenstvu bila je bolja od Dinama u Maksimiru u sezonama Ivićeve trilogije 73/74 – 1:0, 74/75 – 2:1, te 75/76 – 1:0, da bi potom nastala suša pobjeda Hajduka u gostima kod Dinama, da ne govorimo kako se u HNL-u takvo što događa tek sporadično...
Stoga i ovih čudesnih, možemo reći i neponovljivih 6:0 usred Maksimira zauzima posebno mjesto u povijesti Hajduka. I spada u rubriku – dogodilo se na današnji dan.
Evo nas 65 godina unatrag, arhiva nam donosi kako je oko 40.000 gledatelja svjedočilo uspjehu „bijelih”. Bio je to završni čin dominacije Hajduka iz prve polovice pedesetih, trolist Beara – Frane Matošić – Vukas tom je 54/55 sezonom zaokružio dominaciju YU-prostorom, osvojio treću šampionsku titulu nakon 1950. i 1952.
Hajduka je vodio trener Aleksandar Tomašević, Beograđanin. U klupskim previranjima dovesti trenera sa strane, fureštog, bilo je ljekovito. I to nakon barba Luke Kaliterne koji je potpisao titulu ‘50., te Joze Matošića iz ‘52. Trebala je svježa krv za kormilom i te se sezone beogradski stručnjak dobro snašao pod murvom, no glavni su akteri bili – asovi na terenu.
Zarana se dalo naslutiti kako će derbi važan i za konačan rasplet na ljestvici dramatično prevagnuti na stranu gostiju iz Dalmacije. Koje je predvodio nenadmašni Zagrepčanac Bernard Vukas Bajdo.
Počelo je brzim udarom, Vukas i Joško Vidošević Jole u 7. i 12. minuti postavili su već vodstvo „bijelih” na 2:0, a Sulejman Rebac Sula u 32. je povisio na 3:0.
Priča je bila završena, Dinamu se ozlijedio zarana Branko Režek i kako onda nije bilo prava zamjene, Režek je samo statirao, a Dinamo time igrao s desetoricom. U nastavku Vidošević (57), Rebac (66) i Vukas (69) dodali su još po jedan gol za 6:0, da bi Vladimir Beara u 72. minuti obranio kazneni udarac Lavu Mantuli i sačuvao mrežu čistom. Dodao je i svoj obol veličanstvenom rezultatu.
Vladimir Šenauer Geza, u trenutku Hajdukove dominacije poželio je - sjesti na balun! E da bi se prema njemu zaletio Frane Matošić i autoritetom kapetana oštro ga upozorio da ne radi nesportski potez. Geza se hitro podigao se i udaljio, a Frane mu je kasnije rekao:
- Da san te uvatija, dobija bi dobru škopulu!
Bio je to i labuđi pjev te famozne generacije Hajduka, pobjedom su se primakli tituli koju su potom i osvojili, ali se hajdučka družina već na ljeto osula, Veliki Vladimir Beara otišao je u Crvenu zvezdu jer se osjetio potcijenjen, kako je kasnije pričao („uprava je sve veličala osim mene, a što bi bez mene”).
Bajdo je krenuo u Italiju, u Bolognu, Geza u beogradski BSK (kasniji OFK Beograd), dočim se Sula Rebac gonjem nostalgijom kao vragom vratio svome Mostaru na zelene obale Neretve. A kapetan Frane Matošić pod teretom godina uskoro je objesio kopačke o klin.
Ali je ostala priča o hajdučkih 6:0, najvećoj pobjedi nad Dinamom svih vremena, tog 3. travnja 1955., prije 65 godina, otkriva Slobodna Dalmacija.
Dinamo - Hajduk 0:6
Pred 40.000 gledatelja u Zagrebu, na Maksimiru, 3. travnja 1955., sudio je Života Vlajić iz Beograda. Strijelci su bili 0:1 Vukas (7), 0:2 Vidošević (12), 0:3 Rebac (32), 0:4 Vidošević (58), 0:5 Rebac (66), 0:6 Vukas (69). U 72. Beara je obranio penal Mantuli.
Dinamo: Kralj, Šikić, Crnković, Režek, I. Horvat, Mantula, Čonč, Lipošinović, Osojnak, Ž. Čajkovski, Dvornić.
Hajduk: Beara, Kokeza, N. Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, F. Matošić, Vidošević, Šenauer.