Nisam ni u najluđim snovima mogao zamisliti da će moja reprezentativna karijera završiti na ovakav predivan način, sa srebrnom medaljom oko vrata u Moskvi, mojem drugom domu i meni najdražem gradu poslije Zagreba.
Svjetsko prvenstvo u Rusiji na mene je ostavilo prekrasan dojam, ne samo zbog našeg velikog rezultata nego i zbog fenomenalne atmosfere koja ga je pratila. Naravno da ću najviše pamtiti naše utakmice i rijeke naših navijača, koji su i u dalekoj Rusiji u nama igračima stvorili osjećaj kao da igramo u Hrvatskoj.
Nošeni tom prekrasnom atmosferom, ostvarili smo najveći uspjeh hrvatskog nogometa. Samo mi igrači i cijeli stožer znamo koliko smo truda uložili da bismo došli do tog rezultata. Kada sagledam sva velika natjecanja na kojima smo nastupali, tek tada shvatim koliku je ulogu imalo zajedništvo i zrelost ove grupe, koja ni u najtežim iskušenjima nije sumnjala u sebe i svoju kvalitetu.
Dobitna kombinacija
Ova Hrvatska, koja je bila odlično vođena, bila je ono što se isticalo tijekom cijelog prvenstva - jedna velika obitelj. Uz igračku kvalitetu i malo sreće to je bila dobitna kombinacija da napokon dođemo do veličanstvenog uspjeha koji smo svi priželjkivali.
Moram se osvrnuti i na fenomenalnu organizaciju samog Svjetskog prvenstva, u koju je domaćin uložio velik trud, znam koliko se Moskva mijenjala i uređivala da bi bila spremna za ovaj veliki događaj. Jednostavno, mislili su na svaki najmanji detalj i, moram priznati, iskazali su se u svakom segmentu, od prekrasnih stadiona, gradova, do sadržaja za navijače. Ja sam se tijekom cijelog tog prvenstva osjećao kao kod kuće. Budući da govorim ruski, pomagao sam suigračima kada im je štogod trebalo, ali i govorio da ne budu iznenađeni organizacijom, lijepim gradovima i stadionima. Stvorena je prekrasna slika o Rusiji i s obzirom na to da već sedam godina živim u Moskvi, baš mi je drago da su svima pokazali da je Rusija otvorena zemlja sposobna za najveće događaje na svijetu. Bravo Rusija!
Odlično organizirano prvenstvo poklopilo se i s odličnim nastupom ruske momčadi. Moram priznati da nisam bio optimističan, jer nisu blistali tijekom pripremnih utakmica, ali kada su došle prave utakmice, pokazali su da su odlična momčad s kojom smo imali velikih problema tijekom utakmice u četvrtfinalu.
Poruke suigračima
Preko poruka sam prijetio svojim suigračima iz Lokomotiva, braći Mirančuk, ali na kraju moram priznati da smo uz veliku sreću prošli dalje. Iako sam bio beskrajno sretan zbog nas, nije mi bilo drago gledati svoje suigrače i kolege iz ruske lige u suzama. U Rusiji sam od 2012. godine, puno sam tih igrača upoznao i znam koliko im je bilo teško, ali ako je netko morao tugovati te noći, drago mi je da to nismo bili mi. Moram priznati da nisam mogao zamisliti da ću ovako dugo ostati u Rusiji, ali ovdje se osjećam odlično, od prvog su me dana svi odlično prihvatili, suigrači, navijači i ljudi u klubu, i to mi je bio znak da ostanem ovdje dokle god me klub bude želio.
Moj ozbiljan reprezentativni nogometni put počeo je upravo na stadionu Lokomotiva 2006. godine na kvalifikacijskoj utakmici za Euro Rusija - Hrvatska (0:0). U Moskvi sam i posljednji put nastupio za Hrvatsku, u polufinalu protiv Engleske (2:1), i, iskreno, ne bih imao ništa protiv da u ovom gradu završim i svoju igračku karijeru. Slobodno mogu reći da će Moskva zauvijek u mom srcu imati posebno mjesto. Rusi su uvijek znali cijeniti igrače s naših prostora, što se može vidjeti kroz povijest ove lige, velik su trag ovdje ostavili Olić, Križanac, Pletikosa i sada ja. Iskreno se nadam da će još Hrvata pronaći svoj put do ruske nogometne lige, koja je odlična i po kvaliteti i po uvjetima, koji su nakon Svjetskog prvenstva na najvišem mogućem nivou.
Nakon Svjetskog prvenstva novi su stadioni privukli i više navijača, tako da je sada i posjećenost lige odlična, ali i kvaliteta; pokazatelj je toga prestizanje Portugala po koeficijentu jačine lige, pa sada Rusija ima čak tri predstavnika u Ligi prvaka. To sve govori koliko je nogomet ovdje napredovao i ne sumnjam da će u tom smjeru ići i dalje.