U dvije utakmice zaredom Fran Tudor (22) zabijao je pogotke, najprije Istri u Puli gdje je upisao i asistenciju, da bi potom postigao pogodak za Hajdukovo vodstvo protiv Osijeka na Poljudu.
Potrefilo se baš da je ta dva susreta Tudor odigrao od početka i bio u udarnoj postavi Željka Kopića na desnom krilu, poziciji koju najviše voli, premda je ovu sezonu kod Joana Carrilla počeo kao desni bek. Četiri mjeseca nije nastupao Tudor u službenoj utakmici za Hajduk. Kada je završio prvi dio, sve je bilo u redu, a onda se ozlijedio na priprema da bi se prvi puta na klupu našao 7. travnja protiv Lokomotive, a prvi nastup nakon ozljede ubilježio je 11 dana nakon toga. Ukupno je do Pule odigrao 50 minuta, a onda je u dvije utakmice bio starter i odmah među najboljima...
- Prije svega mislim da sam iskoristio svoju priliku. Puno je igrača na raspolaganju, stoga smatram da sam iskoristio priliku, najbolje sam se snašao u tim situacijama. Zabio sam golove i asistirao. Na meni je samo da radim dalje. Dosta je širok kadar igrača prema naprijed i svaka nova utakmica i trening su novo nametanje.
Kako je bilo sve gledati sa strane dok ste se oporavljali od ozljede?
- Jedva sam čekao povratak na teren. To mi je bila najduža stanka u karijeri što se tiče ozljede. Bilo je malo frustrirajuće i tužno. Nije ti svejedno toliko dugo biti izvan terena i gledati ekipu kako igra, a ja praktički nisam u početku mogao ni trčati ni udarati loptu. S vremenom je bivalo sve bolje. Zahvalan sam liječničkoj službi što sam se oporavio i dobro iskoristio svoje prilike. Hvala Bogu, ozljeda je iza mene i sad gledam samo prema naprijed.
Ništa nije problem
Prilikom razgovora s Tudorom uvijek potaknemo pitanje je li krilo ili bek? Kao krilo je uspješno nastupao i u reprezentaciji kod Ante Čačića kada je zabilježio tri nastupa upisavši pogodak i asistenciju u pobjedi protiv Meksika u SAD-u..., a za golove je dodavao i na ranijoj kineskoj turneji.
- Kroz cijelu karijeru sam i bek i krilo, nije mi problem odigrati ni jedno ni drugo. Ali po stoti put ponavljam da bolje partije dajem na desnom krilu, ali mi nije problem odigrati ni beka ako se to od mene traži.
S Josipom Juranovićem zna biti konkurencija na desnom beku, a sada kada igraju zajedno odlično se slažu...
- Mislim da smo sličan tip igrača, pomažemo jedan drugome koliko možemo, trkački se nadopunjujemo. To stvarno jako dobro funkcionira. Šteta što je kraj sezone, ne znam što bih drugo rekao. Ali dat ćemo maksimum u posljednje dvije utakmice, najprije da osvojimo drugo mjesto protiv Rijeke, a onda i Kup u finalu.
Prvo je na redu utakmica s Rijekom... Hoćete li kalkulirati s obzirom na to da je finale Kupa već u srijedu?
- Naravno da nema kalkulacija. Prije svega, treba vidjeti u kakvom smo fizičkom i psihičkom stanju. Imamo širok kadar i treba iskoristiti neke druge momke, ali ta je odluka na treneru. Ali nema nikakvih kalkulacija jer možemo osvojiti drugo mjesto prvi put nakon 2012. godine i ispred nas je velika prilika.
Kup za ići na glavu
A finale Kupa, to je prigoda za trofej?
- Nema se ništa drugo dodati osim da je to finale Kupa. Mislim da nam veći motiv od toga ne treba. Zadnji put smo trofej Kupa digli 2013. godine. To je utakmica za ići na glavu, definitivno, nema nikakvih kalkulacija. Trebamo napasti, pokazati da smo bolji i osvojiti Kup.
Hajduk je bio nikad bliže prvom mjestu, no čini se da je prigodu propustio tako što u šest utakmica s klubovima iz Top 4 nije na Poljudu dobio nijednu utakmicu...
- Prvenstvo se igra tako da se gleda skor sa svih devet protivnika u četiri kruga. Svaka utakmica je važna, svaka tri boda su jednako važna. Ne bih izdvajao nijednu utakmicu koja je bila prekretnica, jer bilo je puno propuštenih prilika. Ako nismo pobijedili kod kuće, onda smo slavili u gostima kao protiv Dinama i Rijeke. Teško je biti pametan nakon svega što se dogodilo i reći koja je utakmica bila ključna i zašto smo propustili bodove. To je iza nas i mislim da se moramo okrenuti Rijeci i Dinamu i pobijediti.