Michel Platini bio je jedan od najboljih nogometaša koji su kročili travnjacima osamdesetih godina prošlog stoljeća. Legendarna desetka Juventusa i Francuske odigrala je nevjerojatno inspirativan Euro 1984. godine, na kojem je zabio rekordnih 9 golova.
U skupini su Francuzi igrali protiv Danske, Belgije i Jugoslavije. Svaki početak bio je težak, pa tako i Tricolora, dugo su se mučili protiv Danaca, a onda je Platini 12 minuta prije kraja donio veselje gledateljima na Parku prinčeva. U drugoj utakmici domaćin je bio puno bolji, svladana je Belgija s čak 5:0, a Nantes je svjedočio prvom hat-tricku svoje najveće zvijezde.
Belgija, pa Jugoslavija
Nije na tome stao, sljedeća prepreka u skupini zvala se Jugoslavija, koja je po običaju stigla uz velika očekivanja, a otišla kući pognutih glava. Na oproštaju od turnira izabranici Todora Veselinovića odigrali su najbolju utakmicu. Poveli su u St. Etienneu, a onda se ukazao kapetan Tricolora. U razmaku od 18 minuta ponovo je zabio tri gola, dva glavom, jedan iz slobodnog udarca.
Uzbudljivo je bilo polufinale na Velodromeu u Marseilleu. Portugal i Francuska odigrali su sjajnu utakmicu, otišlo se u produžetak, a minutu prije kraja Platini je zakucao loptu s pet metara nakon sjajnog prodora Tigane za 3:2 i odveo Francusku u prvo veliko finale. Ni ono nije moglo proći bez njegovog pečata, u 67. minuti izveo je slobodan udarac, a vratar Španjolske Arconada nije reagirao najbolje i lopta mu je izmigoljila u mrežu. Do kraja su Francuzi zabili još jedan i osvojili prvi naslov prvaka.
Bio je to turnir kojeg je obilježio Michel Platini, genijalni nogometaš, ne baš dobar trener i posrnuli nogometni dužnosnik. Upravo se utakmica Francuske i Portugala u polufinalu smatra klasikom tog Europskog prvenstva, a na sljedeći međusobni ogled u natjecateljskim utakmicama čekalo se 16 godina.
Zamalo prekratki
Susreli su se u polufinalu EP-a 2000. godine igranog u Belgiji i Nizozemskoj. Drame opet nije manjkalo, a pobjednik je odlučen u produžecima. Nuno Gomes je doveo Portugalce u vodstvo već u 19. minute u Bruxellesu, a izjednačio je Thierry Henry početkom nastavka. Sudac utakmice Gunter Benko iz Austrije dosudio je sporni jedanaesterac za Francuze krajem drugog produžetka, a nakon višeminutne prepirke, Zinedine Zidane je naciljao rašlje Baijina gola i zlatnim golom odveo Tricolore u finale gdje su nadvisili Italiju. Sjajna generacija je tako spojila svjetski i europski naslov prvaka i zauvijek očarala nogometni svijet, a ne puno manje nadarena portugalska generacija predvođena Figom, Ruijem Costom, Fernandom Coutom i drugima morala je čekati drugu priliku.
Ukazala im se u Njemačkoj 2006. godine na SP-u, ali Francuska ih je tamo zaustavila u polufinalu, u trećem međusobnom ogledu. U ne baš sadržajnoj i lijepoj utakmici, Zinedine Zidane je zabio jedini zgoditak, iz 11-erca u 33. minuti. Portugal je kasnije izgubio od Njemačke u utakmici za 3. mjesto, a Francuzi su u finalu poraženi od Italije. Portugal je tako ponovno, po treći put, ostao zamalo prekratak u dvobojima s Francuzima. Uvijek su blizu, ali nikako da riješe enigmu zvana Francuska.
Ako brojimo i prijateljske utakmice, ove dvije zemlje su igrale međusobno u 23 navrata. Francuska je daleko bolja s 18 pobjeda, jedna utakmica je završena bez pobjednika, a Portugal je slavio samo četiri puta.
Tradicija je obilato na strani domaćina. No, kako se kaže, tradicije su tu da se ruše ...