Marko Naletilić najpoznatiji je hrvatski menadžer, nasljednik "dinastije" koju je afirmirao otac Predrag, koji je nekad znao "prodati igrača i iz bolnice". Današnja gotovo kataklizmička situacija za nogomet i neizvjestan kraj krize uslijed svjetske pandemije koronavirusom Covid-19 ponukao nas je na razgovor Skypeom. I novinari i menadžeri danas rade - od kuće.
- Pod stresom sam kao i svi građani Zagreba zbog potresa, a u cijeloj Hrvatskoj zbog korone. Stoga bih prvo izrazio sućut obitelji tragično preminule djevojčice u Zagrebu te obitelji prve žrtve Covida-19 u Istri.
Specijalnost vam je Italija, kakva je trenutna situacija tamo što se nogometa tiče, neminovnih kresanja troškova, poglavito plaća igrača?
- Za sada sva razmišljanja potenciraju mediji, ali definitivno će se tražiti neko rješenje s igračima za smanjenje plaća. Ili će se zamrznuti plaće dok se ne igra, ili će se u određenom postotku smanjiti sljedećih šest mjeseci. Treća je opcija smanjenje u postocima dok se ne nastavi prvenstvo, no to nije realno jer dok nema aktivnosti klubovi i cijela ekonomija strahovito gube. Treba gledati što će se događati na ekonomskom polju, o njemu ovisi i nogomet. Ukoliko bi se pandemija stavila pod neke normalnije okvire, ako bi se moglo nastaviti prvenstva, makar i bez publike, značilo bi da stvari kreću u pozitivnom smjeru. No, ako bi trajalo puno dulje, imalo bi katastrofalne posljedice po ekonomiju. Ne mislim više samo na Italiju, nego sve. Nadajmo se da se taj scenarij neće dogoditi.
Virus ne bira, kako razmišljaju igrači? Oni moraju potpisati da pristaju na svako smanjenje ugovora, zar ne?
- Da. Koliko je meni poznato, ovakva situacija nije regulirana nikakvim statutom. Postoje situacije kad se automatski raskida ugovor kad igrač ne izvršava svoje obveze, no sada je igračima onemogućeno da igraju. Klub ne može jednostrano donijeti takve mjere, no bilo bi prilično besmisleno da se pojedinačno razgovara sa svakim pojedinim igračem, logičnije je očekivati neku odredbu za sve zajedno. Tu bi trebala intervenirati talijanska vlada i Fifa, ako pričamo o Italiji.
Da, u Španjolskoj La Liga traži rješenje skupa s državom, a koliko čitamo i HNS se javio nadležnim ministrima i uredima, sindikatu, međunarodnom sindikatu. Gianni Infantino, predsjednik Fife, također traži od država "rješenje za nogomet"...
- Vezano za plaće u Italiji se razmišlja o skalama, do 100.000, 500.000, milijun i preko eura. Trenutno s formalno-pravne strane klubovi nemaju okvire da im odluka bude zakonski u redu, ali možemo razgovarati o moralnom aspektu, odgovornosti svakog pojedinca, ne samo u sportu nego u cijeloj ekonomiji, da se pokušaju žrtvovati u interesu cijelog kolektiva.
Zastupate desetak hrvatskih i inozemnih igrača, jesu li zabrinuti, kako razmišljaju?
- Zabrinuti jesu, ali nisam naišao na nikoga tko bi odbio sudjelovati u solidarnom smanjenju plaće. Prije svega, to je stvar moralne odluke, našli smo se u situaciji u kojoj otkad sam ja živ čovječanstvo nikad nije bilo. Novonastala je ovo situacija u kojoj bi se trebalo gledati što je najbolje za cijelo društvo i cijelu nogometnu obitelj. Prvo da proradi cijeli ekonomski sustav, pa tako i sport i nogomet. To bi svima trebalo biti prioritet.
Ta neizvjesnost je najgora, svi kažu, kad bismo barem znali da će se početi igrati 1. lipnja ili 1. kolovoza, lako bismo izračunali gubitak, znali bismo na čemu smo. Ovako se radi - napamet...
- Taj scenarij bi bio super, neki u Italiji su toliki optimisti da misle da bi se moglo već igrati od 1. svibnja, pa makar bez gledatelja, pa da se do 30. lipnja odigra tih 12 preostalih kola i napravi nekakav regularan završetak sezone. Jer, ako bi se izašlo iz tih okvira, mnogim igračima u lipnju ističu ugovori i na koji način bi oni mogli nastupati od srpnja za svoje klubove? Apeliram na fleksibilnost institucija koje odlučuju o tome, prilagoditi se situaciji, a ne više računati prema dosadašnjim mjerilima.
A kada može biti ljetni prijelazni rok? Moguće je da nakon ubrzanog svršetka ove sezone tijekom ljeta odmah počne nova, gotovo bez pauze. Kako bi se to riješilo?
- Za moj posao je najbitniji prijelazni rok, ali ja ga uopće ne bih gurao u prvi plan. Toliki su ekonomski gubici da je najbitnije da se nastave natjecanja. A kako se našlo rješenje za Euro i Olimpijske igre, tako će se naći za sve. A prijelazni rok sam po sebi nije toliko bitan i pitanje je koliko će biti moćan.
Posljedice ove ekonomske krize bit će smanjenje novca u nogometu općenito, posljedično manjih iznosa transfera i plaća igrača?
- Naravno. To cijelo vrijeme i govorim. I kod nas je momentalno tema smanjenje plaća, Osijek, Dinamo, uskoro će Rijeka. Sigurno je jedino da će svaki novi mjesec odgađanja nastavka natjecanja otežati situaciju klubovima, a time i igračima, trenerima i svim njihovim zaposlenicima.
Kako se naši klubovi nose? Oni ne pune proračune većinom novcem od TV prava i sponzora, nego prodajom igrača i Uefinim premijama. A trebali bismo baš sljedeće sezone imati dva kluba u Ligi prvaka, pola lige u Europi.
- Situacija je specifična. Evo, Dinamo nema velike prihode od TV prava, gledatelja i sponzora, nego najviše od Uefe i transfera. E sad, što se transfera tiče, ako će kriza potrajati, hoće li klubovi koji imaju obveze prema Dinamu poštivati rokove isplate rata transfera? Neće sigurno i to potpuno opravdano. Po tome je Dinamo u istoj situaciji kao i bilo koji europski klub. I najmoćniji klubovi su u financijskim problemima u ovoj situaciji i teško će netko kod nas moći planirati život od transfera. Kotač ekonomije je stao i taj novac se nema otkud isplatiti. Svim klubovima će prioritet biti zadržati radnu zajednicu i isplaćivati svoje igrače, a ne zaostale rate transfera, definitivno.
Bit ćemo pametniji, nadamo se, za dva-tri tjedna?
- Nadam se da će s ovom izolacijom pandemija usporiti, krenuti trend silazne putanje, to se čeka u Italiji već za sedam do deset dana, to će biti i nama veliki motiv da se držimo uputa i protokola nadležnih. Puno bi značilo već da se počne igrati bez gledatelja, ali ponavljam, najbitnije je da se ponovno pokrene ekonomija - poručio je Marko Naletilić.