Ozlijeđen je Mirko Ivanovski, propustio je Grasshopper prošle subote, neće više ni zaigrati ove zime u Turskoj.
- Imam sedam do 10 dana stanke, odnosno rada po posebnom programu. Problem je u upali tetive aduktora i pubične kosti - objasnio je Ivanovski.
Hoćete li biti spremni za otvaranje proljeća u Osijeku?
- Ne vjerujem, preduga će to biti stanka.
Četiri test-dvoboja propustit će Ivanovski zbog ozljede koja se u prvi tren nije doimala tako neugodnom.
- Dulje vrijeme vučem tu ozljedu, još nakon Istre u prosincu išao sam na ultrazvuk i nije se ništa pokazalo. Poslije utakmice s Dinamom Bukurešt osjetio sam probleme i otišao sam zajedno s Juranovićem na magnetsku rezonancu. Pregled je potvrdio upalni proces i zato sam na poštedi. Hendikep? Najviše se živciram stoga što ne mogu trenirati s ekipom, da uđem spreman u prvenstvo,
video: Jurica Radić
Dobra konkurencija
Nikada ozljeda ne dolazi kao dobra vijest, ali za Ivanovskog je još teže što ne igra dok se osvježava konkurencija u napadu. Tahiraj je došao kao pojačanje konkurencije u prednjoj liniji.
- Svaka je konkurencija dobrodošla. Bez prave konkurencije nitko nije postao igrač, zato se uvijek radujem kada dođe neki igrač koji će podići našu ukupnu razinu izvedbe.
Iskusan je Ivanovski, ali ima i dovoljno samopouzdanja. Prošle jeseni postigao je pet pogodaka, no kako je krenuo nakon prvog kruga, računalo se i na više pogodaka. Četiri je imao poslije devet prvenstvenih utakmica a onda je jesen završio na “petici”. Zadovoljan? Jasno je da nije....
Trčao i čekao
- Nisam zadovoljan, jer znam da mogu i moram puno više. Kada sam dolazio u Hajduk, znao sam što je klub takve veličine. U Belupu sam imao po tri šanse i znao sam zabiti dva pogotka. U Hajduku sam očekivao da ću imati više prigoda, ali, nažalost, na startu prvenstva nisam mjesec dana poštenu šansu imao. Stajao sam na centru igrališta, trčao i čekao. Neku priliku, da se nešto otvori....
U krizi se vidi koliko je igrač mentalno snažan, kakav je karakter.
- Trebaš ostati pozitivan, ne smiješ padati, kada te ide tada je pritisak još veći. Međutim, pritisak ide uz veliki klub, znao sam to kada sam dolazio u Hajduk. Kasnije se kod Vulića promijenila koncepcija, dobivao sam više lopti, počeo sam i zabijati.
Ali, onda ni kod Vulića nije igrao u kontinuitetu. Od utakmice s Osijekom, s početka listopada, sjedio je na klupi. Slično i kod Oreščanina, jer dva zadnja nastupa bilježi ulascima s klupe, a derbi kontra Dinama nije igrao zbog tri žuta kartona.
Kako vidite svoju ulogu u Hajduku na proljeće? Oreščanin igra s dva napadača....
- Očekujem da ću igrati, bez obzira je li to bilo lijevo ili desno. Kada pogledam naš napadački kadar, ja sam klasični napadač.
Samo Bog zna...
Istina, nema Hajduk “klasičnijeg” špica od Ivanovskog. Makedonski internacionalac i 20-godišnji Delić dvije su špice, Gyurcso i Jairo su krila, a Tahiraju tek Oreščanin mora pronaći mjesto. Ali, trener je nedavnom razgovoru dodao “volio bih imati robusnog napadača”. Mogla bi se dakle i pojačati konkurencija, upitali smo Ivanovskog.
- Ali, nije to pitanje za mene. Moja je jedina zadaća što bolje igrati.
Promijenio je Ivanovski i broj na dresu. S osmice je odletio na dvadesetdvojku. Možda i to pomogne.
- Kad te krene, možeš igrati kad hoćeš. I zabijati kad poželiš. Bez obzira na broj na dresu.
Kada će Ivanovskom krenuti?
- Samo Bog zna...
Pet golova Ivanovskog, tri Istri, po jedan Rudešu i Interu
Kao i kompletni Hajduk, zabijao je Ivanovski tercetu s dna ljestvice. Nije tresao mreže klubovima s vrha, ali je kao drugi strijelac kluba u HNL-u prošle jeseni (zajedno s Caktašem) postigao pet pogodaka, od čega su tri lopte završile u mreži Istre, po jedna iza leđa vratara Rudeša i Intera.
- U Belupu sam najviše zabijao Lokomotivi - otkrio nam je Ivanovski.