VIDEO: 'REŽITE NAM PLAĆE, ALI SMANJITE I SEBI!' Kada se zadnji put ovako nešto dogodilo u Dinamu, realiziran je jedan od najvećih transfera ikad

Maksimirsku jesen 2004. godine obilježile su Dinamove loše igre, na plavoj su se klupi u tih nekoliko turbulentnih mjeseci izmijenila čak četvorica trenera (Jurčević, Bago, Gračan i Lončarević), no unatoč svemu, Dinamu je malo nedostajalo da prezimi u Europi! I to u Europskoj ligi, igralo se po skupinama, po jednostrukom bod-sustavu.

Međutim, u domaćem dvoboju protiv nizozemskog Heerenveena, zbio se sličan scenarij kao i jesenas protiv Šahtara. Dinamo je, naime, do 81. minute vodio 2:0 i držao je europsko nogometno proljeće u svojim rukama! Ali, Turčin Ugur Yildirim u 81. minuti, potom i budući nizozemski reprezentativac, a tada samo nadareni mladac, Klaas-Jan Huntelaar u 89. minuti iz kaznenog udarca, donijeli su Nizozemcima remi. Suca Fritza Stuchlika maksimirska je svečana loža proglasila “austrijskim zločincem”, tjedan dana kasnije nije se dogodilo čudo u Stuttgartu i bio je to još jedan tužni Božić u plavom...

Vulkan prijepora

A kako je Maksimir odavno zapravo Maksinemir, nije trebalo dugo čekati da bukne vulkan prijepora. Klub je bio u teškoj financijskoj situaciji, pa je uprava odlučila igračima smanjiti ugovore. Općenito je bilo problema s isplatom ugovornih rata, toga je ljeta dovedeno u Dinamo pola mlade reprezentacije Hrvatske i trebalo je taj talent plaćati. Ali, bez kašnjenja bili su plaćani samo Goran Ljubojević i Danijel Pranjić, u ono vrijeme najzvučnija imena među onima koji su došli u Dinamo.

Samo jedan uvjet

Naravno da se to pročulo u svlačionici, koja je odjednom postala prepuna nezadovoljstva. Kapetan momčadi Niko Kranjčar, poučen iskustvom ranijih Dinamovih naraštaja (uz ostalo, i očevim iskustvom!), na temelju kojeg su domaći dečki u pravilu bili zakinuti i manje plaćeni od došljaka, nije želio da se njegovoj generaciji dogodi isto. Pamti se tako i jedna anegdota. Niko je došao u klub i prolazeći pokraj sobe u kojoj je stolovala ondašnja šefica računovodstva Vesna Juraić (buduća punica Luke Modrića), ironično je upitao:

- Gospođo Vesna, jesu li Ljubojević i Pranjić dobili plaću? Bojim se da ne budu nervozni...

Niko je iza sebe također imao slabu igračku sezonu, nerijetko je bio zamjenjivan tijekom igre, pa je tako i njegov kredibilitet u možebitnim razgovorima s klupskom upravom bio slabiji nego što bi trebao biti. Završetkom jeseni klub je odlučio smanjiti plaće igračima. I na razgovor je pozvan kapetan Kranjčar, a odluku mu je priopćio trener Ilija Lončarević, koji je ujedno bio i sportski direktor. Kranjčaru se, dakako, ta klupska odluka nije svidjela i ovako je odgovorio:

- Slažem se da smo odigrali lošu jesen. Svjesni smo teške financijske situacije i prihvatit ćemo smanjenje plaće, ali uz uvjet da se smanje plaće i svim odgovornim ljudima u klubu - rekao je Niko.

I tako otvorio Pandorinu kutiju... Povratka više nije bilo, a izvršni dopredsjednik kluba Zdravko Mamić rekao je da klub više ne računa na Niku Kranjčara i da može otići bilo gdje, ukoliko novi klub plati odštetu. Kranjčar je, naime, imao klauzulu u ugovoru, na osnovi koje je mogao otići uplati li njegov novi klub tri milijuna eura odštete, koju bi potom Dinamo i Niko podijelili u omjeru 50:50. No, u klub je stigla samo jedna konkretna ponuda, moskovski je CSKA nudio 2,6 milijuna eura i klub to nije prihvatio.

Glas iz Dalmatinke

Nagađalo se i da bi Velimir Zajec, koji je tada bio menadžer u Mandarićevu Portsmouthu, trebao poslati ponudu za Kranjčara, ali dopis takvoga sadržaja nikad nije stigao u Maksimirsku 128...

U tim je danima Kranjčar potpisao aneks ugovora, na temelju kojeg se odriče svog dijela odštete, pa je tako novi klub trebao Dinamu platiti milijun i pol eura za Kranjčara. I odjednom se u priču uključio Hajduk, sportski direktor splitskoga kluba Igor Štimac “nanjušio je krv” u Maksimiru i došao je na razgovor u Zagreb. U dolazeća su se dva tjedna svakodnevno mijenjale vijesti, te “Kranjčar u Hajduku”, pa an kasnije “Niko ne ide u Split”, bilo je samo sigurno da ne ostaje u Dinamu. Štimac je uspio pronaći novac (kredit plus posudba vlasnika marine Frapa, Franje Pašalića), sad je sve bilo na Kranjčaru.

Marko Todorov / CROPIX / CROPIX

Igor Štimac

Nije bilo lako donijeti odluku, Niko je ipak zagrebački dečko, Dinamovo dijete... Neizvjesnost je trajala sve do ponedjeljka, 21. siječnja, kad je tata Zlatko Kranjčar, na večeri s prijateljima u zagrebačkom restoranu znakovita imena (“Dalmatinka!”) potvrdio da će Niko karijeru definitivno nastaviti u Hajduku! Doznali smo to od našeg izvora koji je te večeri bio u društvu s Cicom Kranjčarom, a četiri dana kasnije transfer je i realiziran.

Dočekan je kao narodni junak, istaknimo samo da je u samo nekoliko mjeseci prodano oko 3000 Hajdukovih dresova s Nikinim prezimenom na leđima...

- Bilo je to najteže iskustvo u mom životu. Rođen sam u Zagrebu, otac mi je bio Dinamova legenda, bio sam najmlađi kapetan u povijesti. Nažalost, postao sam krivac za sve loše što se događa u klubu i morao sam otići. Kad bih se vraćao u Zagreb, osjećao sam mržnju, iako su ljudi bili svjesni da odluka nije bila moja. Ali, morao sam se pomiriti s činjenicom da će ta “izdaja Dinama” obilježiti moju karijeru. Na maksimirskom su mi stadionu od tada zviždali i vrijeđali me - rekao je nekoliko godina kasnije Kranjčar u razgovoru za engleski News of the World.

A maksimirska je vrata, nakon Kranjčarova odlaska u Split, tiho i ponizno počeo otvarati Luka Modrić...

Dočekan kao kralj, Boysi podijeljeni

Niko je u Splitu dočekan kao kralj, a Bad Blue Boysi su bili podijeljeni - jedni su stali na stranu kluba i nazivali Niku “izdajnikom”, ispisivali su uvredljive grafite i palili lampaše ispred Kranjčarova stana na Dobrom dolu, dok su drugi bili uz Kranjčara, koji je stegnuta grla napustio Zagreb i poletio prema Splitu.

Milijun i pol eura odštete

Niko je potpisao troipolgodišnji ugovor s Hajdukom koji je u roku od sedam dana platio milijun i pol eura odštete, kao i 330.000 eura PDV-a...