Mnogi su se, kad su vidjeli krvavu glavu Vedrana Ćorluke i njegov gard, sjetili Gorana Jurića. Onih kratki rukava, napetih žila i stisnutih šaka i njegova: “Ajmoooo!” Često smo znali pričati, ne samo kad govorimo o reprezentaciji, već i o Dinamu, Hajduku, uopće našem nogometu - fali nam vođa. Fali nam Goca. I zato smo se, vidjevši Ćorluku, sjetili njega. Ako dosad nismo, eto, sad imamo “Gocu”.
- Svaka čast dečkima, odigrali su veliku utakmicu, nadigrali Turke i zasluženo pobijedili. Mene nisu previše iznenadili, znao sam da imamo jaku momčad, odlične igrače, bio sam među onima koji su i prije prvenstva govorili da možemo daleko. Sad sam još uvjereniji - priča nam Goran Jurić, koji je u Lokomotivi bio pomoćnik Anti Čačiću pa je i u izbornika vjerovao više nego drugi.
- Znam ga kao mirnog, staloženog čovjeka, koji jako dobro razumije nogomet. To je pokazao u ovoj prvoj utakmici, odlično je analizirao Turke i pripremio svoju momčad za pobjedu. Nema se što prigovoriti, svaka čast svima.
Ključ uspjeha
No, onda smo se vratili Vedranu Ćorluki. Je li i Gorana Jurića podsjetio na Gorana Jurića?
- Čarlija znam dugo i uvijek je bio sjajan igrač, karakteran tip, momak koji ima u sebi taj gen vođe. Sad je to pokazao na najbolji mogući način u Parizu. Igrati s krvavom glavom čitavu utakmicu i onako se boriti, za to moraš imati velika muda.
Pogodili smo Gocinu misao, baš zbog Ćorlukina stava i on je postao još veći optimist.
- Istina, to je to o čemu se stalno pričalo kad smo govorili o našoj reprezentaciji. Imaju talent, imaju kvalitetu, igraju u najboljim klubovima, ali nemaju taj borbeni karaktera i vođu na terenu. Nedostajao nam je pravi fajter, stalno smo ga prizivali sad smo ga dobili. Imamo taj karakter za nešto veliko, da, sad mislim da imamo sve što je potrebno za pohod na veliki rezultat.
Znači, taj “slučaj Ćorluka” s Parka prinčeva može još dodatno uliti motiv i snagu momčadi.
- Sigurno. Takav potez jača zajedništvo, dodatno povezuje igrače, osjećaju se još jačima. Vrlo bitan detalj za konačan uspjeh.
Često, možda i prečesto, uspoređuje se ova reprezentacija s onom iz 1998.? Što misli Goran Jurić, mogu li Modrić, Ćorluka i društvo napraviti nešto tako ogromno?
- Ne treba previše uspoređivati vremena, bilo je to prije skoro 20 godina, promijenio se nogomet, promijenilo se sve. Ovi dečki igraju drugačije nego je igrala ona reprezentacija, ali sigurno da imaju sve što treba da odu daleko, da čak i rezultatski nadmaše naš doseg. Hoće li to napraviti, vidjet ćemo, idemo utakmicu po utakmicu.
Idemo, prva je Češka?
- Ma, budemo li dobri kao protiv Turske, Češka nema šanse. Gledao sam ih protiv Španjolaca, dobri su oni kao i uvijek, nisu lagan suparnik, ali ni po čemu nisu bolji od Hrvatske. Vjerujem da ćemo u petak trasirati put u drugi krug, a kad tamo dođemo...
Obrana bez zamjerki
Nećemo dalje, da ne ureknemo. Nego, kako mu se čini obrana, Jurićev omiljeni dio terena?
- Izvrsno, nemam neke zamjerke. I Strinić je dobar, Ćorluka i Vida sjajno se razumiju i nadopunjuju, Srna je odigrao možda i najbolju utakmicu u zadnje dvije-tri godine. Stvarno ne vidim nijednu slabu točku, barem ne toliko slabu da bismo se trebali brinuti. Hrvatska igra odlično, samo neka tako nastavi, s istom željom, s istim motivom i - to je to.
Kad gledamo prvo kolo Eura (nepotpuno), što možemo zaključiti, gdje je tu Hrvatska?
- Među onima koji su najviše pokazali, sigurno. Osobno, ugodno mi je iznenađenje Rumunjska, koja je protiv Francuza pokazala dobar nogomet, Italija, naravno. Iako, Talijani igraju kao i uvijek, 1:0, možda 2:0... Belgija je izgubila, premda je mnogi smatraju favoritom, no ni ta Belgija nije odigrala toliko loše, dobra je to utakmica bila, Talijani su na kraju bili uspješniji...
Toliko za početak od Jurića, vjerujemo da će njegov optimizam biti razložan i nakon druge utakmice. Vođa Čarli je izdao zapovijed - po pobjedu!