Prije godinu dana Mario Budimir još nije bio siguran da je ispravno odlučio kad se vratio iz nogometne mirovine. Tek je hvatao prvoligaški dah u Rudešu, pokušavao nadoknaditi propušteno. Eto, godinu dana kasnije jedan je od važnih Dinamovih kotačića u europskom pohodu.
- Ma što bih očekivao, kako sam mogao i pomisliti da će se takvo što dogoditi. Igrao sam s prijateljima mali nogomet, rekreativno, a sad igram europske utakmice, uz malo sreće mogao sam igrati i Ligu prvaka - govori mirno, ‘kulerski’, kao i uvijek Dinamov napadač, koji je u Europi postigao već dva pogotka, u Izraelu i Astani.
S 32 godine najstariji je Dinamov igrač trenutno, a proživljava u Maksimiru novu mladost. Trener Nenad Bjelica izuzetno ga cijeni, Budimir je na početku sezone bio prva napadačka opcija, sjajno je zamijenio imenjaka Gavranovića dok je hvatao formu nakon SP-a. Sve je to dovelo Budimira do šanse da potpiše i novi ugovor s Dinamom.
- Nisam još potpisao, razgovaramo, dogovaramo se.
Nema kod njega stresa i nervoze, nema ni nekih posebnih planova.
Nema žaljenja
Pitali smo ga, recimo, s obzirom da ima 32 godine, a igra u životnoj formi, koliko još planira biti nogometni profesionalac i je li mu žao što nije ranije došao u ovakvu situaciju, u jaki klub, s visokim ambicijama, jer tko zna gdje bi mu bio kraj.
- Ne žalim ni za čim u prošlosti, sve je to život i sve me to dovelo ovdje gdje sam sad. Glupo mi se stalno osvrtati, ionako vrijeme ne mogu vratiti ni kad bih želio. A planovi... Heh, planovi. Znate kako kod nas kažu: Ljudi planiraju, a Bog im se smije. Pa meni se uvijek nasmijao, što god sam planirao, ha-ha. Ja se htio ostaviti nogometa, a sad ga opet igram. Kako bih onda dalje išta planirao. Jednostavno, živim u ovom trenutku, igram u Dinamu, dobro se osjećam i uživam. I uopće ne razmišljam koliko će mi karijera još trajati, sad je sve super, zadovoljan sam.
Znači, manji problemi s ozljedom su iza njega?
- Nije to bilo ništa posebno, protiv Astane sam dobio udarac, prošlo je. Sad sam zdrav i spreman!
Ne treba za prošlosti prolijevati suze, pa ni za Ligom prvaka?
- Bili smo blizu, žao nam je svima što nismo uspjeli, ali ne treba plakati. Za takav rezultat treba se puno toga poklopiti, treba imati i sreće, nije lako doći velikog rezultata. Ali, sad smo u Europskoj ligi i idemo pokušati tu napraviti što više.
Zapravo, da je Dinamovim igračima netko ponudio ovakav rasplet prije početka sezone...
- Prihvatili bismo, sigurno. Pa sjetite se s kakvim smo očekivanjima ispraćeni na kraju prošle sezone i s kakvima smo ušli u ovu. Tko je mogao misliti da ćemo tako lako izboriti Europsku ligu, da ćemo doći nadomak Lige prvaka. Igramo dobro, imamo pred sobom europsku jesen, doista ne smijemo biti nezadovoljni.
Skupina je, kako volimo reći, teška ali prolazna? Spremaju li se u Dinamu već za početak Europske lige?
- Ne treba tu previše filozofirati, trebamo u svaku od tih utakmica ući kako znamo, igrati najbolje što možemo. Da, protiv sve tri momčadi možemo igrati, možemo se sa svima nositi i to trebamo pokazati i na travnjaku.
Prave stvari
Konkretno, prvi je protivnik Fenerbahče, turski velikan je na startu sezone u velikim problemima?
- Fenerbahče je odlična momčad i moramo ga cijeniti, kao uostalom i svakoga. Međutim, ne smijemo ni Turke ni ikoga previše respektirati, ući u utakmicu s nekim strahom ili nesigurnošću, već trebamo od prve minute biti svjesni svoje snage i težiti našem načinu i stilu igre. Ne trebamo se nikome podrediti, imamo samopouzdanja, pokazali smo da imamo i kvalitetu za Europu, stoga zašto se ne nadati i pobjedi na startu. Sve ćemo učiniti da tako i završi.
Kakva je suradnja s trenerom Bjelicom, čini se da imao puno povjerenja u Budimira?
- Sve je vrhunski. Bjelica je odličan trener, radi fenomenalan posao, uostalom, što ću ja pričati o njemu, kad o svakom treneru najbolje govori momčad na travnjaku. Kad igrači slijede ono što im trener govori i ispunjavaju ono što od njih traži, onda je to najbolji znak da je trener radi prave stvari. A kod nas je baš tako, mi na terenu uistinu radimo sve ono što Bjelica od nas traži, vidi se i po rezultatima.
Doduše, u Bjeličinim postavkama igre rijetko ima mjesta za više od jednog napadača, a Budimir, Gavranović i Petković su igrači koji žele što više igrati, biti na terenu.
- Nemam ja s tim nikakvih problema. Vjerujemo treneru, on vjeruje u nas, mi se na treninzima trudimo ispuniti sve zahtjeve, a on je taj koji odabire tko će igrati. Igra onaj tko je najbolji u tom trenutku, trener procjenjuje koji je od nas u prednosti u kojoj utakmici. Uostalom, nisu sve utakmice iste, u nekoj prednost dobije visoki igrač, u drugoj više odgovara niži, brži igrač. Sve je to normalno, dobro je da nas ima više, da trener ima izbor.