Manje od tjedan dana ostalo je do početka priprema, točno šest dana imaju Saša Bjelanović, Krešimir Gojun i Željko Kopić da poslože momčad s kojom će krenuti u ovu sezonu. Ima li novosti? Bilo bi novosti da ima novca, da ima načina kako doći do željenog rostera. Ali Hajduk se, nažalost, vrti u začaranom krugu s najvećim problemom postavljenih kriterija plaćanja. Standardi su bitno narasli u dvije posljednje sezone, rijeka je izašla iz korita i postavlja se pitanje kako sada vratiti nabujale vode u regularne okvire.
Hajduk se, jasno, želi riješiti pojedinih skupih igrača, međutim za najskuplje igrače nema konkretnih ponuda. Tu i tamo se pojavi neki upit, ali ne i ponuda. Jedina je prava ponuda za Karla Leticu, ali Hajduk se Letice ne želi riješiti. Dapače, sada bi na Poljudu s 21-godišnjim vratarom potpisali ugovor, ali ne odlučuju sami.
U svakom slučaju, za Saida, Futacsa, Filipa i Lopeza, kvartet koji zajedno ima mjesečna primanja viša od 70.000 eura, nema konkretnih ponuda kojima bi se moglo vratiti uloženo. Tako se događa da Hajduk ne može dovesti nove igrače dok se ne riješi ovih iz aktualnog kadra, a pritom skupe akvizicije iz Brancova mandata ne žele na Poljudu tek tako pustiti slobodnih papira ili, što je još gore, ispratiti ih bogatom otpremninom. Prva je želja pokušati ih prodati, ali za to će trebati vremena i strpljenja.
Dok traje pokušaj transfera, ne može se dovesti nove željene igrače i tako se sve vrti u začaranom krugu. Kako sada stvari stoje, šest dana prije početka priprema, Kopić 18. lipnja kreće s gotovo identičnim kadrom. Kažemo gotovo jer nema Almeide, Carbonierija, Stipice, Grbića i, najvjerojatnije, Bosančića, kojem krajem ovog mjeseca istječe ugovor. Jedini je dogovoreni novak Mirko Ivanovski, napadač iz Belupa, a tek treba vidjeti što će biti s igračima iz B momčadi i juniorima. Ali i tu nastaje ogroman problem u segmentu standarda plaćanja.
Prošli je tjedan šef omladinske škole Krešimir Gojun nekolicini igrača iz B momčadi ponudio ugovore, ali ugovore u skladu s novim mogućnostima kluba, što znači da je gornja granica mjesečnih primanja 2.000 eura. Međutim, u isto vrijeme iz Dinama dolaze dva igrača s primanjima od 7.000 eura i roditelji igrača iz B ekipe Hajduka neće potpisati mjesečnu plaću manju od 5.000 eura. Nitko od mladih nada iz B ekipe (Bradarić, Nejašmić, Teklić...) nije potpisao profesionalni ugovor, a nije ni Šego, koji je ovog proljeća zabijao i u dresu A momčadi.
Teško je i nerealno očekivati da će se igrači stasali na Poljudu zadovoljiti ugovorima koji su triput manji od onoga što imaju njihovi vršnjaci pristigli iz drugih klubova. I eto nas opet u začaranom krugu. Trebat će proći dosta vremena da se Hajduk vrati u realne standarde plaćanja. Da imaju čarobni štapić, mogli bi jednim potezom riješiti skupe ugovore igrača koje ne mogu prodati, a potom napraviti novu selekciju za budućnost. Ali takav čarobni štapić košta više od milijun eura, a jasno je i da u dovođenju novih igrača uvijek postoji rizik. Hajduk tako u začaranom krugu sve nade polaže na Bjelanovićevo umijeće pregovaranja i Kopićevo trenersko znanje, u njihovim je rukama budućnost Hajduka. Barem bliska budućnost.