Boban, Prosinečki, Asanović, Jarni, Štimac, Bilić, Stanić, Jurčević, Jurčić, Šimić, N. Kovač... Svi su se došli posljednji se put oprostiti sa svojim Ćirom. Bili su na Mirogoju, te na komemoraciji i mlađi Vatreni, kojima Ćiro nije bio izbornik, ali došli su odati mu počast. Ćirin odlazak sve ih je okupio, kao što ih je godinama okupljao.
Nažalost, među njima nije bilo Davora Šukera. Daleko najboljeg strijelca Vatrenih u povijesti, igrača koji je kod Ćire Blaževića imao tretman kakav nitko nije imao. Šuker ga je igrama i golovima apsolutno zaslužio, ali Ćiro je bio taj koji mu je kao izbornik dao - sve. Igrao je koliko je želio, u pravilu svih 90 minuta, a kompletna mu je reprezentacija bila podređena. Jer su Šukerovi golovi rješavali utakmice. Boban je bio kapetan, ali Boban je kao i svi izabrao "krvariti" kako bi se otvorio prostor za Šukerovu genijalnost. Šuker je bio sjajan igrač, ali svjetsku slavu donijeli su mu Vatreni, donio mu je Miroslav Ćiro Blažević.
Izleti u Las Vegas
Brončani Vatreni pitali su se već na komemoraciji između sebe zašto Davor nije došao na sprovod. Odgovor nisu pronašli. Nitko od njih nije u komunikaciji sa Šukerom, nitko ne zna ni gdje je ni što radi. Tužno, ali istinito.
Proširila se priča kako je Šuker ljut na Kustića i društvo koji su ga smijenili s mjesta predsjednika HNS-a, što eventualno može biti i istina, ali nije zbog toga Šuker tako udaljen od svojih "brončanih" suigrača. Tako je već godinama, susretnu se tu i tamo slučajno, na nekim svečanostima, ponekoj utakmici, ali to je to. Nema privatnog druženja, ne čuju se preko mobitela.
Nitko od njih nije posvađan s Davorom, čak je svojim vezama i položajem pomogao pronaći posao Štimcu, Jarniju ili Asanoviću, ali svejedno odnosa nema. I to je bio Šukerov, a ne izbor bivših suigrača.
Šuker i inače vrlo malo boravi u Hrvatskoj. Pitanje je bi li uopće dolazio da mu u Zagrebu ne žive roditelji. U Zagrebu žive i Davorovi nećaci, uz koje je posebno vezan i koje posjećuje jednako redovito kao i roditelje. Kad god je u Hrvatskoj. Nećaci su djeca Davorove sestre Nevenke Boban, koja je preminula 2003. u 38. godini života.
U vrijeme dok je vodio HNS ipak je bio primoran nešto češće boraviti u domovini, ali kako je smijenjen, nestala je i ta obveza. Znamo da dio mjeseca provodi u Madridu, dio u Londonu, dio u Münchenu, te da voli otići na duže u SAD, poglavito u Las Vegas. Prethodnih godina redovito je tamo bio od konca prosinca do sredine veljače. Lako je moguće da je i sada tamo.
"Ovdje me nitko ne cijeni"
Nitko ne zna radi li išta poslovno. Određene prihode donosi mu članstvo u Izvršnom odboru UEFA-e, ali i tamo mu mandat uskoro završava, a novi neće dobiti, jer više ne predstavlja hrvatski nogomet. Znamo da je Šuker imao određenih financijskih problema zbog kojih je bio prisiljen prodati stan u Selcu, kao i voćnjak na Pantovčaku kako bi se riješio privatnih, ali i poreznih dugova.
Tužna je sva ta priča oko Šukera. U Hrvatskoj praktički nema prijatelja. Znao je u niz prigoda govoriti o tome da mu je vani neusporedivo ljepše, da ga ovdje nitko ne cijeni, da ga se samo proziva i napada, a vani ga u pravilu isključivo doživljavaju kao genijalnog igrača i Zlatnu kopačku tog nezaboravnog Svjetskog prvenstva iz 1998. Kod nas je tu slavu davno izgubio, za što je dobrim dijelom sam kriv.
Nema Šuker, međutim, ni u Madridu, Londonu ili Münchenu krug prijatelja s kojima se druži, ili je s njima barem u redovitom kontaktu. Kuću u Madridu davno je prodao, u Londonu i Münchenu nikada nekretninu nije ni imao, kao ni i SAD-u. Šuker na neki način živi nomadski život, samo na svoj način.
Stoga Šukerov nedolazak na Ćirin sprovod i ne čudi toliko. Dapače, teško je i bilo očekivati da će se pojaviti. Izabrao je "izolaciju". Koliko god to mnogima, poglavito njegovim suigračima iz "brončane generacije" nije lako prihvatiti...
