Varšavska Legia s hrvatskim štihom čvrsto korača poljskim prvenstvom. Trener Romeo Jozak (45) doveo je u svlačionicu ove zime bivše dinamovce Domagoja Antolića i Eduarda da Silvu, iz Rijeke je stigao Crnogorac Marko Vešović, a podsjetimo da su u Jozakovu stručnom stožeru njegovi pomoćnici Dean Klafurić i Krešimir Šoš, dok je Ivan Kepčija sportski direktor.
Legia drži vrh Ekstraklase sa 44 boda osvojena u 23 utakmice, dva više od Jagiellonije, a četiri boda prednosti ima ispred Lecha, koji vodi Nenad Bjelica. Sjajno je Jozakova momčad startala u nastavku prvenstva, pobjede protiv Zaglebia u Lubinu (3:2) i doma protiv Slaska (4:1) udahnule su i dodatni optimizam i samopouzdanje hrvatskoj koloniji u Poljskoj...
- U klubu se osjeća golema želja za osvajanjem trofeja i doista ovaj start možemo opisivati samo lijepim riječima. S obzirom na dovođenje novih igrača, očekivao sam da će nam trebati nešto više vremena za uigravanje, pa iako još nije sve kako treba, novopridošli su igrači već potvrdili status pojačanja. Ne mogu negirati da sam imao dodatno opterećenje dovodeći naše igrače, ali bio sam miran, jer sam radio po svojoj savjesti i znao sam da ih dovodim zato jer su kvalitetni igrači, a ne zato što smo iz iste države - rekao nam je Jozak u telefonskom razgovoru.
Domagoj Antolić odigrao je dvije vrlo dobre utakmice, rastrčan i razigran, bio je jedan od najboljih igrača na oba dvoboja, dok je Eduardo u prvom nastupu izborio 11-erac za pobjedu u gostima u sudačkoj nadoknadi, a u drugom je okršaju asistirao za prvi pogodak. Jeste li očekivali da će se obojica tako brzo uklopiti u novu sredinu?
Nisu slučajno dovedeni
- Nisu oni slučajno dovedeni. Dugo sam razgovarao s Antolićem, koji je u zadnje vrijeme u Dinamu bio pod velikim pritiskom. Mi smo poznati po tome da smo “brzi na okidaču” kad govorimo o našim igračima i za njih imamo najmanje opravdanja. Antolić je samo još jedan od primjera koji potvrđuje tezu da nitko nije prorok u vlastitom zavičaju, to sam, uostalom, i ja osjetio na svojoj koži - govori Jozak i nastavlja:
- Znao sam što ću dobiti Antolićevim dolaskom. Sad ću vam nešto otkriti; kad sam preuzeo Legiju, pozvao sam kao gosta na utakmicu s Cracovijom Iliju Lončarevića, svog učitelja i mentora. I nakon te utakmice Ilija mi je rekao: “Dovedi Antolića da ti posloži vezni red!” I kako je vrijeme prolazilo, pokazalo se da je Ilija opet bio posve u pravu. Antolić mi je donio mirnoću, kvalitetu, stabilnost, iskustvo i rezon u igri. Žalosno je što je takav dečko kao Domagoj, pametan, pristojan i dobro odgojen, istinski sportaš, kod nas imao tako loš status i jedva se čekalo da ode iz Dinama. A bio je kapetan! Ni on nije više bio zadovoljan u Maksimiru i sretan sam što je došao ovdje, da jedan drugome pomognemo.
A Eduardo? Dugo nije igrao, pa se ozlijedio na pripremnoj utakmici na Floridi...
Nema ‘tankiranja’
- Tada smo strahovali da je ozljeda teže prirode, uplašio sam se kad sam vidio da ga iznose s travnjaka na toj utakmici. Srećom, ozljeda je bila lakša, a to što je izgubio veći dio priprema nije me nimalo zabrinjavalo. Dudu je, naime, u karijeri prošao 50-ak priprema i neće sad nakon jednih priprema biti super spreman, ili nespreman ako ih propusti! Odlično je startao, dobio je naše maksimalno povjerenje, dali smo mu “devetku” na leđa, iskusan je i pravi šmeker, što je već i pokazao na obje utakmice i već nam vraća to ukazano povjerenje. A da ga samo vidite kako ide na treninzima, kao 18-godišnjak silno željan dokazivanja! Nema tu “tankiranja”, ide maksimalno, kao i svi drugi. Kad se nešto dobro napravi, čuje se smijeh na sve strane, kad je loše, onda su dečki tužni - emotivno proživljavaju svako vježbanje i to je dokaz da dobro radimo, jer su emocije još kako važne u nogometu.
Nakon triler-pobjede u Lubinu rekli ste da vam je draža ta 3:2 pobjeda, nakon rezultatskog preokreta, nego da ste pobijedili 10:0...
- Da, jer se držim one stare teze da nisu veliki oni koji nikad ne padnu, nego oni koji se brzo dignu nakon pada! A to smo tada bili i učinili, momčad je sjajno reagirala, pokazala je da je psihološki jaka i taj će nam karakter i te kako biti važan u utrci za naslovom.
Drugi svijet
Možete li povući usporednicu između poljske Ekstraklase (16 klubova) i Prve HNL (10 klubova)?
- Poljska je liga tvrda, motorična i vrlo agresivna, a Prva HNL je za nijansu tehnički jača. No, kad se sve zbroji, znatno je neugodnija Ekstraklasa! Ovdje je rađeno istraživanje i došli su do zaključka da je Ekstraklasa šesta liga u Europi po motoričkim parametrima! Iznimno je zahtjevna liga, o čemu govori i podatak da je kvalitativna razlika između prvog i zadnjeg u Poljskoj kudikamo manja nego u Hrvatskoj. Nema lakih utakmica, ni doma ni vani, u svaki dvoboj moraš ući maksimalno oprezno i bez opuštanja. A u Prvoj HNL to nije slučaj, postoje lakše utakmice, pa zna se da bi bio “smak svijeta” kad Dinamo ne bi doma upisao bodove protiv, primjerice, Rudeša ili Cibalije.
Niste spomenuli infrastrukturu, koja zapravo i nije za usporedbu, Poljaci su, posebno nakon domaćinstva Euru 2012., “dva stoljeća” ispred nas kad je riječ o stadionima...
- Ma suvišno je o tome uopće govoriti! Kao i o medijskom načinu praćenja lige, to je jedan drugi svijet.
Tko ima najviše šansi za osvajanje naslova?
- Do kraja ima 14 kola, u igri je još mnogo bodova. I Jagiellonia i Lech su vrlo dobre momčadi i bit će to tarapana do samog kraja! Vjerujem da će se pitanje naslova rješavati na “manjim” utakmicama, ne u našim izravnim sučeljavanjima. Inače, ovdje u Varšavi vlada velika euforija, koju pokušavam smiriti i stišati koliko god mogu, međutim, lijepo je znati da su navijači uz vas i da imate potporu cijeloga grada. No, treba ostati hladne glave, ima još dosta do kraja.
Vratimo se malo u prošlost. Jeste li u Hrvatskom nogometnom savezu napravili posao kojeg ste željeli napraviti?
- E, ovo je pravo pitanje... Napravio sam dosta, napisao sam knjigu koja mi je jako draga i koja će možda jednog dana nekome pomoći u operativnom smislu. Napravili smo neki red kad je riječ o biranju izbornika i načinu dolaska u reprezentaciju, ali uvijek je bilo nekih predbacivanja. I toga mi je bilo dosta, pa iako najviše volim Hrvatsku, shvatio sam da HNS nije jedino mjesto na svijetu na kojem mogu raditi u nogometu - kaže Jozak i ističe:
Problem na višoj razini
- Ne, nisam u HNS-u do kraja napravio što sam zacrtao! A što to konkretno nisam napravio, nek’ ostane tema za neki drugi razgovor, reći ću samo kako sam mišljenja da nitko neće moći neke stvari promijeniti i napraviti do kraja, ma o čemu se god radilo. I nije važno tko će to raditi, jer je ključ problema na višoj razini, u uređenju države. Kad nam jednoga dana država bude funkcionirala kako treba, od glave do pete, kad nam svaki dio sustava bude uređen, od ministarstava na niže, tek ćemo onda moći reći “idemo sad napraviti posao do kraja”, ne samo u HNS-u, nego u mnogim sportovima, ali i drugim djelatnostima. Jer, za sređivanje bilo kojeg segmenta društva, ne samo nogometa, osnovni je preduvjet da je država uređena do najmanje sitnice! Dat ću vam samo jedan primjer. Poljska je država s najmanjom stopom gospodarskog kriminala u Europi! Dakle, pozicionirana je bolje i od Švedske, Danske, Islanda... Zakoni su ovdje alfa i omega svega!
U opisu radnog mjesta
Vaš nasljednik u HNS-u, Sreten Ćuk, odmah je najavio neke promjene u svom radu koje su suprotne s onim što ste vi radili. Primjerice, rekao je da neće imati nikakvu ingerenciju nad A reprezentacijom?
- Ha, pa nisam ja sam sebi dao ingerenciju nad A reprezentacijom, nego mi je to dao Izvršni odbor HNS-a, to je bilo u opisu mog radnog mjesta! Uvažavam Ćuka, on je sad glavni instruktor, a ja sam bio tehnički direktor, ne želim ulaziti u njegove ingerencije, možda postoje neke razlike u opisu tog radnog mjesta. Vjerujem da Ćuk može napraviti pomak, ali ne preveliki. Ne samo on, nego bilo tko drugi, dok se ne riješe neke stvari o kojima sam malo prije govorio.
Nakon HNS-a, postali ste Dinamov sportski direktor, ali niste se dugo zadržali. Zašto? A imali ste mjesečnu plaću čak 30.000 eura...
Nije bilo smisla
- Morat ću staviti veto na neke odgovore, ali ću vam potvrditi da sam imao toliku plaću! Sa Zdravkom Mamićem često razgovaram, jako mu je drago zbog mojih rezultata, imamo i dalje odličan odnos, kao što smo ga imali i kad sam bio u Dinamu. Ali, nakon tri mjeseca na toj funkciji u Maksimiru, jednoga sam se dana probudio i vidio da moj doprinos i moj posao u Dinamu jednostavno nema smisla! A budući da nisam tip uhljeba, odlučio sam otići. Mogao sam ostati, imao sam četverogodišnji ugovor, u tom bih razdoblju zaradio oko milijun i pol eura i osigurao bih egzistenciju. Ali, to nisam želio, pa smo sjeli za stol i sporazumno smo se rastali, jer sam vidio da moja uloga sportskog direktora nije imala smisla na način koji sam ja zamislio uoči preuzimanja te funkcije i kao što je bilo deklarativno dogovoreno. I ne mislim tu ništa loše, vizije su bile drukčije i odlučio sam otići, jednostavno sam osjetio da je došlo vrijeme za rastanak. A ponavljam, sretan sam što sam s Mamićem zadržao odličan odnos.
Po čemu to vaša uloga nije bila kakvom ste je zamislili?
- Na taj dio odgovora stavit ću veto, neću ulaziti u potankosti. Ali, sad mi je savjest mirna, iako sam i dalje u Dinamu mogao zarađivati tisuću eura dnevno. Dobro sam odlučio i zasad mi je ovdje stvarno dobro.
Planirate li se jednoga dana vratiti u Hrvatsku?
- Vidjet ćemo, o tom potom...