ZBOG NJEGA JE HRVATSKA LJUTA NA ANTU ČAČIĆA 'Ne napadajte izbornika zbog mene'

Marko Pjaca jučer se prvo dobro naspavao, a onda je otišao - frizeru. Nakon povratka s Eura valjalo se dotjerati, uljepšati “friz”. Jer tko zna, uskoro bi mogao na potpisivanje ugovora u neki veliki klub, pa je zgodno stići s dobrim “stylingom”.

'Nije uopće šala, jer mnogi klubovi su bacili oko na hrvatskog reprezentativca koji je na utakmici sa Španjolskom pokazao svoj ogromni talent i moć, nezadrživost, odlike napadača koji spadaju u sam vrh europske vrijednosti. Tih sjajnih 90 minuta protiv Furije za Pjacu je otvorilo sva vrata, makar se i prije znalo o kakvom se vrhunskom majstoru radi.

Pustimo ipak sad to, nije tema, kad bude, onda ćemo o tome. Tema je još uvijek Euro, mada su Vatreni već stigli kod kuće.

- Malo je lakše nakon dvije prospavane noći. A posebno nakon onog dočeka na zagrebačkom aerodromu. Bilo je prekrasno, vidjeti da te ljudi toliko cijene neviđen je doživljaj. Svi skupa smo bili oduševljeni kad smo vidjeli sve te razdragane ljude koji su nam pljeskali, skandirali naša imena, veselili se.... Bilo je baš emotivno, doživljaj koji ostaje u sjećanju za sva vremena, to se ne može zaboraviti - kaže Pjaca.

Gdje je zapelo?

- Mogli smo dalje, zato nam je svima još više žao što nismo prošli.

Protiv Španjolske ste odigrali jako dobro, pokazali da se možete nositi s europskim kremom. Kako ste osobno doživjeli tu utakmicu nakon koje je Hrvatska u svim europskim medijima prikazana kao jedan od favorita Eura?

Na kraju Eura za Vatrene, najveće polemike vode se upravo zbog vas. Hrvatska javnost i mnogi mediji su ujedinjeni u stavi da ste upravo vi trebali početi utakmicu s Portugalom, da nam je nedostajao igrač vaših performansi za probijanje portugalske obrane. Konačno, u onih desetak minuta koliko ste proveli na travnjaku, pokazali ste mnogo, na neki način probudili utakmicu? Kako se osjećate dok čitate te polemike?

- Nije mi ugodno! Nimalo ne želim da se tako priča i govori. Jer, ispada da se tako napada izbornika Antu Čačića. Nikako mi to nije drago. Držim da to svi trebaju poštivati i respektirati.

U jednom trenutku utakmice s Portugalom, kad ste probili njihovu obranu, TV kamera je zaledila vaše lice. Izgledalo je fanatično, pomalo ljuto, borbeno, kao da ste bili motivirani do neba?

- Istina, nisam to vidio, ali mogu zamisliti svoje lice u tom trenutku. To se dogodilo nakon što su Portugalci poveli. Pa igrao sam osminu finala Eura, vidio sam da nas tribine nisu napustile, bodre nas ljudi, mi gubimo, malo je bilo do kraja. U meni se probudila posebna snaga, želio sam poravnati, poslati loptu u mrežu. Naravno da sam se u tom trenutku osjećao fanatično.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!