Engleske i španjolske nogometašice odlučivat će u nedjelju na St. Jakob-Parku u Baselu kojoj će od ovih dviju reprezentacija pripasti naslov prvakinja Europe. Bit će to Engleskinje drugi put, nakon što su svoj prvi naslov osvojile prije tri godine na domaćem terenu ili će ta čast i privilegija pripasti Španjolkama prvi put. Posljednjih se godina slika ženskog nogometa promijenila jer je "ženski Elf" na 13. dosadašnjih izdanja Eura osam puta uzimao naslov čime je i kod žena protvrđena ona uzrečica Garyja Linekera po kojem je "nogomet sport u kojem 22 osobe trče po terenu, a u kojem uvijek pobjeđuje Njemačka." Dakako da uvijek nije bivalo tako, te su dosad po dvaput prvakinje Europe postajale Norvežanke, a jednom Šveđanke i Nizozemke. S obzirom da su se Njemice u periodu od 1995. do 2013. šest puta zaredom penjale na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, može se zaključiti da su sve ostalo iznimke koje potvrđuju pravilo.

Uvijek Njemačka

Ovaj puta na Euru u Švicarskoj - neće biti tako - Njemice su zadnji naslov uzele 2013. Dakle, Španjolke ili Engleskinje, pitanje je sada. Španjolke, aktualne prvakinje svijeta (iz Australije i Novog Zelanda 2023.) su u utorak u utakmici na Letzigrundu u Zürichu s 1-0 nakon produžetaka nadvisile upravo Njemice. Finala vrijedan gol u neizvjesnoj i tvrdoj utakmici zabila je Aitana Bonmatí u 113. minuti.

Engleska izbornica Sarina Wiegman

Miguel Medina/Afp

Engleskinje su pak u dramatičnom polufinalu na Stade de Genève u Ženevi, također nakon produžetaka sa 2-1 bile bolje od Talijanki, kojima je tako također, baš kao i Njemicama, "stavljena rampa" na putu do naslova. Talijanke su do samog kraja utakmice imale finale u svojim rukama, vodile su golom Barbare Bonansea iz 33. minute, ali je najbolja igračica utakmice Michelle Agyemang donijela izjednačenje u šestoj minuti sudačke nadoknade da bi Arsenalova Chloe Kelly u 119. donijela sreću ekipi koju vodi bivša nizozemska reprezentativka Sarina Wiegman, nekadašnja izbornica svoje matične zemlje, s kojom je 2017. na domaćem terenu osvojila naslov prvaka. Wiegman je tako trenutačno izbornička "potpisnica" dvaju naslova prvaka Europe u nizu, četvrta žena nakon Gero Bisanz, Tine Theune i Silvije Neid - sve s Njemačkom, naravno. Theune, doduše, ima tri naslova koja sada lovi i Wiegman, ali ona bi postala prva kojoj bi osvajanje triju naslova pošlo za rukom s dvije različite reprezentacije. Inače, finalistice su na putu do obračuna za zlato različito "putovale", Engleskinje ne baš bajnim nastupima s promijenjivom igrom, Španjolke bez pravog izazova do spomenutog polufinala s Njemicama.

Veliki rast

Razvaljivale su sve redom pobijedivši u skupini Portugal 5-0, Belgiju 6-2, Italiju 3-1, pa u četvrtfinalu Švicarsku 2-0. Engleskinje su imale mukotrpniji put u skupini D. Izgubile su na startu od Francuskinja 1-2, pa sa 4-0 i 6-1 pregazile Nizozemsku, odnosno Wales. U četvrtfinalu su nakon mnogo sreće i nakon što su gubile 0-2 od Švedske, izvukle remi i zatim nakon 11-eraca slavile 3-2. To je raspucavanje bilo iznimno neizvjesno jer su Šveđanke dvaput imale jedanaesterac za prolaz u finale, ali su Falk, Jakobsson i Holmberg zapucale tri zadnja udarca nakon što im je vratarka Emma Holmgren skinula čak četiri suparnička udarca "s kreča". Nije bilo dovoljno. U današnjem je nogometu i sreća vrlo važan faktor...

Pred nama je, dakle, zadnja utakmica ženskog Eura - još jedna u nizu potvrda da je ovaj, u svijetu najpopularniji sport, sve bolji kod pripadnica ljepšeg i nježnijeg spola. Stadioni su u Švicarskoj uglavnom bili rasprodani, nastavila se tendencija općeg rasta i ovaj je Euro oborio sve rekorde, od posjećenosti, TV prijenosa (prenosio ga je i HRT), do nagradnog fonda i sponzorstva, a taj rastući interes prisutan je i izvan Europe.

"Sve je super..."

Primjerice, već nakon drugog kola turnira, ukupna posjećenost bila je preko 300.000, što je više od ukupnog broja gledatelja na svakom od dosadašnjih turnira ne računajući onaj zadnji iz Engleske 2022. Više definitivno ne vrijedi ona "sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet". Da, vole ga sve više i žene. S obzirom da je prvo izadnje ženskog Eura održano tek 1984. (muškog 1960.), a prvo izdanje ženskog SP-a 1991., dok je muškaraca "mundijal" danas već 95.-godišnjak (od 1930.), stvar je kristalno jasna. Srušene su one zadnje barijere - žene i nogomet više se ne stavljaju u onaj nekad vrlo prisutni mizogini kontekst. U konačnici, slavit će nogomet i - ono što je najvažnije - slavit će rodna jednakost.