Josip Šimunić odradio je prvi ozbiljan posao kao glavni trener. Izborničku premijeru u službenom natjecanju imao je na izlučnom turniru te pobjedama nad Kazahstanom i Mađarskom izborio elitnu fazu kvalifikacija za plasman na Euro. U posljednjoj utakmici njegova U-19 vrsta poražena je od Gruzije 2:0.
- Dobro je, bilo bi i bolje da smo u utorak pobijedili, ali Bože moj, minimalan cilj smo ostvarili, to je najbitnije. Bit ćemo do ožujka puno jači - kazao nam je Joe nakon debitantske akcije.
Kako se osjećao, je li ga povuklo i dalo još više volje da bude trener?
- Je, apsolutno. Relativno sam nov u svemu tome, sva okupljanja do sada bila su kao proba, cilj mi je bio vidjeti tko što može. Sada je, eto, došlo do pravih, natjecateljskih utakmica. S Kazahstanom je bilo poprilično dobro, a s Mađarskom smo čak puno bolje igrali nego što smo očekivali i mislili da možemo. To ti odmah daje dodatnu snagu i ideju kako biti još kvalitetniji i pametniji. Imamo jasan način na koji želimo igrati i dečki su manje-više sve napravili kako treba. U posljednjem susretu nije štimalo prvih 20-25 minuta, a osim toga i u tom ogledu napravili smo mnogo dobrih stvari. To nas jako veseli.
Zlatko Dalić i Dražen Ladić imat će dosta problema pri sastavljanju momčadi za Slovačku
Svidio vam se trenerski posao?
- Zanimljiv je. Nije to seniorski nogomet, radi se o mladićima od 18 godina, a bitno je kako im pristupiti, na koji im način dati savjete o kojima će razmisliti da bih jednog dana napravili i korak dalje. To je teško, ali izazovno, i za nas trenere i za njih. Ako dobijemo još malo više vremena, možemo im dodatno pomoći. Istodobno i oni pomažu nama da vidimo kako im prenijeti informaciju, obaviti razgovore, a važno je da među njima bude zajedništvo, da su ekipa. Lijepo je vidjeti kad rade jedan za drugoga, kad imaju pozitivnu energiju. Zasad smo zadovoljni.
Mnogi igrači koji su postali treneri ističu da je to zahtjevnije nego dok su bili na terenu. Jeste li i vi to tako doživjeli?
- Ključno je da znamo što želimo, kakvog su profila naši igrači, potom ih moramo selektirati i na kraju će oni napraviti najbolje što mogu. Ne volim se bazirati na negativnim stvarima, ali treba dati i kritiku. No, na najpozitivniji način, da to netko ne bi pogrešno shvatio, to je za njihovo dobro. Mislim da smo više nego objektivni. Kad sam bio igrač, kritike sam doživio kao poticaj, tjerale su me naprijed, da budem bolji.
Često govorite u množini, mislite pritom na suradnike u stožeru.
- Više sam nego zadovoljan. Imam trojicu pomoćnika. Miroslav Žitnjak je trener vratara koji godinama radi u školi Osijeka, Edo Flego dugo je voditelj škole u Rijeci, a Mate Bilić mi je kolega s Akademije. Upravo nas dvojica imamo najmanje iskustva, ali učimo i potičemo jedan drugoga, a Miro i Edo su vrhunski. Kao ljudi i stručnjaci. Radimo zajedno, otvoreni smo jedni prema drugima, diskutiramo o problemima, tražimo kako ćemo postići da budemo i bolji. Moram pohvaliti i doktore, fizioterapeute, tajnika, a svakako i Petra Krpana koji je odličan stručnjak, znalac. Prošao je sve to više puta i dobio sam od njega vrlo korisne informacije. Tomislav Rukavina, izbornik U-17 reprezentacije, jako mi je puno pomogao jer zna te igrače duže vrijeme. Učim od njih i drago mi je da mogu biti u takvom okruženju.
Imamo li talenata koji će jednog dana biti važni u A reprezentaciji?
- Nikad nije bio upitan talent, samo pristup. Momci moraju raditi svaki dan na sebi, a ne poletjeti i misliti da su ne znam što. Ako to shvate, a većina jesu, ne bojim se za budućnost hrvatskog nogometa. Vrhunski su nadareni. No, tek kad počnu igrati u HNL-u i potom vani, imat će kompletnu sliku što se traži od jednog igrača koji će postati A reprezentativac. Na nama je da ih pokušamo usmjeriti u ono što ih čeka sutra i prekosutra.
Među najpoznatijima su stoperi Vušković i Gvardiol. Jesu li oni glavni temelj, vaši nasljednici?
- Ne bih izdvajao nikoga, ti momci su veliki talenti. Međutim, da bi postali igrači pred njima je puno truda i rada. Ne samo njih dvojica, nego i ostali, na najboljem su putu. Govorim im stalno, što ćete napraviti u nogometu 99,9 posto ovisit će o vama. Nitko drugi za njih ne može igrati. To je kao kad baciš nekoga u vodu, onaj tko će se snaći, preživjet će, tko ne možda će s vremenom naučiti, ali dok to ne napravi bit će u poteškoćama.
U ožujku će se samo pobjednik skupine plasirati na Euro.
- Da smo dobili Gruziju, imali bismo veliku šansu da budemo u prvom “potu”, sad ćemo vjerojatno u drugi ili možda treći. Opet, ako želimo na Euro svakoga moramo moći pobijediti. Protiv jačih momčadi igramo bolje, koncentriraniji smo, ali za četiri-pet mjeseci ti momci će biti kvalitetniji jer će napredovati u klubovima. Oni su u jako bitnoj fazi razvoja. Sretan sam što imam priliku raditi ovaj posao, a pogotovo što to mogu s tako talentiranim igračima.
Jeste li stigli gledati Hrvatsku s Mađarskom i Walesom?
- Jesmo, gledali smo obje.
Odgodili smo promociju na Euro do Slovačke…
- Uopće se ne brinem. Nažalost, neće biti Lovrena ni Vide, ali ne sumnjam u druge momke, tko god bude igrao. Imao vrhunske, svjetske igrače. Kad je najteže, uvijek najbolje igramo. Postojat će pritisak, ali da sam ja Slovačka i moram ići na gostovanje kod svjetskog doprvaka, ne bih bio pretjerano optimističan.
Tko će igrati stopere?
- Izbornik će naći najbolje rješenje. Otkad je došao sve vodi i radi perfektno. Bog nam je poslao Zlatka Dalića. Čovjek je napravio stvari za koje ljudi nisu mogli ni vjerovati da se mogu dogoditi. Čak ni nešto blizu toga. Vidjelo se kako igramo, s toliko vjere i samopouzdanja. Nimalo se ne bojim.
Malo nervoze će biti i kod nas…
- To je normalno, znači da ćemo biti još koncentriraniji, ne sumnjam da momci neće obaviti posao.
Dino Perić je visok stoper, po staturi malo nalikuje na vas dok se bili na terenu, je li taj koji bi mogao u takvoj utakmici debitirati?
- Zadnjih godinu i pol razvija se fantastično. Momak je skroman, dobar radnik, nadaren i odličan igrač. Iznenadilo me koliko je napredovao kao igrač, i još će, svaka mu čast. Imao je neke ozljede, šutio je, radio na sebi… Posebno su mi drage priče o igračima koji imaju težak put, pa ipak dođu na svoje. Izuzetno to cijenim. Igra odlično. Nitko ne treba sumnjati u njega.
Utakmica sa Slovačkom igra se na Rujevici. Kako na to gledate?
- Gdje god se igra, u Rijeci, Splitu, Zagrebu ili Osijeku, nema nikakve sumnje da će biti prava potpora navijača. Doma smo. Drago mi je da se igra na više stadiona, tako bi trebalo biti stalno, sve su to hrvatski gradovi. Iako, naravno, nije do mene odluka gdje će reprezentacija biti domaćin - zaključio je Josip Šimunić.
105 nastupa u dresu hrvatske selekcije ima Josip Šimunić
41 godinu ima današnji izbornik U-19 selekcije Hrvatske
2013. u studenome protiv Islanda odigrao je zadnji meč za Vatrene