Nakon završetka Lige nacija izbornik Zlatko Dalić najavio je, odlučnim tonom, da više neće u reprezentaciju zvati igrače koji ne igraju standardno u klubovima. Mjesec dana prije negoli će odrediti popis kandidata za dvije utakmice u ožujku, s Azerbajdžanom i Mađarskom, Dalić bi teško mogao ostati dosljedan toj najavi. Mnoštvo je naime reprezentativaca izvan stroja, bilo zbog ozljeda ili slabije forme, odnosno ne igraju u nužnom kontinuitetu.
Izvanredna situacija
U idućih mjesec dana vidjet ćemo hoće li se ta kritična situacija s formom i zdravljem reprezentativaca poboljšati, odnosno nadamo se da neće biti novih problema. Ali dojam je da reprezentacija dvostruki kvalifikacijski program ožujka neće dočekati u optimalnoj natjecateljskoj formi. Suparnici nisu iz elitnih razina, pogotovo to nije Azerbajdžan, koji gostuje u Hrvatskoj, ali Mađari na svom terenu mogu biti vrlo nezgodni suparnici, silno motivirani dokazivanjem protiv viceprvaka svijeta.
Teže ozljede Vrsaljka i Pivarića, duga pauza Strinića, neigranje Jedvaja, A. Milića, Mitrovića, Ćalete Cara, uz činjenicu da Dejan Lovren svoje nepromišljene retoričke eskapade plaća kaznom neigranja protiv Azerbajdžana, ogolile su probleme konkurencije reprezentativnih kandidata. O tome smo u više navrata iznosili vrlo zabrinjavajuće analize u kontekstu perspektive, kako prije Rusije tako i poslije. Manji je problem kada osvajanje srebra na SP-u navijači smatraju potvrdom da za budućnost nogometa Hrvatske nema brige, daleko je više zabrinjavajuće kada stručnjaci, ili oni koji diktiraju odnose u HNL-u kao bazi novačenja igrača, ističu da Hrvatska ima mnoštvo talenata spremnih uskočiti u reprezentaciju.
Površni pogled na status hrvatskih igrača, dakle ne samo onih u reprezentaciji, ukazuje nam da ima mnoštvo onih koji ne igraju. Nešto ozbiljnija analiza reprezentativnih kandidata, uključujući aktere U-21 selekcije, odaje nam vrlo zabrinjavajuće trendove smanjivanja broja nastupa i važnosti unutar klupskog kadra. U izvanrednoj situaciji u kojoj se sada nalazi Dalić s braničima i stoperima prepoznaju se i trendovi pada kvantitete reprezentativnih kandidata koji bi mogli odgovoriti kriterijima vatrene selekcije. To znači da će, ako se nešto značajno ne preokrene u idućih mjesec dana, Zlatko Dalić morati izmišljati neka nova rješenja. Ona međutim ne mogu biti neka velika i planirana novost u kontekstu perspektive, nego su više izbori trenutka i izvanrednih okolnosti.
Dobri i pouzdani
Slikovito rečeno, dok je Vrsaljko bio u igri, živjelo se sa stoperom (Jedvaj) kao alternativom, jer Hrvatska već duže nema drugog desnog beka reprezentativnog potencijala. Vječno osporavani Strinić i Pivarić pokrivali su lijevi bok, ali sada kada su aut, ostaje pozicijski relevantan 30-godišnji Leovac. On je međutim od 2014. odigrao tek minutu natjecateljske utakmice (2015), a od tri prijateljske posljednju 2016. godine. Toliko spominjani mladi reprezentativac Borna Sosa, uz ozljede, nema u četiri mjeseca ni četiri puna nastupa. No ako on jest perspektiva, ovaj slučaj bekova pokazuje nam da nam nedostaju one grupe dobrih i pouzdanih iskusnijih igrača koji uvijek mogu uskakati kada je kritična situacija, kao u ovom razdoblju. Kao da među s jedne strane stalnim i provjerenim reprezentativcima te s druge strane mladima koji su uzdanice budućnosti Hrvatskoj kroničnim postaje nedostatak tzv. srednjeg sloja igrača. Eto, primjerice, da u nestašici desnih bekova može izbornik pozvati nekoć i reprezentativno spominjanog Tomečaka, kojem je 29 godina. No taj je svojevremeno vrlo dobar bek u belgijskoj ligi u šest mjeseci skupio 156 minuta igre...
Problem je Hrvatske što takvih slučajeva, i pozicijskih oskudica, a ne samo glede kvalitetnih rješenja, ima sve više…
PROBLEM DESNIH BEKOVA
Juranović, Grgić, Bartolec ušli u fokus
Šime Vrsaljko neće igrati, više-manje, do kraja godine. Njegova dosadašnja alternativa Tin Jedvaj, koji je solidno igrao u Bayeru, a i u reprezentaciji jesenas, pao je u drugi plan kod novog trenera Petera Bosza. Koliko je to trenutno ili dugoročnije stanje za Jedvaja, koji je uhvatio kontinuitet i porast forme kod prethodnika Heinricha, vidjet će se. Kod igrača takvog profila (tzv. teži igrač) treba, ne dogodi li se uskoro povratak u momčad, bit će problema s formom.
No problem Hrvatske općenito oko desnih bekova jest ono što sada gotovo svi prepoznaju, a do jučer nisu išli za tim. Naime, osim Vrsaljka te “priučenog” beka, stopera Jedvaja, nedostaje treći igrač za konkurenciju. Dalić je probao Bartoleca i očito nije, barem dosad, pokazao da ga vidi kao alternativno rješenje. Prije toga su u reprezentativnim akcijama sudjelovali Fran Tudor, koji sada ne igra dovoljno u Hajduku, nešto su kratko odigrali Matas i Miloš, ali to su bili marginalni statusi.
U mladoj reprezentaciji desnog beka također nema, odnosno igra Uremović, koji je po vokaciji stoper. Prije je na tom mjestu igrao Dino Mikanović, trenutno standardni član desetoplasirane momčadi danskog prvenstva. To je dakle konkurencija koja je imala neku poveznicu s nacionalnim selekcijama. Izvan tog kruga, pogledamo li HNL, spoznat ćemo da su u Velikoj četvorki samo dva hrvatska beka. U Osijeku je to 24-godišnji Alen Grgić, a u Hajduku 23-godišnji Josip Juranović. Dinamo i Rijeka poziciju pokrivaju strancima. U ostalim se klubovima zasad nitko nije istaknuo kao desni bek toliko da bi ga recimo bogatija Četvorka vabila u svoje redove. Što znači da trenutno nema te kvalitativne dvojke koja bi mogla zainteresirati izbornika. Možda griješimo...
U svakom slučaju, sigurno je da Hrvatska, koja gaji velike ambicije i u kontekstu Eura 2020, teško te ambicije može ispuniti ako nema vrlo kvalitetno rješenje za bok. U današnjem su nogometu to ključne pozicije za doprinos kvaliteti igre.
PROBLEM LIJEVIH BEKOVA
Leovac i Barišić u krupnom planu
Pomalo je paradoksalno da se dvadesetak godina kukalo kako Hrvatska nema odgovarajuću kvalitetu lijevih bekova, ni ne sluteći da bi se u veći problem mogao pretvoriti desni bek. Pogledamo li unatrag, Vatreni, zapravo, nisu imali specijalizirane bekove. U vrijeme Brončanih lijevo je igrao Robert Jarni, koji je bio klasični lijevi bočni vezni igrač. U reprezentaciji je igrao to mjesto u formaciji 3-5-2.
Slično je bilo desno, gdje je krilnog Jurčevića zamijenio ofenzivac Stanić. Kasnije se na desnom boku etablirao još jedan krilni veznjak, Darijo Srna, da bi tek s Vrsaljkom Hrvatska praktički prvi put imala klasičnog desnog beka. Na lijevoj strani pokazali su to nastupi na Euru u Poljskoj/Ukrajini 2012. te Francuskoj 2016, a pogotovo na SP-u Rusiji 2018. - Vatreni su bili vrlo dobro pokriveni igrama Ivana Strinića. Radi se o klasičnom lijevom beku, koji je uvijek u široj javnosti bio smatran slabim rješenjem, iako je u dobrim igrama Hrvatske na sva tri velika natjecanja bio izvrstan. Ovog trenutka Strinić (32) nije ni blizu standarda forme jer je nakon Rusije morao pauzirati zbog srčanih tegoba.
Kad se vratio treningu, stradao mu je list, pa je pitanje koliko će uopće igrati u Milanu u proljetnom dijelu sezone. Nesretni je Pivarić zbog ozljede aut do jeseni. Za razliku od desne strane, za lijevi bok ipak postoji određena konkurencija tzv. igrača srednje kategorije (dakle, oni koji su u okruženju selekcije, a ne spadaju tek pod egidu “mladi”). Tu mislimo prije svega na Marina Leovca, koji igra u Dinamu i koji se oporavio od operacije trbušnog zida. Leovac, doduše, nije dosad dobio pravu priliku u reprezentaciji kad je bio pozivan, a s 30 godina može biti rješenje za izvanrednu situaciju koju trenutno ima Dalić. Na lijevoj bi strani konkurirati mogao i Borna Barišić (26), već tretiran reprezentativnim kandidatom, ali koji je nakon prelaska u Glasgow Rangers zaredao s pehovima, odnosno ozljedama. Kao i drugi igrači iz HNL, i Barišić se mora prilagoditi novim okolnostima u Škotskoj prije nego što uhvati kontinuitet igre i natjecateljskog ritma. Slična priča vrijedi i za igrača kojeg se smatra perspektivom, Borna Sosa imao je ozljedu te složenu fazu aklimatizacije Bundesligi ne odrađuje jednostavno, također mu nedostaje igre. U mladoj reprezentaciji imamo i Domagoja Bradarića (19) koji će u budućnosti biti jako zanimljiv igrač.
Antonio Milić je u Anderlechtu ostao iako mu je u klubu nova uprava, kao i svima, kazala da može promijeniti sredinu. On je ostao i hoće se nametnuti novom treneru, ali status mu je takav da kontinuitet igre do daljnjeg neće imati.
PROBLEM STOPERA
Pongračić ozbiljan, nameće se i Škorić
U Rusiji smo uživali u sjajnoj igri tandema Vida - Lovren. Pored njih je Dalić imao izvrsne alternative u iskusnom Ćorluki i mladom Ćaleti-Caru. Odlaskom senatora Ćorluke tandem Vida - Lovren standardna je opcija za više godina. Naravno, problem nastaje kada je netko od njih ozlijeđen, što se ove jeseni u više navrata dogodilo Dejanu Lovrenu. Prvo problemi s pubičnom kosti, a potom i bedreni mišić zaustavili su uspon forme hrvatskog reprezentativca. Da bi kompletirao stvari, Lovren je neprimjerenim javnim istupima i vrijeđanjima španjolskih reprezentativaca zaradio i utakmicu kazne, pa ga sigurno nema protiv Azerbajdžana. Što i ne bi bio problem da ostali kandidati imaju kontinuitet igre.
Recimo to se odnosi i na Jedvaja, koji je, po nama, prirodni stoper. Duje Ćaleta-Car, kao i drugi spomenuti mladi igrači koji su ostvarili važne transfere, plaća danak zahtjevnoj prilagodbi vrlo snažnoj francuskoj ligi te novim okolnostima u Marseilleu. U Bruggeu, iako je trener Hrvat, Ivan Leko, Mitrović je nakon početnog elana, koji je došao jer ga je belgijski klub otkupio od Bešiktaša, zaronio u krizu, odnosno status rezerve. I to poprilično dugo već traje, bez neke naznake za promjene. Kad se činilo da će iz U-21 reprezentacije stići jedan od stopera, Benković, dogodila mu se nova ozljeda. Bivši dinamovac, a sada igrač Celtica, pauzirat će barem mjesec dana i nema opcije da bi se oporavio i formom nametnuto za reprezentativne izazove u ožujku. Zasad je prva opcija, zato što ga je spomenuo i Dalić, igrač Red Bulla iz Salzburga Marin Pongračić. Rođen u Njemačkoj, taj je 21-godišnjak zasad skupio dva nastupa u U-21 selekciji. U RB-u je standardan.
Kad govorimo o mladim igračima, pored aktualnog tandema iz U-21 selekcije, svakako treba imati u fokusu za budućnost još i 22-godišnjeg Nikolu Katića. I on je u Glasgow Rangersu, i on je dobro krenuo pa ušao u kriznu fazu prilagodbe te ga trener već duže drži među alternativama. Pogledamo li HNL, za stoperske pozicije imamo još ponekog mladca, recimo Bosančića, koji je član U-21 selekcije, a od iskusnijih igrača koji su bili pozivani na poneku reprezentativnu akciju tu je i kapetan Osijeka Mile Škorić (27).
Na stranu problemi s ozljedama, padom forme ili prilagodbom novom klubu, a uz uvijek aktualne rasprave o razinama kvalitete, dojam je da je konkurencija centralnih braniča, dugoročno gledano, solidna.