Zoran Vulić: 'Da su mi ostali Cikalleshi i Rog, Split bi se borio za sam vrh'

Zoran Vulić, trener Splita, jedan od najboljih hrvatskih stručnjaka, ponosan je što je “crvene” prošle sezone doveo do finala Kupa Hrvatske, istovremeno nikad neće moći prežaliti prigodu za osvajanje prvog trofeja u 103 godine dugoj povijesti tog kluba. Premda subotnji derbi ni izbliza nema taj značaj kao onaj finalni, ipak je to premijerni dvoboj u kojem Vulićev Split, poslije pet kola prvenstva, kao vodeći dolazi u goste Dinamu.

- Nema tu dvojbe, Dinamo je favorit, pa pogledajte njihov igrački kadar - rekao mi je Vulić koji je došao u pratnji sina Josipa (još ima sina Antu i kćer Antoniju).

- Figurativno rečeno, kad bi se njihova druga momčad našla u prvoj ligi, igrala bi značajnu ulogu.

Dobro, imaju moćne igrače, ali ispada da baš i ne igraju najbolje, može li se Split nositi s Dinamom?

- Možemo, naravno da smo u stanju, ali uz veliki uvjet, a to je da svi pružimo maksimum. To znači ne samo da ne smijemo imati slabu točku, nego nam je imperativ odigrati najbolje što možemo. Onako kako smo igrali protiv Hajduka.

Renovirana momčad

Hrabri li vas uspomena na finale Kupa, tada ste izgubili tek poslije izvođenja jedanaesteraca?

- Taj finale je prošlost, nema me što hrabriti, jer od startne momčadi na toj utakmici danas imam na raspolaganju četvoricu: vratara Zagorca, zatim Woona, Vidovića i Blagojevića. Odmah ću kazati, četvoricu pravih. U odnosu na kadar iz prošle sezone otišlo nam je 15 igrača. Mi smo potpuno renovirali momčad, gazde su se odlučile na pomlađivanje i to je pravi put. Imamo igrače željne dokazivanja i napredovanja, tako da mi je pravi gušt voditi ih.

Cikalleshi i Rog su bili udarne igle momčadi, ima li danas u sastavu takvih igrača?

- Cikalleshi je bio među najboljim napadačima lige, a Rog…On je čudo od igrača i mladića. S njima dvojicom bih se usudio kazati da bismo se upustili i u izravnu borbu za vrh. Ne rađaju se često takvi igrači kao što je Rog, skroman, tih, super korektan, profesionalac, željan učenja. Vidiš kako te gleda i sluša, kako upija svaku sugestiju, kako na treningu daje sve od sebe.

Po prikazanim igrama čini se da je Bagarić na putu postati udarna igla momčadi?

- Nemojmo izdvajati igrače, to ne volim. Problem je da nekima lako udari u glavu. Stalno ponavljam, opetujem…ono kako moraju obavljati tehničke elemente, jednako tako da moraju biti skromni, ponizni, spremni na svaku žrtvu. Tek tako će njihov talent doći do izražaja. Bagarić je talentiran, ali je preskočio osnovnu školu, manjka mu elementarne tehnike, ali i on voli raditi, Bagara će napredovati.

Erceg ne smije iskakati Koji je onda najbolji igrač Splita?

- Navlačite me na vraga, ponavljam vam, mi smo solidni jedino kao momčad. Taj duh izgrađujem i vidim napredovanje. Inače, po talentu, elementarno najveći potencijal ima Erceg, ali su ga zaustavile ozljede.

Očekivanja, pumpanja menadžera, možda i njegove okoline, doima se da ga je sve to opteretilo?

- Erceg se vratio treningu, vidim gušt u radu. Nadam se da je naučio lekciju, mora se staviti u ‘škvaru’, kako mi Splićani kažemo. A to je da shvaća kako je dio momčadi. Bilo je igrača velikog potencijala, pa svejedno nisu uspjeli, jer su se stavljali iznad momčadi. Imam u kadru pravih ljudi, neki su u stanju staviti glavu tamo gdje se jedino kompresorom dolazi. Imam i njih nekoliko koji su u stanju odigrati na više pozicija, spremni su žrtvovati se za momčad.

Prije početka prvenstva žalili ste se da nemate dovoljno igrača?

- Nisam se žalio, ja nikad ne kukam. Konstatirao sam neoborivu činjenicu, a to je da nam novi igrači dolaze u tijeku priprema. Evo, sad je stigao Franjić. Takvima koji su stigli naknadno ipak treba vremena. Kod mene se teško upada u startnu postavu, ali se teško i ispada. Nisam od onih koji igrače odbacuju, žrtvuju, zanemaruju. Dapače… Evo slučaj s Galovićem, koji je imao prave kapacitete, ali zaboga, igra mi u rukavicama. Ne volim nadjačavanja na terenu, volim nadigravanja. Ipak, ne može se dogoditi da Galović kao stoper, u dužem razdoblju, negdje oko deset mjeseci, ne dobije žuti karton. Nije on Beckenbauer…

Žužuli su primjer Kakvi su uvjeti rada?

- Idealni, braća Žužul su u pravom smislu vlasnici za primjer. Vode računa o svakom detalju, naš klub je baš u svakom pogledu sve bolje organiziran. Nevjerojatno je da su gotovo na svakom treningu, doslovno žive s nama.

Fama je da pritišću trenera?

- Neka pritišću, oni traže odgovornost, inzistiraju, priznaju jedino stopostotna davanja. Ne petljaju mi se u posao premda znaju balun. S njima vodim dijalog, ali oni mi ne nameću rješenja. Takvi ljudi su blagodat za naš nogomet. Oni će izgraditi stadion, ulažu svoj novac i normalno je da traže čiste račune.

Onda, protiv Dinama otvoreno?

- Ma ne, nismo mi momčad koja je danas u stanju uči u otvoreno nadmetanje s ekipama kao što je Dinamo. Moram voditi računa o sposobnostima svojih igrača. U svakom slučaju, igramo sve bolje. Nećemo igrati podređenu ulogu, nemam namjeru igrati bunker.