Zoran Zekić osvojio je naslov prvaka Moldavije još u studenome prošle godine pa nema dvojbe hoće li u kvalifikacije Lige prvaka. Iako u toj državi u 2020. godini prvenstvo nije ni započelo.
- Mjere su kao u Hrvatskoj i trajat će. U kampu smo, igrači dolaze u skupinama, srećom nitko se još nije razbolio pa guramo. Radimo u četiri grupe, bez kontakta. To što je sad krenulo u Hrvatskoj, mi prakticiramo već neko vrijeme - kazao nam je trener Sheriffa.
Rekli ste da ove godine želite napraviti momčad na vrijeme, da ne skupljate igrače po kolodvoru.
- Složili smo je, zadovoljan sam kako smo to odradili. Imali smo plan na ljeto dovesti još dva-tri igrača i to bi bilo baš kako sam htio. Ali, vidite, uvijek se nešto drugo dogodi. Ovo zbilja nitko nije mogao očekivati.
Je li u Sheriffu bilo smanjivanja plaća?
- Je, smanjili su nam plaću za tri mjeseca. Granice su zatvorene, poslovi ne idu kao inače, ovdje su jake tekstilna industrija, industrija konjaka pa i poljoprivreda… Nisam stručnjak za to, ali pretpostavljam da je mnogo toga stalo.
Početkom godine u intervjuu za SN savjetovali ste Nenadu Bjelici da ode iz Dinama i naplati “čudo koje je napravio”, kako se kazali. Rastanak se na kraju dogodilo prije svih očekivanja.
- Nisam ja to savjetovao, to ste izvukli iz mene - nasmijao se Zekić i nastavio:
- Rekao sam da je pravi trenutak da naplati rezultate u kontekstu da su i on i klub učinili nešto nevjerojatno. Malo je nedostajalo da prođu skupinu Lige prvaka. Ali tko je tada mogao pretpostaviti ovaj koronavirus i što će se sve zbivati. To ne bi mogli mi Alfred Hitchcock ni John Ford, ni svi filmski redatelji zajedno.
Jeste li se čuli s Bjelicom nakon svega?
- Nisam. Samo kratko porukama, ali ne nakon što je sve završilo.
Je li za Dinamove buduće rezultate njegov odlazak veliki gubitak?
- To je gubitak, uzajaman gubitak, a najveći je gubitak što se odvilo na takav način. Daleko bi bilo bolje da su stvari među sobom riješili unutar četiri zida, bez sapunice. Nije dobro za Dinamo da se takve priče potenciraju. I kad pomisliš da se u Maksimiru nešto napokon stabiliziralo i krenulo, opet se dogodilo to što se dogodilo.
Niste sigurni da Dinamo može ponoviti domete iz protekle dvije sezone?
- Ne kažem to. Dinamo i dalje im kvalitetnu bazu, a na kraju jako dobro mišljenje imam o Igoru Jovićeviću. Pratio sam što i kako radi u Dinamu II, iznimno mi se svidjelo njegovo vođenje s klupe, za tu ekipu bio je vrhunski trener. I razvojan, ali i miran i staložen. Vjerujem da će tako nastaviti.
Mislite da Bjelica neće dugo čekati novi posao?
- Odradio je vrhunsku stvar i on je jedan od rijetkih trenera koji neće imati problema s pronalaženjem novog radnog mjesta. Svi mi drugi moramo se zamisliti što će biti nakon svega ovoga. Ionako je sve poremećeno. Trenerski posao postao je na neki način, ajde neću reći prostitucija... Nekad, kad sam ja igrao nogomet, trener je bio autoritet. Kad je on ušao u svlačionicu, bio je bog i batina. Mogao si imati o njemu razmišljanje ovakvo ili onakvo, ali pitalo ga se sve. Danas se treneri mijenjaju kako tko hoće.
Jedan ste od rijetkih s dužom etapom u Osijeku.
- Ne znam kad ću opet imati takav status kao u Osijeku. Dao mi ga je predsjednik Ivan Meštrović. Mislim da sam određenim dijelom to i zaslužio. Moja je sreća bila što sam imao potporu i nitko mi se nije miješao u rad. Dapače. Tako bi se trebao ponašati jedan klub prema treneru, kao što se ponašao Osijek prema meni. Ne mogu se žaliti na svoj status niti u Sheriffu.
Dok sve stoji, jedino raste - Pampas.
- Nekidan sam baš dobio snimku od prijatelja koji su se vozili na biciklima pokraj njega. Stadion zaista napreduje vrhunski, već poprima konture. U cijeloj ovoj situaciji sjajna je stvar da radovi nisu stali, da sve ide po planu. Kraj se jako bliži. Ljudi u Osijeku su jako uzbuđeni zbog toga, to je nada u bolje sutra.
Hoće li taj stadion biti prekretnica da Osijek postane istinski veliki klub, koji će se moći mjeriti s Dinamom i Hajdukom, uz Rijeku koja je tu treća.
- Za mene je Osijek i sada veliki klub u hrvatskim okvirima. Naravno da će se, kad završe stadion, ljudi koji ga vode moći više posvetiti drugim stvarima, transferima, pojačanjima… Ali što je posebno bitno, Osijek će s kvalitetnim terenima dobiti još bolju priliku da ima i više djece te da u budućnosti ostane prepoznatljiv po igračima iz svoje škole.
Zna se da je vaš stav kako Dalić treba dobiti odriješene ruke da vodi Vatrene dok god to on bude htio.
- Zato što je vrhunski trener, ali i pošten čovjek. Zna koliko ima snage i dokle može biti na toj poziciji. Kad ocijeni da je došao do kraja, povući će se. Sam je govorio da neće dugo, ali bilo bi dobro da odradi barem još jedan ciklus. Pa ljudi, ako ćemo sad početi razgovarati o Daliću, treba li on ostati izbornik, onda zaista nemamo što više pričati o hrvatskom nogometu, našim odnosima i razmišljanjima.
Kad smo na temi reprezentacije, očekujete li Luku Modrića na Euru 2021. kao nositelja igre? Zbog njegovih godina…
- Svi vjerujemo da može. Zadnjih desetak godina imao je nevjerojatan ritam, sad se u ovoj stanci malo odmorio, nadam se da će mu zbog toga biti lakše. Što se tiče reprezentacije, dovoljno mu ne tridesetak utakmica u sezoni da bude u top izdanju.
Pojednostavljeno, smatrate da će koronavirus Modriću produžiti karijeru?
- Rekao sam da se odmorio i bit će svjež za nastavak. Godina dana je do Eura, to će odigrati, a minutažu neće imati manju nego što je skupi većina nogometaša u HNL-u. Iako će skoro biti duboko u 36. godini, očekujem Modrića na Euru 2021. u top izdanju. Pogledajte Toma Bradyja iz američkog nogometa, s 43 godine daleko je najbolji. Luka, hvala Bogu, nikad nije bio teže ozlijeđen. Živi sportski, obiteljski, on može još trajati.
Energija mladih igrača
Kad je Modrić u siječnju 2005. godine prešao iz Intera, gdje je bio na posudbi, u Dinamo, Zekić je išao u obrnutom pravcu. No, ako već s njim nije odigrao neku sezonu, kao trener radio je s nekoliko Vatrenih. S Marcelom Brozovićem individualno u Milanu, nakon što je potpisao za Inter. Danas je on najskuplji i najtraženiji hrvatski igrač na tržištu. Jeste li mislili da će doći do toga?
- Pogledajte u arhive SN i moje ranije intervjue. Prije nekoliko godina rekao sam da ću biti jako razočaran ako Brozović ne bude najbolji vezni igrač u Europi. Znao sam njegove kvalitete i karakter, ne boji se nikoga, vjeruje u sebe, za mene to nije iznenađenje. Jedino je iznenađenje što se to nije dogodilo još prije godinu ili godinu i pol. Prekretnica mu je bilo Svjetsko prvenstvo gdje je odigrao fantastično, izbornik mu je dao pravu ulogu, tada je i sam shvatio koliko doista može i kakav je igrač.
I Borna Barišić je igrač s kojim ste godinama radili, tražen u Europi. Došao je do toga.
- Isključivo radom i karakterom. Prošao je puno stepenica, a vrhunski potez bio mu je kad se vratio u Osijek. Govorio sam da od Roberta Jarnija nismo imali takvog lijevog beka i takav centaršut. Smijali su mi se određeni ljudi. Ma ne određeni, nego puno njih. Ali, eto, sada je u velikom klubu, kod vrhunskog sportaša i trenera Stevena Gerrarda i izborio se za status.
Je li za hrvatsku reprezentaciju gubitak ili dobitak što će se Euro igrati sljedeće godine?
- Ovisi u kakvom će biti tada stanju igrači. Gubitak je, šteta što se nije sad igralo. Osjećala se energija kod mnogih mladih igrača da se dokažu.
Je l’ vama “slijeću” ponude ili ostajete u Tiraspolu?
- Imam ugovor ovdje, našao sam se u klubu, ne žuri mi se nigdje. Niti me netko zvao.
U Hrvatskoj imamo 200 trenera s UEFA Pro licencom, a 10 prvoligaša
Koliko su treneri sami krivi za svoj narušeni autoritet?
- Krivi smo, naravno. Sad imaš dvjesto trenera u UEFA Pro licencom u Hrvatskoj, a deset klubova u Prvoj HNL. Koji, recimo, svi manje-više redovno plaćaju. U Drugoj HNL je situacija jako teška. Nekad je trener imao svoj integritet i nije se brinuo jer dok je vodio jedan klub, već je imao neki drugi koji se zanima za njega. Danas kad dobiješ otkaz, ne znaš gdje ćeš i kako. Pitanje je tko cijeni kvalitetu i koja je to zapravo kvaliteta koju se sada najviše traži. Ljudska, moralna, trenerska? Kako se dolazi do posla? Osim toga, kad sam vodio Osijek u neko vrijeme, sve su ostale ekipe na vrhu tablice trenirali stranci. Među trenerima nedostaje i kolegijalnosti. Klubovi znaju da smo u takvoj situaciji, da nas ima puno i nitko ne plaće ni za kime.
Novca uvijek ima, mi malo stariji pamtimo i rat i svašta
Pitanje je koliko će biti novca u nogometu nakon ove korona-krize.
- Ma slušajte, novca uvijek ima. Mi koji smo malo stariji pamtimo i rat i svašta. Stalno je neki problem, neka kriza, ne sjećam se, dok sam igrao i kasnije, da je sve štimalo… Moramo sad razmišljati koliko će biti novca, ali rekao bih da se više pravi psihoza oko toga. Ljudi koji su jako dobro živjeli i dalje će jako dobro živjeti, oni koji su loše živjeli i dalje će patiti. To se vrti u krug.