Vojnici, istraživači i pustolovi u službi španjolskog kralja u 16. stoljeću osvojili su golema područja tadašnjeg Novog svijeta u Srednjoj i Južnoj Americi.
Beskrajno uspješni konkvistadori Španjolsku su pretvorili u kolonijalnu silu, a u novije vrijeme dobili su dostojne nasljednike koji jednako nemilosrdno već cijelo desetljeće vladaju europskim nogometom. Španjolski nogometni klubovi naizmjenično osvajaju trofeje, gutaju suparnike i dominiraju bez puno buke i pompe. Pobjeđuju jer su već navikli i znaju kako se to radi, posebice kada se uđe u odlučujuću fazu natjecanja bez prava na pogrešku.
Španjolci su uveli pravu nogometnu diktaturu na Starom kontinentu. Od posljednjih 30 europskih finala u 22 je zaigrao barem jedan španjolski predstavnik, a od 58 finalista u 27 slučajeva na jednoj od strana našli su se španjolski klubovi (Real Madrid, Atletico, Barcelona, Sevilla i Atletico). Uskoro bi ta brojka mogla narasti na 29 od 60 jer sasvim je lako zamisliti kako se u Estoniji u Superkupu, utakmici u kojoj će snage odmjeriti pobjednik Lige prvaka i Europske lige, ponovno sastaju dva madridska kluba.
Srušivši u polufinalu Bayern, Real Madrid je treći put zaredom (četvrti tijekom posljednjih pet godina) izborio nastup u finalu Lige prvaka, a istodobno Atletico je treći put u posljednjih pet godina dosegnuo još jedno europsko finale, ovaj put u Europskoj ligi. Španjolski klubovi u finalima europskih natjecanja postali su svojevrsna tradicija, a posljednje desetljeće u nogometnom je smislu najplodnije za proizvodnju prvaka i finalista.
U oči upada i činjenica koja možda nadilazi sve dosadašnje brojke. Naime, od 27 europskih prvaka čak 17 ponijeli su klubovi iz Španjolske, a ako dva madridska kluba nastave svoj uspješan hod, taj omjer može se popraviti na 20 od 30. Apsolutni vladar Europe bez sumnje je Real Madrid. Kraljevski klub ove godine lovi još jedan rekord od tri uzastopna naslova prvaka. Na tom putu suprotstavit će im se Liverpool s kojim Madriđani trenutačno imaju negativan skor (3 poraza i 2 pobjede, gol razlika 4-6), no ulogu favorita nose Španjolci.
Posljednji put (2015.) kada Real nije u svoje vitrine spremio pokal s velikim ušima učinila je to Barcelona. U Ligi prvaka od 2009. katalonski klub u tri navrata upisao je svoje ime na listu osvajača, a u dva navrata o osvajaču je odlučivao derbi madridskih klubova koji se odigrao u Lisabonu i Milanu. U oba je Real bio uspješniji od Atletica koji još uvijek čeka svoj naslov u Ligi prvaka, dok je u Europskoj ligi ovogodišnji finalist već u dva navrata (2010. i 2012.) otišao do kraja.
Najuspješnija momčad Europske lige bez sumnje je Sevilla. Prva momčad koja je nanizala tri uzastopna naslova prvaka na svom kontu ima još dva iz Europske lige, a onaj iz 2006. uspjeli su pretvoriti i u naslov neslužbenog prvaka Europe pobijedivši u Superkupu Barcelonu (3-0).
Upravo je Superkup izlog u kojem se najbolje uviđa dominacija španjolskih klubova jer u posljednjih devet izdanja samo je Bayern 2013. uspio prekinuti dominaciju Reala (3), Barcelone (3) i Atletico Madrida (2). No, od kolovoza 2013., kada su Bavarci na penale uspjeli pobijediti Chelsea, pa sve do svibnja prošle godine kada je Manchester United nadigrao Ajax i uzeo Europsku ligu, punih 1363 dana niti jedna momčad izvan Španjolske nije podigla ni jedan pokal namijenjen osvajaču nekog od kontinentalnih naslova.
Mourinho, stručnjak za kupove, bio je posljednji koji je uspio razbiti Iberijsku dinastiju, no nije uspio preokrenuti trend kojem se ne nazire kraj. Europa pripada španjolskim nogometnim konkvistadorima koji sudjeluju u finalima koji su pred nama i ne namjeravaju brzo sići s trona.