Od Brazila do Francuske: Želi li uspjeh na Euru, Čačić mora pomladiti svlačionicu

1. Dobitnici i gubitnici

Kvalifikacijski ciklus ugurao se između dvije utakmice s Maltom, a u tih 13 mjeseci od rujna 2014. do listopada 2015. godine momčad je doživjela upadljive kadrovske korekcije. Sjeća li se uopće tko da je Niko Kovač u prvoj utakmici s patuljastim protivnikom uloge startera povjerio Hrvoju Miliću i Alenu Haliloviću, premda je nacija u to vrijeme agitirala za hit-napadača Andreja Kramarića. Pamtite li da u rosteru prvog meča nije bilo Ivana Perišića?

Kako je mini-liga odmicala počele su rasti reprezentativne dionice Marcela Brozovića, sve opasnijeg po suparnička vrata, dok su se Lovrenove počele obrušavati slijedeći premierligašku logiku, a Niko Kranjčar više nije izlistan na burzi. Kostur momčadi ostao je nepromijenjen, činili su ga Subašić, Srna, Ćorluka, Rakitić, Modrić i Mandžukić te, naravno, Ivan Perišić koji je u međuvremenu izrastao u ključnog čovjeka momčadi, njezina dežurnog strijelca, asistenta i općenito najdinamičnijeg igrača. Dolaskom Ante Čačića popularan izbor postaju Marko Pjaca i Josip Pivarić. Na simboličnu minutažu ubuduće treba računati Danijel Pranjić, dok Ivica Olić (zagazio u 37. ljeto) na Euro putuje kao provjereni “oldtimer” za izložbe i poneku posebnu misiju.

2. Izbornički vrtuljak ili balkanski sindrom

Kako se priča približava kraju, tako već drugi ciklus naočigled kopni nekad “nepokolebljiva vjera Izvršnog odbora u izbornika”. Igor Štimac nije dotrčao u kvalifikacijsku ciljnu ravninu, baš kao niti Niko Kovač, pa onda niti Ante Čačić ne treba računati da će u društvu takvih anđela čuvara narednih sedam mjeseci pripremati teren za finalni turnir Eura lišen stresa. Uzimate li u obzir vanjske simptome, reklo bi se da HNS ovdje boluje od balkanskog sindroma. Za smjenama usred kvalifikacijskog ciklusa posezali su, naime, dužnosnici u Srbiji te u Bosni i Hercegovini. Beograd je zažalio zbog eksperimenta s Dickom Advocaatom, promijenio ga domaćim stručnjakom i svejedno nastavio trčati u mjestu. Sarajevo se, pak, zasitilo Seada Sušića, zamijenilo ga Mešom Baždarevićem koji je nekako ugurao “zmajeve” u doigravanje. Opći dojam u sva tri slučaja bio bi - promjena radi promjene. Na ovim je meridijanima nogometna mantra “o novoj metli” i dalje na visokoj cijeni...

3. Šuker na Markovićevu putu

Kamo god se osvrnete, Davor Šuker vjerno slijedi putanju Vlatka Markovića. Poput prethodnika u fotelji ispada da Šuker redovito vodi nacionalnu momčad na velika natjecanja, Euro 2016. njegov je drugi finalni turnir, a milijunske nagradne injekcije Fife i Uefe za rezultate nacionalne momčadi jedino su jamstvo stabilnog financijskog poslovanja HNS-a. U ožujku je HNS-ov predsjednik napravio uspješan međunarodni “upgrade” karijere kada se ugurao u članstvo Izvršnog odbora Uefe, u klub povlaštenih Platinijevih intimusa (što, doduše, u novom kontekstu korupcijske afere i ne zvuči kao kompliment). Marković je godinama bio član Uefine Tehničke komisije. S utabane prethodnikove staze predsjednik ne silazi niti u tumačenju svojih ustavnih ovlasti, uloga fikusa u salonu pravog gazde savršeno mu odgovara sve dok ne ugrožava njegov životni stil brendiranog globetrottera, a o neraskidivim nitima svjedoči i sve bogatiji fond lapsusa i nonsensa izgovoren u javnom prostoru.

4. Kome trebaju navijači

Prije godinu dana odnos vlasti i navijačke većine mogao se prikazati kao napeta “oporbena situacija”, ali u međuvremenu je stvar eskalirala do te mjere da sastanci Disciplinskih komisija Uefe i Fife podsjećaju na eurovizijsko žiriranje. “Dobar dan, Hrvatskoj jedna utakmica kazne pred praznim tribinama...” Nezadovoljni takvim odlukama saboteri nastavljaju posezati za novim i sve maštovitijim akcijama, ali još nisu uspjeli isprovocirati odgovorne da reprezentaciju izbace iz natjecanja. HNS odgovara zabranom gostovanja...

“Problemi koje HNS ima s navijačima jednostavno su odgođeni i preseljeni u Francusku, gdje čelnici Saveza neće biti u mogućnosti zatvoriti vrata stadiona”, piše u analizi ESPN. Hoće li dotad rat biti zaključen? Možda i hoće. Tko će ga prekinuti? Politika, ako se usudi prijeći začaranu granicu, onu koja govori o svetoj autonomiji nogometne organizacije...

5. Pogled u budućnost i sjena ‘vatrenih’

Darijo Srna i Ivica Olić spremaju se na svoje šesto veliko natjecanje, Modriću će to biti peti turnir, Rakitiću četvrti, a novi šef im dotle motivacijske spremnike nalijeva kerozinom.

“Vrijeme je da takva sjajna generacija izađe iz sjene vatrenih”, tvrdi Čačić. No koliko je realno da ova momčad upadne u zonu medalja? Pogled u retrovizor kaže da Hrvatska na Eurima vozi u režimu par-nepar. Četvrtfinale 1996., kvrga 2000., skupina 2004., četvrtfinale 2008., skupina 2012.

U razvodnjenom formatu završnog turnira Hrvatska bi morala proći skupinu, ali za neki značajniji iskorak okosnici momčadi u pomoć mora dotrčati raspoložena plejada mlađih igrača...