Mirno je sve oko momčadi Hajduka: nema tenzija, nervoze, nekog eventualno napetog iščekivanja u taboru četvrtoplasiranog na ljestvici, prije grozničave borbe za treće mjesto...
U Turskoj kao da je serviran - apaurin, sredstvo za smirenje, pa smo tako na sedam dana do početka proljetnog dijela sezone u stanju - nirvane.
U klubu su se koncentrirali na proslavu Bilih noći, od New Yorka, do Splita, nema potrebe ni za -generalkom kojom bi se, po nekoj tradiciji, obilježio rođendan. Bile noći su sasvim dovoljan happening, uz redovitu svečanu akademiju u Teatru.
Umalo bez primljenog gola
Trener sadašnji Joan Carrillo upisao je sve četiri pobjede, ne bi ni gola primio da nije bilo zadnjih deset minuta protiv Trenčina kad je uveo odjednom sve mlade. I još je objavio kako mu nakon Dugopolja nije potrebna niti jedna više ! On zna što mu je raditi na treninzima.
E da mu je imati malo bolje travnjake, ali to će riješiti skokom do Dugog Rata, da se Poljud previše na zlorabi. Odjednom je generirao – povjerenje, samopouzdanje, izgleda kao da je momčad već dobro stavljena i posložena (bez obzira hoće li u dva-tri dana još direktor Mario Branco dodati ekipi stopera i veznog).
I – kakva je to razlika u odnosu na turbulentan start sezone prošlog ljeta, kad je pod komandom Marijana Pušnika odmah sve bilo napeto, pucalo se izjavama, bilo je i poraza...
Jasno, Hajduk se tek tražio, kao i Pušnik s “bijelima”, ali ako se po jutru dan poznaje, onda je Hajduk s Carrillom na pravom tragu da mu trener mirno posloži prvu momčad bez šokova i stresova. Što Pušnik od početka nije uspijevao...
I onda sve izgleda neusporedivo ljepše, mirnije, ružičasto.