Nikad u životu nisam osjećao takvu vrstu nelagode u želucu kao ovih dana. Muka mi je od nedavnih događanja i svega čime nas bombardiraju društvene mreže, portali, novine. Zlo mi je od naslađivanja i ruganja. Povraća mi se od licemjerstva i osuda javnosti. Sram me samog sebe, sram me svih nas.
Nisam ja nikakva moralna vertikala, daleko sam ja miljama od svetosti, imam bezbroj mana i strahova, napravio sam puno gluposti u životu i dan-danas ih pravim. Kad sve zbrojim i oduzmem, ja sam obična nemoralna horizontala, ali u meni ima još nešto malo vatre.
U meni još uvijek gori mali plamen svijesti
U meni još uvijek gori mali plamen svijesti koji mi ne da mira. To malo savjesti što je ostalo u meni tipka ovaj tekst i koristi ove rečenice da se njima izrazi. Savjest je moj jedini sudac i jedina porota. Savjest me jedina može cenzurirati. Savjest me štiti, ona mi daje utjehu. Do nje mi je jedino stalo jer znam, ako se taj mali plamen ugasi, više nikad neću biti isti. Zato poslušajte što vam savjest ima reći. U ovom tekstu nisu toliko bitni Janica Kostelić ni Luka Modrić. Oni su samo rođeni u krivo vrijeme na krivom mjestu. Ovo je tekst o nama.
Kad je Janica osvajala zlatne medalje, osjećao sam se kao da ih i sam osvajam, a siguran sam da ste se i vi tako osjećali. Dok je Luka grlio pehare Lige prvaka, imao sam dojam da je u trofej u mojim rukama i da pijem iz njega. Poistovjetio sam se s herojima kao i svi vi. Sada sam tužan i razočaran! Ovih dana to dvoje ljudi, na neki način, proživljava slične, tužne sudbine, imaju istu poveznicu, veže ih nogomet, koji je progutao svoje prve žrtve, i to kapitalce! Od heroja do izdajnika - kratak je to put u Lijepoj Našoj, a to najbolje znaju Janica i Luka.
Janica je nedavno verbalno silovana usred naše i vaše domovine! Bolna i poražavajuća statistika kaže da su tisuće i tisuće žena u Lijepoj Našoj fizički maltretirane i silovane jer je to ova država omogućila. Ovo je zemlja u kojoj se pretučene žene izdvajaju iz društva i smještaju u kojekakve sigurne kuće, a nasilnici slobodno hodaju. Ovo je zemlja gdje čopor verbalno siluje nezaštićenu kraljicu hrvatskog sporta jer nesposobni i korumpirani političari nagrađuju i potiču svaki oblik huliganizma. Preko 20 godina gledamo, slušamo i gutamo govna u ovoj našoj državi, a onda zlostavljamo krive i nezaštićene osobe. Janica je napadnuta samo zato što nije u šest mjeseci počistila sve probleme i odnose u nogometnoj močvari.
Napadnuta je jer se ta nogometna septička jama puni fekalijama preko 20 godina. Političari i država blagoslovili su sav izmet koji se godinama taložio i umrežio u toj jametini. Čast izuzecima. Napadnuta je zato što je cijelu svoju karijeru i sav svoj ugled stavila na kocku u namjeri da nam pomogne. Napadnuta je jer smo nezadovoljni, podijeljeni i nesposobni izaći na Markov trg i reći: dosta je bilo! Napadnuta je jer smo hrabri u čoporu pod utjecajem opijata, a kad vidimo jačeg od sebe, useremo se od straha. Napadnuta je jer imamo muda samo na društvenim mrežama. Napadnuta je jer smo prvaci svijeta u ruganju i ljubomori, a ona je ipak uspješnija i bolja od nas.
Napadnuta je jer su totalno zakazali kućni odgoj i okolina. Napadnuta je jer smo govna i veselimo se tuđoj nesreći. Njezin je jedini grijeh što je odskijala u politiku i tako platila ceh za sve licemjerne političare. Doživjela je najveći poraz upravo u svom dvorištu. Nije imala apsolutno nikakve šanse protiv tako jakog protivnika kao sto je ova država na čelu s ovakvim političarima, ovakvim institucijama i s nama kao građanima.
Oderali mu kožu
A sada nešto o Luki Modriću, koji je razapet na križ od strane cjelokupne hrvatske javnosti. Nakon raspeća dolazi uskrsnuće, ali samo u svetim knjigama. Kod nas se skida ispaćeno Lukino tijelo s križa i lagano se nabija na oštri kolac. Oderali smo mu kožu kao najvećem kriminalcu i barbaru. Krv smo mu isisali i protjerali ga iz ove zemlje!
Upiremo prstom, pišemo transparente i komentare, silujemo ga na svakom koraku. Igra se hrvatska Liga prvaka u vrijeđanju i dominanto smo ušli u finale. I sve to u katoličkoj zemlji gdje nas uče da tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi i ne čini drugima ono što ne bi volio da tebi čine. Da se mržnja može izvoziti, ovih bi se dana ekonomski oporavili. Pa čekajte malo! Povucimo ručnu, ako boga znamo.
Pa nije on baš takav kriminalac, nije on taj kome se sudi, nije on kriv što država i institucije ne znaju i ne žele nikoga zaštiti. Nije on trenirao pravo i nema on nikakva iskustva u ovakvim igrama i s ovakvim igračima. On, jednostavno, nije dorastao ovakvom zadatku. On je stisnut između dvije strane. Jedna strana, ona kojoj se sudi, dosad je uvijek pobjeđivala, a druga strana, naša država, totalno je nesposobna i nepouzdana.
Da je iole pravedna, Luka se nikada ne bi našao u ovoj situaciji i ne bi morao prolaziti linč stoljeća. Država i njezine institucije najveći su krivac zašto baš svi odabiru onu drugu, pobjedničku stranu. Političari i pravosuđe omogućili su nam da gledamo iživljavanje jačih na slabijima. Njima treba suditi i njih treba propitati kakva im je memorija i statistika! Ta svaki dan gledamo kako oni koji nas vode mijenjaju mišljenja, stavove i iskaze!
Sakrili se iza Luke
Kad je to naše pravosuđe debitiralo i kad su to nekoga sankcionirali brzo i efikasno? Podsjetite me malo, ja se nešto ne mogu sjetiti, koliko ono kod nas traju sudski procesi? Imam i ja amneziju od vaših usranih spisa koje gomilate i vadite po potrebi i interesu. Koliko sranja gledamo u Saboru, dobro je da se možemo sjetiti svojih imena! Svi ste se sakrili iza Luke i slavodobitnički privodite kraju hrvatsku, povijesnu, sportsku tragediju. Prebacili ste fokus na njega, sav teret ove države sad je na njegovim leđima. Luka je napravio ono sto su napravili svi dosad, pognuo je glavu i nije se mogao sjetiti.
Na njegovu bi mjestu to napravila većina jer ova država ne štiti poštene i slabije. Koju vrstu zaštite možete očekivati od ovakvih institucija koje vam već godinama šalju poruku da se ne isplati biti uzoran građanin. Ne budite naivni, sve je ovo izrežirana farsa u kojoj glumci ginu, a režiseri dobivaju oskare i smiju nam se u facu. U nekim zdravijim zemljama i produkcijama prežive barem glavni glumci, ali ne i kod nas. Zato prekinete ovu lakrdiju i ako baš hoćemo neke promjene, onda pred Sabor treba ići. Tamo budimo hrabri i organizirani, tamo kačimo transparente i zazivajmo pravdu. Tamo se rugajmo, pitajmo njih u Saboru kada je i koga ova država osudila.
Prognan po drugi put iz svoje zemlje
Tko je taj koji je vratio ukradenu lovu? Razočarao nas je Luka jer smo očekivali da će on počistiti svu paučinu i prašinu naše letargije. Neugodno nas je iznenadilo što on sam nije raskrinkao sve poremećene i snažne sprege između države, institucija i nogometa!
Luka je već previše kažnjen, osramoćen. Prognan je po drugi put iz svoje zemlje, ali ovaj se put bojim da je prognan zauvijek. Bez obzira na to što je napravio, potpisao, antidatirao, zaboravio ili glumio, on, izgleda, nema prava ni na mrvicu dostojanstva.
Luka Modrić nije napravio ništa drugo što već mnogi drugi nisu napravili i nije u redu da ga se ovako vulgarno nabija na kolac. Sjašimo malo s Lukinih leđa i propitajmo se što je s našom kralježnicom. Nije valjda da je atrofirala poput naših mozgova. Svatko snosi odgovornost za svoja djela i nedjela, svatko ima svoj križ, ali nabijanje na kolac je nedopustivo! Uostalom, Luki se najviše zamjera što je zanijekao ili promijenio svoj iskaz, a nije li Sveti Petar zanijekao Gospodina, i to tri puta! Na Svetom se Petru temelji naša vjera i, tko zna, možda jednom dočekamo da se na Luki izgradi nova nogometna crkva s novim apostolima. Amen.