Recept je bio sličan onome iz 2016. godine kad je Aco Petrović preko Torina odveo Hrvatsku do Igara u Riju. Sada je Brazilce nakon uspješnih kvalifikacija u Rigi oslobodio obveza devet dana, da bi ih okupio na šest dana treninga u Zagrebu i onda odveo u Pariz, zapravo u Lille, dvjestotinjak kilometara udaljeni grad na sjeveru Francuske, gdje će košarkaši igrati uvodne skupine olimpijskog turnira.
Aco Petrović bit će jedan od “dva i pol” Hrvata na Igrama, na košarkaškom turniru od kojega nema niti jednog fascinantnijeg u Parizu, možda i u povijesti košarke. Osim Petrovića na klupi Brazila, Hrvatska će imati i suca Martina Vulića, dok se ona polovica odnosi na kanadskog reprezentativca, NBA igrača Treyja Lylesa, čija je majka Jasenka - Hrvatica.
Svi oni već su u Lilleu, gdje u subotu, prvog službenog dana Igara, kreće spektakularni košarkaški turnir. Petrović se javio...
- Što se tiče komfora koji nas je dočekao u olimpijskom selu u Lilleu, moram reći da je to dvije, tri razine veća kategorija od one u Riju otprije osam godina. Koristim apartman od pedesetak kvadrata, doista se ne možemo požaliti na uvjete.
Jako hladno u dvorani
Brazil od finala u Rigi s kojim je izborio Igre nije odigrao službenu utakmicu. Doduše, u srijedu su zaigrali zatvoreni pokus u Lilleu kontra Kanade, jednog od favorita Igara.
- Igrali smo bez vođenja rezultata, a suprostavili smo se jednom, barem za mene, od četiri prva favorita nadolazećeg turnira. Nama je ta utakmica poslužila da se uvedemo u pravi ritam jer za nas će u uvodnoj skupini ono najvažnije biti tek u trećoj utakmici, 2. kolovoza kad igramo s Japanom. Čak i da prije toga sredimo Francusku ili Njemačku, opet ćemo morati svladati Japan. Recimo, dobijemo li u subotu Francuze, to neće ništa značiti u našoj želji za domoći se četvrtfinala ako kasnije izgubimo od Japana. I stoga sam se odlučio da imamo šest dana treninga u Zagrebu i samo ovu jednu utakmicu protiv Kanade. Trebalo nam je desetak minuta kako bismo se adaptirali na čvrsti obrambeni blok Kanade, onda smo 25 minuta igrali sasvim solidno. I Kanadi je odgovarala takva utakmica jer im se iz ozljede vraća Jamal Murray i trebaju ga uigrati.
Ovaj se meč nije igrao na Stadionu Pierre-Mauroyu, zdanju nogometaša Lillea koje ima mogućnost zatvaranja u dvoranu. Kad se na tom mjestu igrao Eurobasket 2015. ventilacija je bila gotovo pogubna, puhalo je sa svih strana, pa je novinar nakon prve utakmice otišao do obližnjeg dućana kupiti kapu. Kako je sada, jeste li bili u dvorani u kojoj će se igrati od subote?
- Mi do sada jedini nismo bili na treningu u toj dvorani jer su nam se poklapale druge obveze, ovu smo utakmicu s Kanadom odigrali u dvorani 35 minuta udaljenoj od Lillea. Bili smo, međutim, do same dvorane u kojoj ćemo igrati u subotu i bilo je jako hladno. Ali i u Lilleu je ovih dana dosta svježe, barem desetak stupnjeva hladnije nego u Zagrebu, temperatura još nije prešla 23 celzijevaca.
Brazil je tijekom kvalifikacija u Rigi ostao bez Yaga i Neta, dva jako važna playmakera. Kakva je s njima situacija, obojica su prijavljena za Igre?
- Yago je igrao već protiv Kanade u srijedu, a što se tiče Neta, on će propustiti prvu utakmicu, mogao bi zaigrati protiv Njemačke, ali bi sigurno trebao biti na terenu protiv Japana. Sustav natjecanja je takav da idu dalje dva najbolja treća iz tri skupine, pa će svaki posjed, svaki poen, biti važan i u nekim mogućim porazima ako želimo dalje. A želimo.
Kao 2016. s Hrvatskom
U tom ogledu protiv Japana, ipak bi Brazil trebao biti u statusu favorita, što se ne može reći za okršaje protiv Francuza i Nijemaca.
- Pripremljeni smo za sva tri sraza u skupini i pratili smo što se događa za vrijeme priprema. Francuzi su domaćini, ali i u četiri vezana poraza, pa ćemo se u subotu potruditi da im tu nervozu produžimo. Japan je, pak, sličan protivnik onime s čime smo se susreli u Rigi, kad smo igrali protiv Latvije i Filipina. Tu je riječ o tome da moramo obuzdati petorku u kojoj su četiri, pet vanjskih šutera. Francuska i Njemačka su značajno drugačiji profil reprezentacija, puno fizikalniji. Što se tiče Japana, kažem, imamo oružja. Iako, Japan je pogodio dvadeset trica Srbiji, ali to je i zato što Srbija praktički cijelo vrijeme igra s dva centra, dok je sposobna svakome ubaciti dovoljno poena.
Kako bilo, Aco Petrović je stigao na svoje četvrte Igre. Prve su bile u Los Angelesu i tamo je bio igrač, osvojio je broncu. U Barceloni je 1992. bio pomoćnik Peri Skansiju, Hrvatska je tu igrala veliko finale protiv američkog Dream Teama. U Riju je bio na klupi Hrvatske, koja je Igre okončala na petom mjestu.
Četvrte Igre za Petrovića bit će i četvrta funkcija u 40 godina olimpizma za njega jer ovaj put će biti na klupi reprezentacije koja nije njegova. Ponos mora postojati...
- Svakako je tu ponos jer se rijetko koji sportaš može pohvaliti da je bio sudionikom četvero OI. Ova priča s Brazilom se dogodila kad je doista nisam očekivao, poziv je stigao nenadano, sve je to bilo na nekoj prijateljskoj bazi jer je Brazil upao u problem. Kao i 2016. s Hrvatskom, tako smo se i sada koncentrirali samo na sebe. Kako na nas nisu računali niti u brazilskoj olimpijskoj delegaciji, najbolje će posvjedočiti podatak kako mi u Olimpijskom selu nemamo niti liječnika, niti fizioterapeuta. Obojica su smještena izvan Sela. Jest, da, ponosan sam, ali godine nose svoje, pa sam nekako bio mirniji i na klupi...
Čekaju nas spektakularne Igre, olimpijski košarkaški turnir bit će čudesan. Izbornik Srbije, 75-godišnji Svetislav Pešić, kazao je i kako je SAD, koji dolazi na Igre, jači od onog originalnog Dream Teama iz 1992. godine. SAD je doista, kao rijetko kada, doveo sve najbolje na koje može računati, ali je li baš ova momčad bolja od one iz 1992. godine?
Za razliku od Pešića, Petrović je bio dio Igara 1992. i bit će sudionik ovih igara, 32 godine kasnije. Je li to baš tako?
- Mogu se složiti s Pešićem u ocjeni da je ispred nas najjači turnir u povijesti. Kad smo kod Barcelone, tamo su u fokusu bile tri, četiri reprezentacije, uz SAD koji je bio nedodirljiv. A sad govorimo o samo jednoj ili dvije reprezentacije koje će teško u nekom scenariju u zonu medalja. Što uopće reći za onu skupinu u kojoj su Kanada, Australija, Španjolska i Grčka, a tu jedna Španjolska možda i najslabije kotira? Uz SAD, sada pet, šest reprezentacija ozbiljno razmišlja o medalji, svatko mašta o plasmanu u četvrtfinale, sigurni kako za to imaju dobre šanse. Međutim, kao i obično, ne slažem s Pešićem u ocjeni kvalitete reprezentacije SAD. Bez obzira na to što je ovaj SAD sastavljen od najboljih igrača koje imaju, teško se to može komparirati s ‘92. Odmah ću ponuditi i argument. Tada je SAD, i na pripremama i na turniru, pobjeđivao svoje protivnike s preko 40 poena više u prosjeku. Sada smo vidjeli da se ovaj SAD jedva provukao protiv Južnog Sudana, na jednu, dvije lopte je dobio Nijemce. Možda sam malo retro, ali ništa se ne može usporediti s originalnim Dream Teamom.
U međuvremenu je i ostatak svijeta uhvatio priključak. Danas najbolji svjetski igrači nisu Amerikanci...
- Uzmite samo slučaj kako su prije 32 godine svi tražili priliku da se slikaju s igračima SAD-a. Bio je vidljiv veliki, veliki respekt prema toj momčadi, čak i strah. Sada to nije tako. Evo, mi smo igrali protiv Kanade u srijedu, Kanade koja ima deset NBA igrača. I dalje SAD izaziva respekt kod svakog, ali tu više nema straha.
Ali, bez obzira na to što kašljucaju na pripremama, Ameri su i dalje prvi favoriti?
- Jesu, ali ne apsolutni favoriti. Svatko normalan ih mora staviti na prvo mjesto neke projicirane ljestvice favorita, ali u nekoj utakmici od 40 minuta svašta je moguće. Nemoguće je prognozirati bilo što uoči ovog turnira, ali ja bih se zadržao u okviru četiri reprezentacije koje su za mene najbolje. Tu su SAD, Kanada, Njemačka i Srbija.
Neće biti na Otvaranju
Nema u toj vašoj prognozi domaćina Francuske, vašeg prvog protivnika na Igrama?
- Kad se pogleda sve ono što su Francuzi odigrali do sada pripremajući se za Igre, oni ne izgledaju sposobni biti u krugu ove četvorice, ali ne kažem da nisu u stanju to biti.
Kao što bi u četvrtfinalu, po Acinom scenariju, trebao biti i Brazil?
- Idemo posjed po posjed već od subote i Francuza, onda i u utakmici s Nijemcima. Tek nakon toga bit će nam zadatak dobiti Japan. Strategiju znamo...
Idete li na svečano otvaranje s momčadi u petak?
- Ne, Lille je udaljen 220 kilometara od Pariza, pa ćemo se tu poslužiti zlatnim pravilom Mirka Novosela. Već drugi dan nas čeka utakmica s Francuskom. Imam u momčadi igrače koji su prvi puta na Igrama i koji bi željeli na Otvaranje, ali ja sam im rekao da ako žele vidjeti kako izgleda Pariz i kakav je ugođaj u središnjem Olimpijskom selu, neka se plasiraju u četvrtfinale, pa će vidjeti...
Jer, košarka od četvrtfinala nadalje seli u Pariz.