Barakude su bolje od Srbije, ali ovog dvojca treba se posebno paziti: ‘Samo mi znamo što smo prolazili...‘

U povijesti vaterpola na olimpijskim igrama, ne računamo li Veliku Britaniju koja je bila zlatna u neko sasvim drugo vrijeme ovog sporta (1908., 1912. i 1920.), samo je Mađarska bila triput uzastopno olimpijski pobjednik - 2000. Sydney, 2004. Atena i 2008. Peking. Sada je Srbija na pragu istog. Pobjednici iz Rija 2016. i Tokija 2021. istina, sasvim drukčija momčad, fizionomija, igrači, ali ipak...

Nakon nadmetanja u skupini, pa čak i tijekom te etape natjecanja, teško da bi tko imalo ozbiljan uložio euro na njih da će se naći sada tako visoko. "Visjeli" su čak i glede prolaska skupine. Jedva su pobijedili Japan, zatim ih je "razvalila" Australija koja je vodila 7:1, pobijedila ih je i Španjolska, kao i Mađarska. Imali su tri poraza u skupini. No, već smo tada upozoravali, nakon 2. kola - "Ne zaboravite Rio". Tada su "visjeli" do 5. kola, jedva dobili i opet Japance, a znamo kako je završio taj turnir. Je, druga vremena i pojedinci, ali ova momčad jedno sigurno ne radi. Ne "gube glavu". Dokazali su to u eliminacijskom dijelu.

- Svašta smo prošli od te prve utakmice u skupini. Samo mi znamo kroz što smo morali da proći da bi došli do finala. Nijednog trenutka nije nedostajao momčadski duh i zajedništvo. Zbog koncentracije i želje sada izgledamo onako kako treba izgledati momčad koja uđe u finale Olimpijskih igara. Obrana, fokus, smirenost, pribranost, samopouzdanje, a prije svega momčad. Tu nećemo stati. Pred nama je utakmica naših karijera i to nećemo propustiti. Pobijedit će srce i momčad - veli Radimir Drašović.

Nikola Dedović je pak postigao 4 gola protiv SAD u polufinalu. Nikad ga nismo gledati u boljem izdanju, barem pod kapicom srbijanske vrste.

- Reprezentacija je izborila još jednu medalju. Idemo maksimalno u svakoj utakmici, tako idemo i sada, u finalu, na pobjedu. Kod nas euforije nema - rekao je kratko Dedović.

Osobno, držimo da imaju solidnih mana. Nisu nas niti jednu utakmicu oduševili. Njihovo polufinale protiv SAD je bila grozno dosadna i obostrano loša utakmica, u kojoj su oni (Srbi) istina bili bolji ili manje lošiji. Imaju sjajnu dvojicu pojedinaca (kapetan N. Jakšić i Mandić), a ostatak... Tako-tako. Momčadski i pojedinačno. Sukus svega, Hrvatska je bolja. Eto, zapisali smo to i potpisujemo to, međutim jedno nismo smetnuli s uma.

Ovo je jedna utakmica, finale, u njemu doista nitko nema pravo nazivati s favoritom. Pa, niti Hrvatska.