Godinu dana ljubitelji atletike slušali verbalni rat između Jakoba Ingebrigtsena i Josha Kerra, Norvežanin i Škot nisu birali riječi i ako ništa drugo, napravili su najbolju moguću promociju utrci na 1500 metara. Svijet je s velikim nestrpljenjem čekao njihov okršaj u finalu Olimpijskih igara, a onda kako to često biva - pobjedu je odnio treći čovjek. Cole Hocker, 23-godišnji Amerikanac iz Indiane, iskoristio je to što su Ingebrigtsen i Kerr bili toliko fiksirani jedan na drugog, potrgao sve unaprijed ispisane scenarije i dotrčao do uspjeha karijere.

Jakob Ingebrigtsen već je godinama jedna od najvećih priča svjetske atletike. Ne bez razloga jer mladić iz Sandnesa ima samo 23 godine, a iza sebe već ima niz spektakularnih pothvata. U Tokiju je 2021. postao prvi Europljanin nakon gotovo 30 godina s olimpijskim zlatom na 1500 m, dvostruki je svjetski prvak na 5000 m, na europskim prvenstvima je već tri puta ostvario “dubl”, odnosno pobjede ina 1500 i na 5000 m, europski je rekorder i četvrti svih vremena na svijetu na 1500 m...

Ingebritsen loš taktičar

Neupitno briljantan trkač, ali i čovjek koji ima puno problema s odabirom i slaganjem taktike za velika finala na 1500 m. Ovo u Parizu mu je treće zaredom koje je izgubio, a sada je ostao i bez medalje, na četvrtom mjestu. Na SP-u u Eugeneu 2022. i u Budimpešti godinu dana kasnije na sličan su ga način, u finišu utrka, sredili Jake Wightman i Josh Kerr. Pokazao je tu Ingebrigtsen da je jako loš gubitnik, prvi put je rekao da je izgubio od lošijeg trkača, a lani je arogantno dobacio da je Kerr samo još jedan prolaznik, odnosno “onaj sljedeći tip” koji iskoristi priliku kad najbolji (a to je, naravno, on sam) podbaci. Tu je krenuo žestoki verbalni rat između njih dvojice, a prednjačio je opet Ingebrigtsen koji je, među ostalim, rekao da Kerra može pobijediti zavezanih očiju i da će mu pariška utrka biti poput šetnje parkom.

BEN STANSALL Afp

A onda je došao utorak i Ingebrigtsen je dobio šamar kakav nije očekivao. Hocker je sredio sve, Kerr se dokopao srebra, treći je bio Amerikanac Yared Nuguse, a Norvežanin je ostao bez postolja. Nakon svega, mediji su čak i s više zanimanja čekali Ingebrigtsenovu izjavu nego onu senzacionalnog pobjednika, a Skandinavac se oglasio tek kasno navečer na Instagramu:
“Moj tim uvijek mi govori ‘budući da imaš dugačak jezik, možeš najviše izgubiti na natjecanjima’. Ovaj put su me nadmudrili Cole Hocker, Yared Nuguse i Josh Kerr. Bili su ‘najbolji momci’ kada je to stvarno bilo važno. I želim im svima čestitati na izvrsnom nastupu”, posuo se pepelom Jakob koji se već u srijedu ponovno pojavio na stazi i mirno prošao kvalifikacije na 5000 m.
Večer ranije očekivano je potegnuo u finalu, bio na čelu kolone, slamao i slamao suparnike i na kraju - slomio sebe. Ispao je jedan od najboljih “zečeva” u povijesti, odradio je savršen posao za suparnike, pa je tako pobjednik Hocker srušio olimpijski rekord s 3:27.65, Kerr je nadmašio nacionalni rekord s 3:27.79, a Nuguse popravio osobni rekord s 3:27.80. I sva trojica su ušla u top 10 svih vremena, toliko je brza bila utrka. Ingebrigtsen je norveškim medijima priznao da ga je povukla želja, da je jednostavno prebrzo uletio u utrku i na kraju “bankrotirao”.

- Utrka mi je bila 100 metara preduga - slikovito je objasnio Jakob.

Ali, dosta o njemu... Važnije pitanje dan kasnije je tko je Cole Hocker, neočekivani američki junak? Nije on, naravno, anonimac jer bio je šesti u finalu prije tri godine u Tokiju, bio je i lani u finalu SP-a u Budimpešti (sedmo mjesto), osvojio je srebro na ovogodišnjem dvoranskom SP-u u Glasgowu... Došao je u Pariz u širem krugu kandidata za medalju, ali malo tko bi se usudio prognozirati da će se kući vratiti kao olimpijski pobjednik.

U Budimpešti preblag

“Hocker the Shocker” kako su ga odmah prozvali mediji već je neko vrijeme velika priča u Americi, ali čekao se njegov iskorak i na međunarodnoj pozornici. Pažnju javnosti prvi je put privukao 2021. godine kao brucoš Sveučilišta Oregon. U toj čarobnoj sezoni osvojio je tri NCAA naslova, na milju i 3000 m na dvoranskom prvenstvu, te na 1500 m na otvorenom, a proslavio se razornim promjenama ritma u završnih 100 metara. Iskoristio je to oružje samo tri tjedna nakon 20. rođendana i na američkim “trialsima” porazio tada aktualnog olimpijskog pobjednika Matthewa Centrowitza. Nije u Tokiju uspio napraviti senzaciju, ostao je tri sekunde iza pobjednika Ingebrigtsena, ali dočekao je svoj trenutak tri godine kasnije pod Eiffelovim tornjem. Ponovno ga njegovo najjače oružje nije iznevjerilo.

- Na 150 metara do cilja nisam razmišljao “istrčat ću brzo vrijeme”. Razmišljao sam “pobijedit ću” - opisao je što mu je prolazilo glavom.

Osvrnuo se na uvertiru u veliko finale.

- Svi su naslovi bili o Ingebrigtsenu i Kerru, ali s pravom jer radilo se o olimpijskom pobjedniku i svjetskom prvaku. Ali iskreno, meni je i odgovaralo letjeti ispod radara. Mislim da je većina ljudi u utrci znala da sam natjecatelj, ali izostala je ta buka oko mene i iskoristio sam to.

Puno je naučio iz prošlogodišnjeg sedmog mjesta na SP-u. Sada je mudro čekao svoj trenutak i udario kad je bilo vrijeme.

- U Budimpešti sam bio preblag. Sada sam rekao sebi “ne budi mekan, moraš ići jako, kajat ćeš se do kraja života ako ne pokušaš”. Mrzio bih se da nisam iskoristio priliku.

Nakon finala mnogi su se prisjetili Kerrovih riječi u najavi utrke:

- Možete očekivati ​​jednu od najopakijih i najtežih utrka na 1500 m koje je ovaj sport ikada vidio.

I doista, bilo je tako, ali malo tko je vidio Hockera kao najopakijeg među opakima.

Cole Hocker

MARTIN BERNETTI Afp

- Osvajanje zlata bio je moj cilj cijele godine, zapisao sam to i ponavljao u sebi iako nisam vjerovao. Znao sam da sam sposoban trčati 3:27, znao sam da sam kandidat za medalju, znao sam da mogu i do zlata ako odradim utrku kako znam, i cijelo vrijeme sam si to govorio.

Hocker je, inače, od najmanjih nogu pokazivao veliki talent i mrzio je gubiti. Njegov se otac prisjeća kako je kao osmogodišnjak plakao ako nije bio prvi, čak i ako je bio na postolju. S devet je godina pobijedio na nacionalnom prvenstvu u krosu, ostavivši najbližeg konkurenta čak 32 sekunde iza sebe. Trenirao je u to doba i košarku i nogomet, ali ljubav i talent za trčanje su prevladali, a kao prekretnicu Hocker ističe utrku u kojoj je kao učenik osmog razreda istrčao jednu milju za respektabilnih 4:36.

Svira klavir i gitaru

Izvan staze, “Hocker the Shocker” svira klavir i gitaru, a postao je vješt i u digitalnom miksanju vlastite glazbe. Čak je i objavio pjesmu “For The Crowd” na streaming platformi Spotify.

- Smislim koncept za pjesmu i onda radim na njoj, radim na njoj, radim na njoj dok ne postane savršena, kako mi se sviđa. Slično je i u trčanju. Imate svoj cilj i radite na njemu.

On je svoj najveći cilj uhvatio u utorak navečer na Stade de Franceu...