Čudo se nije dogodilo. U biti, ono se rijetko i događa, pa ga se zato tako i oslovljava. Kao čudo. Hrvatska je, pisali smo, imala vrlo težak ždrijeb momčadskog dijela nadmetanja. Skoro pa najteži mogući. Naime, najteži bi bio da smo već u 1. kolu dobili Kineze za suparnike. Ne, oni bi nas čekali u 2. kolu, ali za doći do tamo valjalo je svladati u 1. reprezentaciju Južne Koreje. Jest da smo njih jednom dobili, ali ima i tomu sad već dosta, šest godina. Svjetsko prvenstvo 2018. u Halmstadu. Pobjeda koju su tada odnijeli Andrej Gaćina i Frane Tomislav Kojić. Samo, nije svaki put "Halmstad".
U Parizu ni mrvice praktički nisu Korejci ponudili, ostavili, iako valja biti istinoljubiv pa priznati da su naši dečki odigrali loše. Baš loše. Uostalom, nisu to ni sami krili. Naš rankingom najbolji mali reket Tomislav Pucar je baš podbacio. Korejac Lim ga je glatko svladao, prvi set dobio čak 11:2.
- Bili su oni favoriti, ali igra koju smo mi prikazali je bila ispod naše razine. Za sebe mogu govoriti, nisam igrao dobro. Parove nismo ništa ni očekivali jer su tu oni puno bolji, ali smo tražili šansu u pojedinačnim susretima. Kažem, ja sam igrao baš loše. Možda tek treći set sam počeo igrati malo bolje, ali to je već bilo prekasno. Tražio sam se dugo, promašivao servise, njegove serve sam primao katastrofalno. Nisam se "našao". Mislim da ovo nije realan rezultat u smislu objektivnih snaga. U odnosu na sad prikazano jest, ali mislim da vrijedimo više, da smo mogli pružiti bolji otpor i možda ih i ugroziti. Ne znam razlog zašto je to tako, ali mogu za sebe reći, baš sam slabo odigrao. Ne znam čemu bi to pripisao.
Andrej Gaćina, naš najiskusniji igrač, a ujedno jedini koji je protiv Korejaca osvojio barem jedan set.
- U paru nismo očekivali ništa jer su puno bolji. Mi smo zato "gađali" ove pojedinačne mečeve. Prije mjesec i pol dana sam ja igrao s istim ovim dečkom, Limom i pobijedio ga 3-1. Sad nisam bio na visini zadatka, nisam se ni dobro osjećao. Bio sam i malo sporiji nego u pojedinačnom dijelu.
Najmlađi u našoj vrsti, Filip Zeljko.
- Definitivno nisam zadovoljan onim što sam pružio - rekao je Zeljko kojem je nastup u paru s Gaćinom bio ujedno i olimpijski debi.
- Oni su bili favoriti prije meča, ali mi smo znali da ih možemo "stisnuti" ako imamo pravi dan. Nažalost, to se nije dogodilo i to je to.
Na koncu, izbornik stolnotenisača Neven Karković i njegov konačni sud.
- Iskreno, Koreja je čak bila jedna od onih reprezentacija koje smo priželjkivali. Zato jer imamo u zadnje vrijeme dosta nekih pobjeda, pojedinačnih protiv njih. Nismo se bojali igrati protiv njih. Nisu nas ni iznenadili apsolutni ničim. Ni taktički, ni servisima ili da su igrali nešto što nismo znali. Jednostavno, mi smo bili indisponirani. Jedino je Andrej Gaćina odigrao koliko-toliko blizu neke svoje razine. Pucar apsolutno ispod svoje razine, a Zeljko je bio možda malo i pod dojmom jer mu je ovo prvi nastup na Igrama. To je bilo možda onda i za očekivati. Nitko nije bio na pravoj razini. Koji je razlog tomu nećemo nikad znati, ali ono što ja pretpostavljam kao trener je stvarno vrlo velik razmak između našeg posljednjeg pojedinačnog nastupa i početka momčadskog. Devet dana čak! Iz dana u dana idete na trening, ali izgubljena je početna tenzija olimpijskih igara. Možda to i nije pravi razlog, ping-pong je vrlo osjetljiv sport u kojem ako se malo samo ne osjećate dobro, stvari odu nizbrdo i teško ih je vratiti - zaključio je stolnoteniski nam izbornik Neven Karković.
A kada smo kod povratka, stolnotenisači bi trebali doma, kako sada stvari stoje, u četvrtak, 8. kolovoza.