Nepobjediva, nesavladiva, nezadrživa. Svakojaki bi se opisni pridjevi mogli vezati uz mladu Splićanku, na prvi pogled zapravo krhku, opet iznimno snažnu Lenu Stojković. Ova cura već tri godine načelno ne zna za poraz. Ne na velikim natjecanjima. Od 2021. do danas, do Pariza, triput je bila prvakinja Europe, dvaput prvakinja svijeta. Pa, da je i jednom samo osvojiti naslov najbolje na kontinentu ili planetu, puno. No, obraniti ga i to višekratno, naklon do poda. Ili dubok naklon, baš onako kako to čine u taekwondou prije borbe.
Prva osigurala mjesto u Parizu
Lena Stojković je bila u nas proglašavana kandidatkinjom za najveći doseg, za medalju u prije Igara. Iako, postojao je samo jedan upitnik. Lenina kategorija, ona u kojoj je osvajala sva zlata i u kojoj je doista daleko, daleko najbolja na svijetu je do 46 kg. Na Igrama se broj kategorija smanjuje odnosno ima ih upola manje, samo po četiri u muškoj i ženskoj konkurenciji. To onda znači da se neke kategorije spajaju, pa je tako Lenu čekala konkurencija u kojoj su spadale djevojke u rasponu od 46 do 53 kilograma. To je kategorija do 49, s tim da su dakle djevojke iz više kategorije morale malo “spuštati” kilograme. Ona sama, Lena Stojković koja je prva u Hrvatskoj osigurala našoj domovini jedno mjesto u ovoj olimpijskoj kategoriji (do 49 kg), morala se koji mjesec prije Pariza dodatno izboriti, unutarklupskim (Marjan) “pripetavanjem” s Brunom Duvančić. Pariz je Lena izborila pobjedom u tri meča, 2-1, zaključni je dvoboj navodno riješen u posljednjoj sekundi. Tako je očeličena Lena došla u Pariz. No, ostalo je ono jedno samo pitanje.
Može li se i kako Lena oduprijeti suparnicama koje su od nje ipak teže, više, dužih ekstremiteta? U jedno nismo sumnjali, nije nitko. U Leninu mentalnu snagu, dok fizički... To je tek treba vidjeti, odgonetnuti. Doduše, Lena i njezin trener Veljko Laura Šišo koji je vodi doslovno od prvih, predškolskih dana, oni nisu sumnjali. Tako je Lena i počela.
I opet, bila je to srijeda jedne Splićanke. Nakon Barbare Matić (srijeda, 31. srpnja), Lenina je srijeda bila 7. kolovoza. U prvoj borbi, suparnica je bila - Hrvatica! Zapravo, kanadska Hrvatica Josipa Kafadar. Za nju su kanadski Hrvati mjesec dana ranije skupljali donacije za let do Pariza. Nije bilo baš lagano, ma koliko Josipa bila realno slabija. Prva runda 0:0, druga 6:5 za Lenu nakon vodstva 5:1.
Druga borba je bilo četvrtfinale. Čekala ju je Tunižanka Ikram Dhahri koja je prethodno iznenadila Meksikanku Sousu. Nije Tunižanka baš bilo tko, 12. je na rang listi. Prva runda 3:3, ali pripada Dhahri zbog više udaraca. U drugoj premoć Lene Stojković, 7:3. Dva udarca u glavu koja nose po tri boda. Odlučivala je dakle treća runda. Dobila je i to, čisto i glatko, 4:1. Lena je u polufinalu. Jedina zapravo djevojka iz kategorije do 46 kg koja se borila za medalju u ovoj olimpijskoj kategoriji. Tu smo u biti dobili odgovor može li Lena s težima i višima od sebe. Može, itekako može!
Šesta za hrvatski taekwondo
U polufinalu je međutim čekala briljantna Tajlanđanka Panipak Wongpattanakit. E sad, ako ovdje pronađete zatipak (tipfeler), svaka vam čast. Olimpijska pobjednica iz Tokija 2021. i brončana iz Rija 2016. Ona je bila favoritkinja za zlato u Parizu. Da, i prejaka za Lenu, ruku na srce. Prva runda 8:8, ali druga 11:5. Uvjerljivo za Panipak. Nema veze, preostala je borba za broncu protiv Merve Dincel. Turkinja je svjetska prvakinja iz Bakua prošle godine, kao i Lena, ali Turkinja baš u ovoj kategoriji do 49 kg.
Nije se ta razlika dala za zamijetiti. Uostalom, sjećamo se da smo s Lenom na tu temu razlike u kilogramima i visini razgovarali prije godinu, dvije. Kad se vratila sa SP u Guadalajari, u Meksiku. Tada nam je samouvjereno rekla:
- Ma, to mi nije problem. Nema veze.
Sada je, u boju za olimpijsku broncu to i dokazala. Nije problem. Turkinju je dobila 1:0 u prvoj, pa 5:3 u drugoj rundi. Dojma smo da su se borile još pet rundi, svaku bi Lena dobila. Taktika sjajna, mentalno spremna, maksimalno usredotočena. Naša je Lena osvojila olimpijsku broncu. Šesta za hrvatski taekwondo, šesta olimpijsku kolajnu. A Lena...
Napokon sa širokim osmijehom na usnama, potrčala je do prvog reda tribina, čekala ju je ondje hrvatska zastava i počasni krug. Ne jedan, dva, tri unutar borilišta. Sa suzama na licu. Kao znamenom konačnog opuštanja, olakšanja, opet neizmjerne sreće, radosti. Djevojka od zlata najviše se u karijeri dosad radovala ovoj bronci. Razumljivo. Jer ova bronca je olimpijska, dok je svaka olimpijska kolajna sportski zlatnik. Baš kao što je to i Lena Stojković. Djevojka koja je tek u 23. godini, tek će za koju godinu ući u sportski gledano svoje najzrelije doba. O Leni ćemo pisati još puno, jako puno ovakvih i sličnih tekstova. Radujemo se.