Evo kada Hrvatska igra prvu utakmicu: Imamo jako dobru momčad, ali nismo u prvom redu favorita. A ni drugom...

Olimpijski turniri rukometašica i rukometaš igraju se istim sustavima. U oba turnira su po dvije skupine sa po šest selekcija. U grupnoj fazi igraju svaka sa svakom, a dalje od ukupno 6 reprezentacija iz skupine idu četiri najbolje. Taj prvi dio OI turnira igra se u Parizu.

Nakon grupne faze turnir seli u Lille. Igra se od četvrtfinala na ispadanje do medalja. U četvrtfinalu se sastaju (1) A1-B4, (2) A2-B3, (3) A3-B2, (4) A4-B1. U polufinalu se sastaju 1-3 i 2-4. Pobjednici polufinala igraju za zlato, a poraženi za broncu.

Olimpijske Igre drugačije su od svakog drugog natjecanja u rukometu. Na njima može sudjelovati samo 14 igrača u svakoj momčadi, dok je to na SP i EP 16 s tendencijom povećanja na 18 u skorašnjem periodu. Razlog su naravno povećani napori kojima su izloženi igrači. Na SP i EP dopušteno je čak pet promjena tijekom natjecanja.

Zbog ukupnog broja sportaša na Igrama MOO taj broj na Olimpijskim igrama smanjuje. Prvo je bilo samo 12 igrača, onda je bilo 14+1, a sada su da bi koliko toliko mogli držati korak sa sportom odlučili dopustiti 14+3 sustav izmjene igrača tijekom natjecanja.

No, to nije tako jednostavno kako naoko izgleda i ne znači da u svakom trenu svaki izbornik ima na raspolaganju 17 igrača. Dapače, morat će jako precizno birati i nadati se da se glavni igrači neće ozlijediti, da bi izdržali turnir koji ima 8 utakmica, ako želite doći do medalje.

U sustavu 14+3 promjene su moguće samo u detaljnu medicinsku dokumentaciju. Dakle, ako ne neki igrač igra slabo, nemoguće ga je zamijeniti samo zbog toga. Mijenjati se mogu samo ozlijeđeni. Prvobitno je ideja bila da se zamjenjivi igrač ne može vratiti u tim tijekom natjecanja, ali sada je ta ideja promijenjena uz naglasak na liječničkoj dokumentaciji. Dakle, igrač koji je zamijenjen zbog ozljede ponovo se može vratiti u tim, pod uvjetom da je neki dugi igrač ozlijeđen. No, to je skoro pa nemoguće i neizvodivo, jer u ovom slučaju radi se samo o ozbiljno ozlijeđenima, a da će netko takav za pet dana moći ponovo igrati gotovo je nevjerojatno.

Na Olimpijskim igrama u Parizu igrat će po 12 selekcija u muškoj i 12 u ženskoj konkurenciji. Od te 24 selekcije čak njih 18 je iz Europe, a da ne postoji kontinentalni ključ u olimpijskih kvalifikacijama bilo bi ih još i više. Zanimljivo, svih šest ‘ostalih‘ reprezentacija koje ne dolaze iz Europe na OI je različito. To su Egipat, Angola, Brazil, Argentina, Japan i Koreja. A od 18 europskih selekcija po dvije na OI imat će Danska, Švedska, Norveška, Slovenija, Francuska, Njemačka, Španjolska i Mađarska. Ako pogledate to su izuzev Slovenije zemlje koje najviše ulažu u rukomet i time je pothvat Slovenije veći. Recimo, Njemačka i Francuska dominiraju muškim klupskim rukometom, Mađarska i Njemačka ženskim. Danska, Švedska i Norveška nose ga već godinama, Španjolska je uz sve krize uvijek tu. I tu u tom društvu našla se Slovenija što je fantastičan doseg.

Recimo, od europskih zemalja po jednu selekciju u obje konkurencije imaju samo Hrvatska kod rukometaša i Nizozemska kod rukometašica. I to je dokaz koliko se kvaliteta svjetskog rukometa koncentrirala, što dovodi u pitanje mnoge odluke IHF-a kada je europski rukomet u pitanju. No, promjene u tom smjeru jako je teško, gotovo nemoguće očekivati.

Što se rukometnih turnira tiče, koliko god je Europa dominantna, turniri koje ćemo gledati u Parizu možda nikad nisu bili ujednačeniji, jer i selekcije koje dolaze izvan Europe mogu igrati jako dobar rukomet.

Promjena u odnosu na dosadašnje turnire na OI je mala. Recimo, turnir rukometašica počet će dan prije službenog otvaranja OI, dok će turnir rukometaša početi prvog dana nakon otvaranja Igara, što je bio termin koji su dosad imale rukometašice. U programu ćemo sada imati i jedan potpuno slobodan dan za sve, što dosad nije bio slučaj, jer su išli dan za danom ženski, pa muški turnir. Sada će slobodan dan biti 5. kolovoz, Rukometašice će posljednje susrete grupne faze igrati 3. kolovoza, a prva četvrtfinala 6. kolovoza, dok će ti dani kod muških biti 4. i 7. kolovoza. Rukometašice za medalje igraju 10, a rukometaši 11. kolovoza.

Muški rukomet u današnjem obliku je u programu OI od ‘72, makar se igrao još ‘36 na OI u Berlinu. Žene su startale s Montrealom ‘76.

Muški turnir je davne ‘36 u Belinu imao sedam reprezentacija, prvi olimpijski pobjednik bila je Njemačka. U Munchenu ‘72 rukomet je prvi puta u današnjem izdanju. Tada je na OI igralo 16 selekcija, a olimpijski pobjednik bila je Jugoslavija sa hrvatskim adutima Horvatom, Pribanićem, Vidovićem, Miljkom i Zorkom. Od ‘76 u Monteralu je 12 selekcija s tim da tada Tunis nije nastupio, pa ih je bilo 11. Nije bilo razigravanja, pobjednici skupina igrali su za zlato, drugoplasirani za broncu. Naslov je odnio SSSR. Prvi puta polufinale je igrano u Barceloni ‘92 kada je naslov odnio ZND. Sa četvrtfinalnom se prvi puta igralo u Sydneyu, prvak je bila Rusija, a tim sustavom igra se i danas.

Rukometašice su u Montrealu ‘76 krenule sa šest selekcija, igrale su svaka sa svakom, naslov je odnio SSSR. Osam selekcija igralo je prvi puta u Seoulu ‘88, naslov je odnio SSSR. Sustav sa polufinalom sa osam selekcija prvi puta je bio u Barceloni ‘92 kada su zlatne bile Korejke. Sa 10 selekcija turnir je prvi puta odigran u Sydneyu ‘00 kada je olimpijski pobjednik bila Danska. A današnji sustav je prvi puta zaživio u Pekingu ‘08 kada je olimpijski pobjednik bila Norveška. Od tog Pekinga muški i ženski turnir su ujednačeni s brojem selekcija i sa sustavom natjecanja.