Krenuli smo vidjeti spektakularnu odbojku na pijesku iz Eiffelovog tornja. No, kako prolazite kraj dvorane za judo, prvo što smo vidjeli je lagani stampedo. Ide jedan veliki čovjek, obučen u bijelo, svi trče oko njega, slikaju kako se može, a on ulazi u veliki šator koji je press centar i tamo počinje press konferencija u kojoj je on apsolutna zvijezda broj 1. Zbog njega su u dvoranu došli Emmanuel Macron, Tony Parker... Euforija je tog petka tresla Francusku.
Teddy Riner je sportsko božanstvo Francuske, čovjek koji je ovdje zapalio olimpijski plamen, koji je na neki način zaštitni znak svih francuskih sportaša. Njegova pojava izaziva strahopoštovanje s 204 cm i 140 kilograma, ali kada se iza te fasade pojavi osmijeh, a pojavio se u petak s razlogom, vidite da je taj čovjek s Guadealupe jedan super tip. Malo mu je problem slikanje, jer se mora sagnuti svakome, a toliko se ne saginje nikome u svom sportu - judu.
Teddy Bear ili Big Tedd osvojio je na oduševljenje Francuza, ali i cijelog sportskog svijeta u Parizu zlatnu medalju u kategoriji preko 100 kg. To je njegova šesta olimpijska medalja, četvrta zlatna na četiri posljednje Olimpijade. Tri od ta četiri zlata su pojedinačna, London – Rio – Pariz, a jedno momčadsko u mixu u Tokiju.
Strah od neuspjeha
Uz to iz Pekinga ima pojedinačnu broncu, a istu je dobio i u Tokiju kada ga je u četvrtfinalu zaustavio na iznenađenje mnogih Rus Tamerian Bašajev koji je odnio broncu na kraju, dok je do zlata otišao Čeh Krpalek. Usput, Teddy ima 12 svjetskih i pet europskih zlata. Od 2010. do 2020. 154 pobjede u nizu!
Sada je Japanac Saito izbacio Krpaleka, Saita je izbacio Korejac Kim Min Jong koji je svjetski prvak, a Riner mirno išao do kraja i na kraju dobio veliki dvoboj protiv Korejca za svoje četvrto olimpijsko zlato. Nije imao nekih velikih problema osim s Gruzijcem Tushišvilijem koji je zbog naguravanja i tri crvena kartona diskvalificiran. Pokušao je iznervirati Teddyja, pritisnuti suce, ali to je nemoguće.
Prvo je slikanje kada su došli pred novinare trajalo pet minuta i trajalo bi i duže da voditeljica press konferencije nije to prekinula. I onda je krenulo.
- Sada je sve super, možemo slaviti. Nikad me nisu stiskala očekivanja, uvijek sam najviše očekivao od sebe. Nikad nije lako pobjeđivati. Istina je da svaku večer prije velikog natjecanja postoji stres. Ne zato što se bojiš protivnika, nego zato što se bojiš da ne ‘zezneš‘. To je ludnica, koliko god se dobro pripremio, osjećaš taj strah da ćeš se poskliznuti, da ćeš loše doskočiti i da će protivnik to iskoristiti u milisekundi.
Čak i kad se zoveš Teddy Riner ili kada si stvarno Teddy Riner?
- Smiješno je, ali je točno, danas prije borbi moj veliki brat me pitao: "Imam pitanje za tebe: Sumnjaš li ikada u sebe?" Uvijek moraš sumnjati u sebe. Moji timovi oko mene to ne razumiju. A ja se uvijek preispitujem i koliko god mi puta bilo tko rekao da sam najbolji, u mojim očima nisam. Sumnja me raspiruje, ona mi je glavni pokretač.
Nakon Tokija niste odustali?
- Ne, to je sport, ne možeš uvijek pobjeđivati. Frustracije nikad ne pobjeđuju, ne možeš govoriti sebi pobijedit ću, pobijedit ću, ako to stvarno ne osjećaš. Nisam sumnjao da ću biti ovdje, a to je veliki ponos, što nije uvijek lako za razumjeti. Dobio sam veliku čast i posebno sam sretan jer je to bilo kod kuće. A onda imati još Guadeloupe iza sebe, Antile, to je ludnica! Sanjao sam nekoliko puta u karijeri da doživim takvo finale, s takvim ipponom. I baš danas sam to napravio kod kuće. Preponosan sam.
Imate 35 godina, idete li u Los Angles?
- Naravno da idem, ja uživam u ovom. Ali, dopustite, još treba prvo ovo dobro proslaviti, pa ćemo razmišljati o tome. Zaslužili smo.
"Ljudi od 150 kg nisu na svakom uglu"
I onda je na odlasku poručio.
- Molim da svi napišete da sam lud od sreće, ustvari to je sve što sam želio reći.
A francuski mediji dobili su i odgovor trenera Teddyja Rinera, Laurenta Calleja koji na riječi svog junaka dodaje:
- Važno je prilagoditi se vlastitom razvoju. Teddy je postao obiteljski čovjek, koji puno trenira, s puno posla sa strane... To je potpuna adaptacija i na njegov život kao medijskog lika. Prilagodba cijelo vrijeme, u puno zemalja, treniranje, traženje protivnika druge težine. Ljudi visoki dva metra i teški 150 kilograma nisu na svakom uglu. Morate ih pronaći u svakoj zemlji na svijetu. Teddy je odlučio otići do 2028., na Olimpijske igre u Los Angeles. Predložit ću mu novu organizaciju, jer mislim da moramo promijeniti stvari. Moram se vratiti u Nouméu, smiriti se kod kuće i razmišljati o novoj Olimpijadi, da bismo ponovo ispisali povijest.