Prije pariških Igara u fokusu domaćina Francuza bilo je zacrtano nekoliko sportova, odnosno nekoliko medalja, štoviše zlata, koja se "moraju" osvojiti. Džudaši Teddy Riner i Clarisse Agbegnenou, reprezentacija u ragbiju 7 s Antoineom Dupontom, plivač Leon Marchand, rukometaši s Karabatićem i društvom, košarkaši s Wembanyamom i ostatkom... Netko je uspio, netko nije, ali u tom krugu "važnih" sportova i medalja svakako je bila i odbojka, odnosno francuski odbojkaši, čiji je zadatak bio obraniti zlato senzacionalno osvojeno tri godine ranije u Tokiju.
Francuzi su u novom olimpijskom finalu pobijedili Poljsku, na papiru s uvjerljivih 3:0 (25:19, 25:20, 25:23), makar je to na terenu bilo puno tješnje nego što semafor sugerira. Međutim, kad god se set lomio, kad god je trebalo osvojiti poen, Francuzi su imali potez više, pravo rješenje u napadu ili, još važnije, "betonski" blok u obrani. I još su u Areni Paris Sud imali iza sebe više od 9.000 navijača, koji su kreirali fantastično ozračje i davali vjetar u leđa Earvinu Ngapethu i društvu na terenu. Štoviše, nakon trijumfa u doslovce praznoj dvorani u Tokiju, Francuska je sada na domaćem terenu slavila pred jednom od najboljih odbojkaških atmosfera u olimpijskoj povijesti. Erupcija oduševljenja nakon svakog osvojenog poena, taktovi Marseljeze svakih pola minute, neumorno mahanje zastavicama, pjevanje, skandiranje...
Francuska je postala prva reprezentacija nakon 36 godina koja je uspjela povezati dva olimpijska muška odbojkaška zlata, posljednji je put to uspjelo SAD-u 1984. i 1988. Imao je Brazil seriju od čak četiri finala (2004. - 2016.), ali i osvojena "samo" dva zlata, u prvom i posljednjem finalu u tom nizu.
No, aktualno olimpijsko doba pripada Francuzima. Iako je zanimljivo da ni u godinama prije Tokija, ni u ove tri godine do Pariza, Francuzi nisu osvojili nikakvu medalju ni na SP, pa čak ni na EP. Zato su tu dva zlata iz Lige nacija (2022., 2024.), a ovo potonje osvojeno prije mjesec i pol, i to upravo na završnici u Poljskoj, poslužilo je kao sjajna uvertira olimpijskom turniru u Parizu.
Nije, doduše, u skupini sve prošlo glatko, poraženi su od Slovenije u posljednjem kolu, a onda su i "visili kao lusteri" u četvrtfinalu protiv Njemačke - gubili su 0:2 u setovima - ali se uspjeli iskoprcati i onda u posljednje dvije utakmice, u polufinalu s Italijom i finalu s Poljskom, protutnjali bez izgubljenog seta.
Prvu zvijezde reprezentacije, Ngapetha, Poljaci su opteretili na prijemu, ali zato je u napadu blistao Jean Patry sa 17 poena i sjajnih 65% efikasnosti. S druge strane, Poljacima su Francuzi otupili glavne napadačke igle, Wilfreda Leona, koji je ostao na samo sedam poena iz napada (devet ukupno) i mizernu realizaciju, te korektora Bartosza Kureka, koji je jedva skupio 10 poena.
Poljska tako nije uspjela ponoviti 1976. i Montreal kada su osvojili zlato, što im je do jučer bila i jedina olimpijska medalja u povijesti. Od Atene 2004. do Tokija 2021. Poljska je pet puta zaredom gubila olimpijska četvrtfinala. U međuvremenu su, u tih pet olimpijskih ciklusa, dva puta bili svjetski prvaci (2014, 2018), dva puta europski prvaci (2009, 2023), uzeli i Ligu nacija (2023) uz još devet srebara i bronci. Dakle, serijski osvajači velikih medalja, samo što nikako nisu uspjeli to ostvariti i na OI. Sad su napokon probili barijeru četvrtfinala svladavši Sloveniju, pa onda slomili i SAD u pet setova polufinala. No, protiv domaćina u finalu nije išlo...
Nije tako izbornik Poljske Nikola Grbić uspio postati treća osoba koja je osvojila olimpijsko zlato i kao igrač i kao trener. Zlato je osvojio 2000. u Sydneyu kao kapetan ondašnje Jugoslavije, a sada je zapeo na posljednjoj prepreci kao trener. Na toj listi ostaje legendarna Kineskinja Lang Ping (1984. zlatna kao igračica, 2016. zlatna kao izbornica) i Amerikanac Karch Kiraly (1984. i 1988. igračka zlata, a 1996. i u odbojci na pijesku, te 2020. trenersko zlato s odbojkašicama).
Zato je na klupi Francuska do svog olimpijskog zlata napokon došao Andrea Giani. Nekadašnji sjajni talijanski reprezentativac (tri puta prvak svijeta), kao igrač gubio je dva olimpijska finala, 1996. u Atlanti (Nizozemska) i 2004. u Ateni (Brazil), ali ovo mu nije izmaknulo. Nakon što je 2022. preuzeo francusku klupu uspješno je dovršio posao zbog kojeg je doveden...