Biciklima do Pariza

 DEAN BAUER
EPSKA AVANTURA

Hrvati u dresovima Dražena Petrovića dopedalirali ispod Eiffelova tornja: ‘Nije nam trebao trening‘

"Jedan smo dan prešli 140 km, drugi dan 136 i tako uglavnom redom između 115 i 120 km dnevno"
Piše: Dean Bauer iz ParizaObjavljeno: 26. srpanj 2024. 19:45

"Na Champs Elysees, na Champs Elysees

Na suncu, na kiši, u podne ili ponoć

Ima sve što poželite, na Champs Elysees..."

Posudili smo malo stihove Joe Dasina. Hm, nisam siguran da ima puno vas koji sada čitate ove retke, da znate o kome se uopće radi. Pjevač je u pitanju, Francuz, dosta popularan, ali prije pola stoljeća je imao uspješnicu planetarnu, pjesmu za koju smo uvjereni da ste ju čuli, ne jednom. I koja vas naginje zapjevati ju, pa makar refren za koji i ne trebate govoriti ili razumjeti francuski jezik. Uostalom, provjerite ove navode na You Tube, upišite Aux Champs Elysees i... Uživajte.

Tako smo i u četvrtak predvečer, uhvatili vjerojatno za novinare posljednji trenutak malo slobodnog vremena za šetnju srcem Pariza. Cilj - l‘Arc de triomphe ili Trijumfalna vrata dakako jer pobjede su ono što išćemo, čemu se nadamo ovdje. Ondje baš, u mnoštvu Parižana i daleko više turista, tik do jedne od najvećih znamenitosti grada, oveća skupina u bijelo-crvenim kockicama.

"Bicikl je život"

Devetorica Hrvata, Zagrepčani iz Biciklističkog kluba Pedalinac koji su 10. srpnja krenuli iz našeg glavnog grada, ispred KC Dražen Petrović na 3000 km dalek put do Pariza. Samo i isključivo u slavu olimpizma.

- Jedan smo dan prešli 140 km, drugi dan 136 i tako uglavnom redom između 115 i 120 km dnevno. Posljednjih nekoliko dana između 80 i 100 km - veli nam Ivica Kamenarić, jedan od devet biciklista Pedalinca.

Putovali su preko Austrije, južne Njemačke, do Pariza.

- Trening? Nije nam trening trebao jer cijeli smo život svi mi na biciklu. Ja samo kad moram ići nekud s autom, onda mi se rolete spuste pred oči, ali sve obavljam biciklom. Em je fizički, em je psihički mi bolje, ljepše. Jednostavno, to je život. Bicikl je život - napominje Ivica Kamenarić.

Ivan Rožić, Mladen Bašić, Ivica Kamenarić, Robert Mesarić, Tomislav Barbić, Marko Mitić, Mladen Gaćeša i mali Jakov Barbić, sin Tomislavov koji ima ipak osobitu pogodnost ili posebnost. Jakov naime ne pedalira, već ga otac uredno prevozi u posebno dizajniranoj košari na biciklu.

Najdraži dres

Spomenuli smo da ovo društvo međutim čine njih devetorica. Deveti je član Aleksandr Vejts, Ukrajinac koji se s ovim našim društvom "skompao" u Njemačkoj.

Ova ekipica inače uredno i isključivo "gađa" olimpijske igre. Bili su biciklima u Pekingu 2008. i Londonu 2012. i na ZOI u Sočiju 2014. Zanimljivo da su sve već bili dogovorili i uglavili čak i za Tokio 2020. Tada je pak jedan virus zaustavio cijeli svijet, kako ne bi i ovu družinu.

Članovi BK Pedalinca, vesela zagrebačka biciklistička družina, osim hrvatskog znakovlja - majica, kapa, zastava - ima i dodatne majice. S njima su nam zasebno pozirali. Dresove Dražena Petrovića i to Šibenkin u kojem je karijera košarkaškog Amadeusa počela, onda onaj Cibone dakako u kojoj je Dražen zabljesnuo na europskoj razini, te nadraži dres, onaj hrvatske reprezentacije.

- Ništa, idemo dalje odnosno idemo se konačno malo i odmoriti. Pronašli smo stančić, skučen malo, skup puno, ali nas 9 će se nekako snaći za dan-dva. Vidimo se svakako i u Hrvatskoj kući - dometnuo je Mladen Gaćeša.

Hrvati na dva kotača u hommage Igrama pod pet krugova. Doista, svega lijepo ima i možete sresti... Na Champs Elysees, i po suncu, i po kiši... Na Champs Elysees...

Linker
25. studeni 2024 10:06