Izgubili smo od Španjolske i ispali s olimpijskog turnira rukometa nakon prvog kruga. Bolje nismo ni zaslužili i realno bolje da rukometaši idu kući, nego u Lille, jer takvi u Lilleu nemaju što tražiti. Razočarani smo, očekivali smo više, ali ništa nismo dobili. Samo drugi dio zadnje utakmice bila je Hrvatska kakvu smo trebali ovdje. Zašto nije? Sada opet nove analize i što sve ne, ali rješenje problema ovako se ne nazire.
Sve je bilo jasno prije posljednjeg dvoboja sa Španjolcima. Morali smo pobijediti da bismo prošli i ta pobjeda bi nas vodila na Dansku u četvrtfinale. Egal nam nije bio dosta jer je Španjolska imala bolu gol razliku (+2, a mi -7). Krug nismo mogli tražiti sa Švedskom i Slovenijom, jer smo od oba ta tima izgubili, tako da je situacija bila vrlo jednostavna. Španjolcima je prednost bila što im igra i egal.
Počeli smo uobičajeno, ali ne s Lučinom, nego sa Srnom u prvoj postavi u kojoj je bio i Šipić kao jedan od halfova. Gubili smo 8:4 u startu, pa je Dagur Sigurdsson zvao time out, Duvnjaka gurnuo na halfa za Šipića i stigli smo na 8:8. No, Španjolci su nastavili svojim ritmom, kakav su vidjeli da prolazi od Slovenije i od Švedske. Puno fintiranja, odlična proigravanja na crtu i čisti golovi koje je Aleks Dušebajev upakirao u najbolji celofan. Nakon 8:8 ponovo smo pali, ponovo nam je Španjolska otišla začas na četiri gola plusa, ali ovaj puta to nismo mogli stići, pa je poluvrijeme završilo na -5 za nas s jednim našim specijalom u svakoj utakmici, da primamo pogodak sa sirenom. Ovaj puta zabio nam ga je Alex Dušebajev.
Napad je bio OK, 15 golova protiv Španjolske u poluvremenu nije loše, ali primiti 20 je katastrofalno, što jasno govori o našem problemu koji imamo cijeli turnir. I još nam je Kuzmanović bio na samo -2 s Perez de Vargasom koji je obranio 10 lopti našim igračima u prvom dijelu. Čim je Španjolska ubrzala, mi to nismo mogli pratiti. Kada si u minusu, da bi stizao treba ti obrana. U jednom trenutku ta obrana je bio Kuzmanović, ali čim je Perez de Vargas u toj utakmici izjednačio mi smo bili u minusu. Teško je tako.
Veliku prednost je imala Španjolska na početku drugog dijela. Morali smo stizati, to nam je bila jedina šansa. Dobro smo otvorili, Španjolska šest minuta nije zabila, mi smo napravili 3:0 i vratili se u život. Mijenjali smo 6-0, u sredinu je uz Grahovac ušao Srna. Fenomenalan je bio Kuzmanović. Šteta isključenja Šoštarića u tom trenutku.
No, vidjela se silna želja da se vratimo, ono nešto preko granice normale, što dosad nismo imali na ovim Igrama. Onda opet nepotrebno isključenje Mihića, ali pokazali smo petlju posebno Klarica i Srna i držali smo se blizu Španjolske makar to nije jednostavno stizati kao Japan.
Alex Dušebajev preuzeo je španjolske konce, u trenucima kada smo bili blizu dvaput je spustio Rodriguezu za dva gola i Španjolska je preživjela. Otišli su na +3, no ni tada se nismo predali. Trpala je Španjolska sve na Rodrigueza, sredina naše obrane to nije mogla ispratiti. Čekali smo priliku.
I onda nam Tarrafeta kao duh dvaput prođe kroz sredinu i zabije, Perez de Vargas obrani zicer Šoštariću. U zadnju minutu ulazimo s -1, treba nam pobjeda. Kuzmanović skida Danija Fernandeza, imamo penal, mijenjamo dotad nepogrešivog Šoštarića, Martinović zabija za egal konačno, ali onda opet zadnja sekunda da i gol Abella s krila za pobjedu Španjolske. Šteta, ali to je tako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....