Nikada u povijesti, a ona je duga koliko je i naša država, Grčka nije pronašla način da u eliminacijskoj utakmici na velikom natjecanju svlada Hrvatsku. Gubili su Grci utakmice za bronce dok smo još osvajali medalje, znali su, poput zgode iz Torina, ispasti u polufinalu olimpijskih kvalifikacija od Hrvata, ali dočekali su svoje vrijeme. U finalu pirejskog turnira Grčka je svladala Hrvatsku s 80:69, nije ju uništila, i te kako je morala zapeti da bi stigla do velikog cilja. Koji je za reprezentaciju Josipa Sesara, unatoč turnira na koji može biti ponosna, ostao previsok.
Grčka je, možemo to i tako postaviti vjerojatno najbolja reprezentacija koja je ostala izvan osam onih s osiguranom vizom za Pariz i koja se morala kvalificirati. Grčka je igrala kod kuće, imala je vjetar u leđa 12.000 navijača u Dvorani Mira i prijateljstva. I imala je Giannisa Antetokounmpa. I Nicka Calathesa, najboljeg igrača utakmice i čovjeka u čije je ruke trebala otići nagrada za MVP-ija ovog turnira, ali u gradu, u dvorani i u dresu Grčke bio je i Giannis Antetokounmpo.
Doduše, ono što je odredilo ovaj finale, imala je Grčka i 8-15 šut za tri poena u prvom poluvremenu. Uz četiri trice Georgesa Papagiannisa, na čije odmotavanje na šut nisu stizali hrvatski visoki igrači. I usprkos vrlo pristojne obrane, usprkos iznenađenje večeri, a bio je to start Matea Drežnjaka u startnoj petorci (uz Jaleena Smitha na playu), Hrvatska se pretvorila u lovca i u intervalima kad je igrala bolju košarku. Trudila se naša reprezentacije napraviti prevlast u reketu, što više spuštati na Ivicu Zupca i Darija Šarića, pomogao je i Mateo Drežnjak s velikim napadačkim doprinosom i dojam je bio kako smo mogli i bolje proći od 39:45 na velikom odmoru.
Jer se Ivica Zubac sasvim korektno nosio s Giannisom. Hrvatska ovoga puta nije stradala od jednog od najboljih igrača svijeta. Kao što je u utorak nije uništio Luka Dončić. I dok je za Sloveniju bilo dovoljno to što smo imali visinsku nadmoć, za svladati Grke je trebalo imati balans svih linija.
Sesar je procijenio da se oba playa neće moći oduprijeti grčkoj agresiji na vanjskim pozicijama i loptu je gurnuo u ruke Smithu, koji se također mučio. Nije niti Mario Hezonja mogao biti agresivan u napadu. I bila je to slijepa ulica.
U drugom dijelu nas je do pobjede, barem je takav bio dojam, mogao odvesti neki čudesni trenutak, partija za pamćenja u izvedbi nekog našeg igrača. Nije se dogodilo.
Štoviše, tamo gdje je stao Papagiannis, nastavio je Nick Calathes. Iako smo se kockali s njegovim šutem, iskusni je play pogađao, stavio je 14 poena, ali i podijelio 11 asista, uz pet skokova. I napravio je sve kako bi Grčku odveo u mirne vode, na iznad deset poena viška. Negdje oko polovice posljednje četvrtine, kad su Grci vodili s 68:55 mogli su sve zaključiti, jer se Hrvatska nudila, ali uzastopnim pogreškama, jedinim crnim minutama u svojoj igri u finalu, Grci su dopustili da malo produžimo nadu, da tricama Šarića i Hezonje malo zakompliciramo završnicu.
Pirej je na kraju gorio, Grci su se podigli na noge, slavili su svoje heroje koje su ispratili put Pariza. Koji se iste te večeri činio još ljepšim, još izazovnijim i čarobnijim, jer dok je trajala utakmica stizali su rezultati parlamentarnih izborima u kojima je Marie Le Pen teško poražena.
Međutim, tamo će grčki košarkaši, a za hrvatske kreće odmor. I ovoga ljeta, kao i prošlog napravili su dobar posao. Stigli su među 16 najboljih reprezentacija svijeta, stigli su tamo gdje nisu bili posljednjih osam godina. Učvrstili su međusobno kemiju i svaki sljedeći put kad se okupe trebali bi biti sve bolji.
Grčka je bila prejaka, čak je dojam da je Hrvatska smještena u bilo koju drugu kvalifikacijsku skupinu imala bi kud i kamo veće šanse nego je to bili u nedjeljnom finalu.
Ostavši bez Igara u posljednjem nastupu ovoga ljeta, Josip Sesar se mora okrenuti studenom mjesecu koji nam nisu dva ogleda s BiH za put na Eurobasket, što je referentna točka koju ciljamo ono iduće ljeto. U te dvije utakmice treba biti kombinirano bolji od BiH. To je prvi i najveći zadatak. Neće tu biti Ivice Zupca i Darija Šarića. Ali, bit će svi ostali. Još bolji nego što su to bili prije ovoga ljeta.
Kad smo dolazili u Pirej nije bilo realno da ćemo se plasirati na Igre. Na kraju nismo niti uspjeli. Ali, daleko od toga kako smo se osramotili. Uostalom, kad iz hrama grčke košarke odlazite uz pljesak 12.000 navijača koji znaju što je to dobra košarka, onda vam mora biti jasno da ste ostavili dobar dojam.
Za nešto više trebat će još poneka utakmica na ovoj razini za ovu reprezentaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....