Nismo ništa napravili u Parizu. Ni minimalni cilj, prolazak u drugi krug OI, nismo uspjeli ostvariti. Vidjelo se od prvog dana da će tu biti problema. Ispali smo u prvom krugu olimpijskog turnira. Bolje nismo ni zaslužili. Tri poraza, dvije pobjede, možda bi u nekim okolnostima bile OK dosta, ali ovaj puta nije bilo tako. Nismo dobili pomak sa Dagurom Sigurdssonom, a trener je uvijek taj koji je najodgovorniji, ali je logičan je zaključak da nije samo svaki problem u treneru. Sada smo imali i prave pripreme i sve, pa opet ništa. Mi u ovom trenutku možda imamo neki potencijal, ali je taj potencijal nedokazan, nemamo pravu kvalitetu za nositi se s najboljima koliko god dobro mislili o sebi. Ako igrači pet natjecanja za redom pokazuju istu ili sličnu sliku, znači da smo negdje kiksnuli, da nam je potrebna nova selekcija ili dodatna selekcija, kako hoćete, makar treba reći da ne bi ispalo da sve ide u tom smjeru, da veliku odgovornost, najveću za sve, snosi izbornik Dagur Sigurdsson.

On je vidio nešto dobro u Hrvatskoj, svi smo se ponadali da će nas to viđenje povući naprijed, ali nismo dobili odgovor koji smo tražili, makar smo nakon Hannovera letjeli. Ako je Goran Perkovac otišao zbog neslaganja s igračima, ako je bio svilen u nekim stvarima u odnosu na svoj karakter, onda su igrači ti koji su sada morali pokazati drugačije. A oni nisu pokazali, jer nisu mogli. E sad zašto, to je najvažnije pitanje.

Pitanje izbornika

No, prvo ćemo krenuti sa Sigurdssonom. Uvjerio nas je da je naša spora igra problem i tu činjenicu je uspješno promijenio. Nitko ne može reći da danas ne igramo brže, da lako ne stvaramo šanse za realizaciju. No, napad u rukometu nije sve, kao ni trčanje. Nije bio ni njegov Island, ni njegova Njemačka nekad. Nijedna prava momčad bez obrane ne može igrati ozbiljan rukomet. A mi obrane nismo imali. To je bio samo i isključivo izbor Sigurdssona. On je odlučio ići na mlade, zbog budućnosti. Možda je to OK, ali nije tako ispalo. Jednog Gojuna je ostavio doma, makar bi mu se više isplatilo da ga je poveo i iskopirao Zagrebovu obranu koja je lani bila najbolja u Ligi prvaka. Bio je to rizik u koji je upao i koji mu se razbio u glavu. Nije mu na ruku išlo neigranje Mandića, možda je zato trebao probati s Jelinićem na halfu, da bi Srnu pridružio sredini Grahovac – Načinović koja se pokazala mekana, neiskusna, slaba jedan na jedan. Ako realno pogledamo, ni Načinović u Montpellieru nema punu minutažu, niti je Grahovac u Balingenu bio na visokoj razini, niti će imati kraj Fabregasa i Pechmalbecka puno šansi u Veszpremu.

TOM DUBRAVEC Cropix

Bio je to preveliki rizik za ovakav turnir. Oni su mladi igrači, potencijal, ali još nisu igrači koji mogu nositi Hrvatsku. Ispalo je da imamo tri pivota, a samo jedan Vori bi nam legao kao kec na deset. E tog Vorija moramo napraviti ponovo. Dagur Sigurdsson se kockao, možda gradio za budućnost, ali ovo što je napravio izborom obrane nije bilo dobro u ovom trenutku, a trenutak je taj koji određuje priču. I to nas je na kraju stajalo dobrog rezultata, a imali smo fenomenalnog Kuzmanovića i to nismo uspjeli naplatiti. A to se mora iskoristiti. Mlad, a fenomenalan. Da, i to se može, ako...

Nismo svi bedasti

I bolje možda da takvi nismo otišli na Dansku u Lille, jer bi to moglo biti pogibeljno, tko god što mislio. Uvijek je šteta ispasti, ali nekad nije zgoreg. Sigurdsson je pokušao uvjeriti sve u stvari u koje nijedan prethodnik nije uspio uvjeriti javnost i u tome je njegova greška. Nismo svi mi ovdje ‘bedasti‘. Možda sugestije nisu uvijek za odbaciti, makar se zna tko odluke donosi.

Drugo, samo u drugom poluvremenu sa Španjolskom mi smo izgledali kao olimpijska reprezentacija. Sve ostalo, pa i pobjeda protiv Njemačke ne idu u taj rang. A počinjali smo u postavi Lučin – Cindrić – Martinović, da bismo završili na Srna – Martinović – Klarica, da bi nas u obrani vadio Duvnjak, da halfove nismo mogli sastaviti cijeli turnir, nisu to bili ni Šoštarić, ni Šipić, ni Lučin, ni Martinović koji je u napadu bio briljantan. Za to je jedini ‘krivac‘ Dagur Sigurdsson. Nije sve onako kako bi čovjek u životu želio, uvijek je teren taj koji najbolje govori sve.

Krivica igrača

Kada je dolazio Dagur je rekao da s oscilacije u našoj igri prve kojih se želi riješiti, da to moramo izbaciti, a evo nije to uspio ni on. Možemo mi to tumačiti mladošću, neiskustvom, kupovati vrijeme, ali realno to neće pomoći osim kao utjeha. Dagur Sigurdsson nije kriv da mnogi igrači već tko zna koje natjecanje u nizu nisu na razini potrebnoj kada je riječ o igranju u reprezentaciji. Tu je možda i ključni dio analize od koje moramo početi ako se želimo pomaknuti naprijed. Ne može se stalno biti tu i stalno ne pokazati ništa, a stalno ti nešto ne paše. Ako smo već ušli u rizik onda traženje drugačijih rješenja mora biti dodatni dio rizika. U nekim stvarima strpljenje može pomoći, ali sve se to vidi na terenu kroz sezonu. Ako trener ne poštuje što vidi na terenu, cijela momčad je u problemu. I moglo se vidjeti tko igra i kako igra i što se od njega može očekivati. A ne ovaj je visok, jak, lijep, perspektivan potencijal, on će biti dobar. Ili ovaj je brz... To nije to. Dobar se dolazi u reprezentaciju i dok ti kriteriji ne zažive mi ćemo biti u problemu. Istina, to je dosta rizično pitanje, ali ništa veći rizik od svega što smo dobili u posljednje vrijeme. Nešto moramo pokušati. Ovo u Parizu nije bilo dobro, tu nisu pomogli ni novi trener, ni posebne pripreme.

Sigurdsson će biti pod paljbom, tu dvojbe nema, ali teško je očekivati novu smjenu, jer to nam očito neće pomoći. Idemo prema SP koje je kod nas, pa ako siječanj i ovo nisu bile dobre škole, teško da ćemo bolje pronaći. Pitanje je samo kako pronaći prave igrače, jer bez njih nijedna momčad ne izgleda dobro. Zagreb je izbacio Mandića, Srnu, Klaricu, Nexe je izbacio Kuzmanovića i dalje...

Vrijeme je da se naviknemo da je to dalje, najteže. A kako to ‘najteže‘ živi svaki dan ili kako preživljava da bi bilo visoko, to nikoga nije briga. I svi sve vide samo kada je u pitanju ovakav rezultat. A to je samo posljedica. Nagađati je li trebao ovaj ili onaj biti u timu, ne znači da bi bilo bolje. Možda, a možda nije odgovor na bilo što. Ako je ovo bilo najbolje što imamo, u problemu smo, jer nisu na s uvjerili u drugačije. Možda će na SP biti bolje, možda...