U Splitu je posljednjih godina popularna izreka "vrime je", a mi ćemo je danas upotrijebiti za još jednog hrvatskog debitanta na Olimpijskim igrama, 20-godišnjeg plivača Jeru Hribara.
Prije dvije godine osvojio je zlato i srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu (100 i 50 slobodno), okitio se i europskim juniorskim srebrom (50 slobodno), a sada je došlo vrijeme i za prvi olimpijski nastup. Prvi skok u bazen u velebnom sportskom zdanju La Defense u pariškom predgrađu Nanterre imat će 1. kolovoza.
- Očekivanja su vrlo jednostavna: osobni rekord za koji se nadam da bi me mogao smjestiti u polufinale. S plasmanom u top 16 na 50 slobodno na Olimpijskim igrama bio bih prezadovoljan. Uzbuđen sam jako zbog Pariza, još otkako sam dobio olimpijsku opremu - s neskrivenim osmijehom pričao nam je Jere Hribar čiji su obitelj i prijatelji imali najbrži prst te su odmah prvog dana prodaje kupili ulaznice, koje su koštale 150 eura.
Koliko bi se osobni rekord trebao popraviti da bi se izborilo olimpijsko polufinale?
- Moja pretpostavka je da bi se s vremenom od 21.85 sekundi moglo ući u polufinale, a taj rezultat je devet stotinki brži od mog osobnog rekorda. Prije tri godine se u Tokiju za polufinale trebalo plivati 21.97 i momci su to plivali popodne, a popodne si uvijek brži. I to mi daje nadu da bih u Parizu mogao izboriti polufinale. Mi mlađi se lakše razbuđujemo, pa bi nam to mogla biti prednost u jutarnjim kvalifikacijama u odnosu na starije. Meni su ovo prve Olimpijske igre i nemam nikakav pritisak koji bi mogao utjecati na starije plivače. Jedva čekam utrke, nastup u jednom od najgledanijih sportova.
Kad dođem u Split, svoj kvart Lokve, i kad kažem da sam bio peti u Europi, uvijek je neka zezancija
Je li vam se promijenio status otkako ste isplivali A normu, odnosno postali olimpijac?
- U SAD-u te gledaju kao da si Bog kad kažeš da si olimpijac. Na kampusu te gledaju drugačije, kao da si viši i jači od njih, vredniji. Zasad se i ja privikavam na taj status, ponekad sam sebe iznenadim kad kažem da sam olimpijac. U Hrvatskoj je drugačije... Kad dođem u Split, svoj kvart Lokve, i kad kažem da sam bio peti u Europi, uvijek je neka zezancija. "Zašto nisi među tri, što nisi još malo ubrzao na kraju…", haha…
Kako komentirate aferu s kineskim plivačima kojima je Svjetska antidopinška agencija (WADA) dopustila nastup u Parizu iako su pali na testiranju? I američki Kongres je raspravljao o tom skandalu.
- Moj pogled je ovakav… Ako je netko baš pao na testiranju, onda više ne pratim njegove rezultate, ništa mi ne vrijede. Ovo je skandalozno što je napravila WADA, koja je njihove testove stavila ispod stola. Kao, svi su se otrovali. Čudno je da tako jaka agencija, koja bi trebala biti potpora čistom sportu, tako reagira.
Kažete da vam ti rezultati ne vrijede, ali može se dogoditi da vam baš netko od tih koji nisu smjeli nastupiti uzme mjesto u polufinalu.
- Onda ću to shvatiti tako da jednostavno moram ubrzati i plivati brže od njih. Neću ih gledati na način da je bolji, jer uzima supstance.
Cilj mi je ostati što dulje u plivanju i živjeti od njega, barem do 35. godine
Kako ste zadovoljni prvom godinom na američkom sveučilištu Louisiana State?
- Plivački je fenomenalno, uvjeti su fantazija, a što se tiče škole, studiram financije i prva godina je bila lagana. Plan je završiti studij za tri godine i onda upisati magisterij, no ne razmišljam o poslu. Cilj mi je ostati što dulje u plivanju i živjeti od njega, barem do 35. godine. A za kasniji život važna mi je diploma.
Imate li i domaćeg društva na fakultetu?
- Oh, da. Još jedan plivač iz Hrvatske (Karlo Perčinić, nap. a.), plivač iz BiH, plivačica i tenisač iz Srbije, nogometašica pola Bosanka, pola Hrvatica (Andrea Iljkić, nap. a.). Svaki vikend smo skupa, kada nam dosade Ameri, haha. Imaš svoj jezik, interne šale, baš ništa ne fali u Americi.