Sumnjamo da se među 10.500 sportaša koliko će ih nastupiti na predstojećim Olimpijskim igrama u Parizu može pronaći primjer sličan onome Filipa Pravdice. Manje od deset dana prije početka Igara na kojima će nastupiti prvi put u karijeri, hrvatski rekorder u skoku u dalj bio je na Europskom prvenstvu za mlađe juniore (U-18) kao - trener. I ne samo da je bio, već je njegova atletičarka, tek 15-godišnja Eva Barbarić, osvojila senzacionalno srebro na 400 m prepone. Doista ne vjerujemo da se itko od sportaša koji će se natjecati u Parizu na takav način pripremao za Igre i dobio takvu vrstu motivacije.
Ali, to je Filip Pravdica, to je razlog zbog kojeg smo ga i ranije nazvali jednom od najposebnijih priča hrvatske atletike, ali i sporta općenito. Čovjek ruši rekorde s oba operirana kuka, paralelno radi kao trener iznimno talentirane grupe atletičara u zagrebačkoj Mladosti, koordinira i kondicijske treninge mlađih kategorija u NK Lokomotiva... A ovog ljeta očito sve što dotakne pretvara u uspjeh. U svibnju je skočio 8,35 metara, srušio 22 godine star hrvatski rekord i ispunio olimpijsku normu, a osam dana prije odlaska u Pariz je, eto, došao i do najvećeg uspjeha u mladoj trenerskoj karijeri.
Nema nikakve treme
Prije odlaska u Grad svjetlosti, uhvatili smo ga kako slaže fotografije u album. Onaj pravi, retro album, kakvih je u današnje digitalno doba sve manje.
- Kad sam bio dijete, obožavao sam gledati albume koje smo imali doma. Toliko se stvari događa, ali koliko god je Instagram lijep, nije kompletan. Tamo uvijek biraš samo najbolje slike, a u album lijepim sve i on doista ima ogromnu vrijednost - govori nam Riječanin koji će ove nedjelje proslaviti 29. rođendan.
Fotografije s mlađejuniorskog EP-a najnoviji su dodatak albumu. Filipu je boravak u Banskoj Bystrici dobro došao da malo skrene misli s Pariza.
- Kako bi moj trener Franjo Pavlović rekao, neke to prazni, a mene je to napunilo. Lijepo je kad imaš ispunjen dan. Kod mene ne vrijedi ona poslovica “prazna glava, đavolje igralište”. Meni je uvijek nešto u glavi - smije se Pravdica.
Kako sam kaže, nije trenerski angažman na EP-u nimalo naštetio njegovim pripremama za OI.
- Moram priznati da mi je zapravo jako dobro došlo, cijelo sam cijelo vrijeme bio u hotelu, svi obroci su mi bili servirani, stadion je bio odmah ispod hotela... Tako da ispada kao da sam i sam odradio kvalitetne pripreme.
Ima li uzbuđenja i treme uoči debitantskog nastupa na Olimpijskim igrama?
- Iskreno, nema nikakve treme. Jedva čekam doći u Pariz i vidjeti Olimpijsko selo. Prvo mi je to takvo iskustvo, želim osjetiti čari svega toga, pa kad dođe natjecanje, dati sve od sebe. Idem se boriti na “200 posto”, želim napokon pokazati da vrijedim i na velikim natjecanjima, a ne samo na manjim.
Je li uspio sačuvati formu? Spomenutih 8,35 m skočio je 11. svibnja, otada je još jednom preletio osam metara (8,09) i na dva natjecanja bio na samom pragu (7,98 i 7,95).
- Forma je tu. Posljednji sam nastup imao na mitingu Mladosti, skočio sam 7,95 m, odličan je to bio skok, dok ih je bilo još odličnih tijekom natjecanja, tako da se pokazuje da sam i dalje na visokoj razini. Napravio sam jedan manji ciklus uoči Pariza, da se sve to podigne još za stepenicu više, pa ćemo vidjeti kako će se to realizirati. U Parizu realno više nemam što trenirati, tamo ću uživati, čekati da se forma još malo podigne, odmoriti se i onda idemo u nove pobjede.
Kako i sam ističe, želja mu je napokon i na velikom natjecanju pokazati da vrijedi. Finala su ga zasad zaobilazila, a najbolnije je svakako bilo prošli mjesec na EP-u u Rimu gdje je došao kao jedan od favorita za postolje, da bi zapeo u kvalifikacijama sa 7,89 m.
- Prebrodio sam to, moraš zaboraviti sve negativno i fokusirati se na ono što treba raditi. Naučio sam u Rimu da je sreća veliki faktor, ali isto tako i da ja mogu isprovocirati sreću. Imam zasad dosta akumulirane nesreće koja se mora izjednačiti na nekoj vagi sa srećom. Nadam da će se to dogoditi u Parizu.
Osam metara za finale
Što si je, dakle, zacrtao za Pariz, što bi volio postići na najvećoj sceni? Iako nema iza sebe velikih finala, ovih 8,35 je šesti rezultat u svijetu ove godine, a to ga automatski gura među kandidate za visoki plasman.
- Finale definitivno, a u finalu - tko živ, tko mrtav! Probat ću to jako dobro odraditi i ako prođem, idem se boriti. Imam trenutno šesti rezultat u svijetu, ali po mom mišljenju, mogu i dalje. Želim dalje i samo se treba pogoditi dan, vjetar, motivacija, dobar nagaz na dasku i onda mogu iznenaditi i sebe i ljude oko sebe.
Koliko procjenjuje da će trebati skočiti za plasman u finale? Prije tri godine u Tokiju se ulazilo sa 7,96...
- Lani je na SP-u u Budimpešti trebalo 8,00, a sada na EP-u u Rimu 7,95. Mislim da će u Parizu trebati otprilike između 8,05 i 8,10. Jaka je konkurencija, na ovu europsku scenu koja je jaka sama po sebi, dodajte dečke iz cijelog svijeta kojih ima o-ho-ho. Amerikanci su dobri, Jamajčanin Pinnock je u vrhu, ima zanimljivih Kineza, Australaca... Jedva čekam!
Je li spreman skočiti ti 8,05 ili 8,10 u tri kvalifikacijska pokušaja, 4. kolovoza?
- Spreman sam sigurno! Noge su spremne, glava je spremna. Sad samo da me pomazi neka viša sila i realizirat ću to što imam i u glavi i u nogama.
Do bronce se u Tokiju moglo s 8,21...
- Mislim da je to realan rezultat za postići iako vjerujem da će ovaj put trebati više za medalju. U Tokiju je trebalo tih 8,21, a sada na EP-u u Rimu 8,31. Toliko je skočio Švicarac Ehammer, Talijan Furlani je bio na 8,38, a nevjerojatni Tentoglou na 8,65. Ma idemo i njemu “odsjeći glavu”, kakav Tentoglou, ha-ha-ha. Tako treba razmišljati, ili tako ili nikako. Ako ciljaš zlato, najmanje ćeš dobiti broncu, a ako ciljaš broncu, ostat ćeš bez ičega. Treba se postaviti u glavi tako da ideš na probijanje granica. Ako može Eva, mogu i ja. Valjda sam je nešto naučio ako je moja, ha-ha.
NBA zvijezde motivirao Lyles
Što očekuje od Olimpijskih igara mimo samog natjecanja?
- Iskreno, ne znam što očekivati. Dolaze mi mama i cura, družit ću se s njima, idemo malo vidjeti prekrasni Pariz. A u Selu nema puno filozofije, tu će biti druženje s ostalim sportašima. Želim upoznati čim više naših sportaša, nikad se ne zna koliko i kako možemo pomoći jedni drugima. Mi krojimo budućnost hrvatskog sporta i bolje da se svi znamo. S Damirom Martinom sam već super, s nekoliko njih sam se družio na događajima koje je organizirao HOO, sad ćemo se možda još malo više zbližiti i, nadam se, ispisivati povijest hrvatskog sporta.
U HOO upozoravaju na sigurnosnu situaciju i nisu baš oduševljeni idejom da naši olimpijci u službenoj opremi obilaze Pariz.
- Ja ću se sigurno šetati u nekoj neolimpijskoj opremi. A mislim i da je Pariz dovoljno siguran, da je sve organizirano kako treba, nadam se da se ne varam. A opet, i ne mogu se baš puno šetati, moram se i odmarati, i sigurno neću trošiti puno energije.
Ima li želju pogledati još neki sport tijekom Igara?
- Želim čim više toga pogledati, pogotovo košarku. Amerikanci dolaze u gotovo najjačem sastavu, mislim da ih je malo za to motivirao i atletičar Noah Lyles, svjetski prvak na 100 i 200 metara, kad je lani rekao da se osvajači NBA lige ne mogu smatrati svjetskim prvacima jer NBA liga nije svijet. Malo su se naljutili na njega i rekli, sad ćete vidjeti tko je svjetski prvak. Aktivirao je Lyles cijelu elitu NBA lige da dođe osvojiti olimpijsko zlato i napravio odličnu promociju.
Postoji li neka međunarodna zvijezda koju bi volio sresti ili upoznati?
- Iz svijeta atletike sam sve upoznao, ali bilo bi zanimljivo vidjeti tenisače. Volim tenis, trenirao sam ga kao dijete četiri godine. Volio bih uživo vidjeti i kakve su mrge ti NBA košarkaši, a isto tako bi bilo zanimljivo sresti i gimnastičarku Simone Biles. Sad kad razmislim, ne mogu ni procesuirati sve stvari koje ću tamo vidjeti i čiji ću dio biti, to mi je nevjerojatno. Jedva čekam!