Ni posljednja utakmica u skupini A muškog olimpijskog turnira između Hrvatske i Španjolske nije završila "happyendom". Hrvati su opet poraženi, već treći put na turniru uz samo dvije upisane pobjede te se oni na neslavni način opraštaju od turnira. Odigrali svoju zadnju utakmicu u Parizu.
Četvrtfinala, koja su na rasporedu u utorak, igrači Dagura Sigurðssona gledat će na TV ekranima, ako im uopće bude do bilo kakvog rukometa. Za podsjećanje, hrvatski rukometaši, koje je tada još vodio bivši izbornik Goran Perkovac, na startu siječanjskog Eura u Njemačkoj razvalili su Španjolce sa 39-29, a pobjedom u ovoj utakmici nakon neuvjerljivih izdanja u skupini trebali su pokazati da im ovaj suparnik "leži". Ipak, u Parizu im nije ležao nitko, oni su bili ti koji su najčešće bili na parketu, na podu, na "dnu"...
Mučenje protiv Japana (30-29), poraz od Slovenija 29-31, lijepa pobjeda protiv Njemačke 31-26, zatim opet poraz od Švedske 27-38 - najteži u povijesti hrvatskih nastupa na Igrama i na kraju novi poraz sa Španjolskom. To je učinak hrvatskih rukometaša u Parizu. Lagali bismo ili išli nekome niz dlaku da kažemo da je to prihvatljiv učinak za prolaznu ocjenu, isto bismo se tako "krivo kleli" da kažemo da su Sigurðssonovi igrači u Parizu igrali dobar rukomet.
U stvari, oni jesu igrali dobar rukomet, ali samo u nekoliko izdvojenih perioda, ponajprije na počecima nekih gore spomenutih utakmica. Zatim su u nastavku većine utakmica redovito padali i igrali neprepoznatljivo. Osim protiv Njemačke, čija im igra očito također leži jer su Nijemci "padali" na EP-u u Njemačkoj, na olimpijskim kvalifikacijama u Hannoveru kao i sada u Parizu.
Nažalost, na OI Hrvati nisu uspjeli napraviti ništa od Londona 2012. i tada osvojene bronce, na SP-ima nije osvojeno odličje od Španjolske 2013. (također bronca), te je jedino otad osvojeno odličje europsko srebro osvojeno 2020. u Austriji i Švedskoj kad je i igrano zadnje (polu)finale. Jedno odličje u više od 10 godina?! Hrvatski je rukomet zaista u neviđenom padu, a posebno posljednjih nekoliko godina nakon spomenute 2020. i europskog srebra.
Otad su ustoličena tri i odbačena dva izbornika - Hrvoje Horvat i Goran Perkovac, a sada se nije proslavio niti Dagur Sigurðsson. Na SP-u u Egiptu 2021. zauzeto je 15. mjesto, EP u Mađarskoj 2022. donio je nešto bolje osmo mjesto, sljedeći SP u Poljskoj i Švedskoj 2023. deveto. Nakon što se u međuvremenu nije otišlo na olimpijski turnir u Tokiju, zadnji EP u Njemačkoj okončan je na 11. poziciji. Učinak je to neke prosječne reprezentacije, a ne dvostrukih olimpijskih prvaka.
No to su očito "tempi passati". Nakon dva olimpijska zlata i jedne bronce, nakon svjetskog zlata i još tri srebra i bronce, nakon tri europska srebra i dvije bronce u dvadesetak godina, sad je u cijeloj dekadi osvojeno samo jedno europsko srebro. Totalni kolaps, drugo se ne može reći uoči SP-a koji Hrvatska sljedeće godine organizira s Danskom i Norveškom. Što će biti sa Sigurðssonom!? Pitanja je jako puno. Odgovore, očito je, ne zna nitko. Nećemo se ni mi pretvarati da ih znamo...