Kuba na olimpijskim igrama kroz povijest. Atletika, dobar dio borilačkih sportova i posebno boks. To su bili aduti ovog komunističkog otoka nadomak obala Floride. Da, naravno, i još jedan sport s iznimnom uspješnošću, s povremenim pojavljivanjem na OI, baseball.
No, boks je nešto što se doista trenutačno u smislu olimpizma odmah povezuje s Kubom. U olimpijskom boksu su uvijek prednjačili, iznjedrili sjajne pojedince, i danas uostalom tko baš može, voli i želi, ode na malo "školovanja" među konopce na Kubi. Prema nekim podacima, od 100.000 sportaša na Kubi, njih 20.000, dakle svaki peti je u boksu. Takva kvantiteta nužno mora podariti i kvalitetu, vrhunsku.
Prepuna nevjerojatnih boraca koji nisu mogli težiti bilo čemu višem od Olimpijskih igara, osim dakako ako ne pobjegnu iz "komunističkog raja", a u stvarnosti države bijede i očaja. Kuba je proizvela dugačak niz dominantnih prvaka, na čijem su čelu Teofilo Stevenson i Felix Savon, trostruki olimpijski pobjednici u teškoj kategoriji.
Samo je jedna nacija na svijetu - po medaljama gledano - jača od Kube. Njihovi susjedi, SAD. Amerikanci naime imaju ukupno u povijesti svih Igara i boksa na njima 117 medalja, od kojih 50 zlatnih. Na drugom je mjestu Kuba sa 78 medalja i čak 41 zlatom. No, Amerikanci su posljednjih godina, posljednja dva desetljeća ipak solidno smanjili svoj broj osvojenih medalja u boksu na Igrama. Kuba je cijelo vrijeme ostala na vrhunskoj razini i u biti preuzela primat posljednjih 20 godina. Do Pariza 2024.
"Knockdown"
Kuba, njihovi boksači su iz Pariza otišli doma s najmanje medalja od 1968. godine, kada su osvojila samo dvije u Ciudad de Mexicu. Točno 56 godina kasnije, istovjetan učinak - dvije medalje. Jedno zlato i jedna bronca. Za Kubu je to "knockdown".
Uostalom, samo pet kubanskih boksača se uopće kvalificiralo za Pariz; Alejandro Claro u "muhi", Saidel Horta u "peru", Erislandy Alvarez u lakoj kategoriji, te dvostruki olimpijski pobjednici, Arlen Lopez u poluteškoj i teškaš Julio Cesar La Cruz. Već je i ta brojka dala za naslutiti kako je kubanski boks u nekakvoj krizi, problemima, manjku talenata. Njih petorica su pak na olimpijskom turniru izbrojili ukupno osam pobjeda (pet zlatnog Alvareza, dvije brončanog Lopeza) i četiri poraza.
Razlog zbog kojeg je kubanska reprezentacija bila toliko mala je i to što se olimpijski boks promijenio od Tokija. Međunarodni olimpijski odbor, koji upravlja turnirom kroz radnu skupinu, dramatično je promijenio sport dodavanjem desetaka žena i oduzimanjem jednako toliko muškaraca kako bi se postigao rodni paritet. U konačnici, u Parizu je nastupilo samo 248 boksača, što je najmanja brojka od OI u Melbourneu 1956. Sve zbog rodnog parireta.
Ovo je inače doista problem za Kubu koja je zaostajala za ostatkom svijeta u prihvaćanju rasta ženskog boksa. Kuba je ukinula svoju, internu zabranu ženskog natjecanja u tom sportu tek krajem 2022. godine, ali nijedna se Kubanka nije kvalificirala za Olimpijske igre u Parizu.
Kuba inače nije uspjela osvojiti zlatnu medalju u boksu samo jednom od 1968. Bilo je to na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Kuba je osvojila dva boksačka zlata u Londonu 2012. i tri u Rio de Janeiru 2016. pa četiri u Tokiju 2021. Napredak je prekinut u Parizu. Kubanci su na konopcima.
- Još uvijek imamo jaku reprezentaciju. Kuba je uvijek najbolja momčad na olimpijskim igrama i svakom natjecanju, i to će ostati isto. Ovo je specifična godina jer imamo samo petoricu boksača, ali nastavljamo davati sve od sebe kako bismo osvojili zlatne medalje - zborio je nakon finala i pobjede, jedini kubanski boksački olimpijski pobjednik u Parizu, Erislandy Alvarez u lakoj kategoriji
Medalje za tri druge države
Turnir u Parizu počeo je ići naopako za Kubu drugog dana nadmetanja kada je La Cruz poražen na bodove 3-2 u svojoj prvoj borbi, od Lorena Alfonsa, Kubanca ali pod stijegom Azerbajdžana.
- Žao nam je zbog poraza kapetana naše reprezentacije, ali ostala su još četiri boksača - rekao je tada Alejandro Claro.
- Moramo preuzeti odgovornost. Imamo trojicu mladih boksača ovdje. Moramo preuzeti breme tereta na svoja ramena. Idemo na rezultate kako bismo zadržali Kubu na vrhu.
Više je to bilo samoohrabrivanje, nego realnost. U perolakoj kategoriji Saidel Horta je izgubio prvu borbu, osminu finala. Već spominjani Claro se impresivno borio za četvrtfinale, ali nije uspio osigurati medalju kada je tijesno izgubio od Billala Benname iz Francuske.
Osim zlata Alvareza, još jednu medalju (bronca) za Kubu je osvojio tek Arlen Lopez. Pobijedio je u dvije borbe, pa tako i nadarenog Turabeka Khabibullajeva iz Uzbekistana, prije nego što je naletio na Ukrajinca Oleksandra Hižnjaka.
Dodajmo da su trojica Kubanaca su u Parizu osvojili medalje za zemlje u kojeu su emigrirali, Loren Alfonso srebro za Azerbajdžan te Javier Lopez i Enmanuel Reyes bronce za Bugarsku, odnosno Španjolsku.
Prva boksačka nacija pariških Igara po broju medalja nisu ni SAD, niti Kuba. To je Uzbekistan s pet medalja, svih pet zlatnih.