Iznenadilo je izostavljanje jednog čovjeka, a nije teško odgonetnuti zašto se Dagur odlučio na samo dva krila

Nakon prvog dijela priprema za nastup na Olimpijskim igrama, hrvatski izbornik Dagur Sigurdson odabrao je 17 igrača na koje računa na nastup na predstojećim Igrama u Parizu i Lilleu od 27. srpnja do 11. kolovoza. Na popisu je 17 igrača, 14 ih može u olimpijsko selo, pa je shodno s time Sigurdsson odredio popis 14 s kojima misli startati na olimpijskom turniru, te trojicu s kojima misli pričekati na tribini, zlu ne trebalo.

Popis je mnoge iznenadio, no Sigurdsson ima olimpijskih iskustava i može odrediti prioritete u smanjenom obimu igrača kakav nudi olimpijski turnir. On je 2016. godine vodio Njemačku na OI u Riju, nakon što su nekoliko mjeseci prije toga u Poljskoj postali europski prvaci. Puno je promjena napravio tada, makar je Euro bio savršen. A u Riju je bez finala ostao u posljednjoj sekundi polufinala protiv Danske, da bi na kraju osvojio brončano odličje. Tada je Sigurdsson na OI išao samo s jednim lijevim krilom, Uweom Gensheimerom, s dva desna krila, makar je Tobias Reichmann bio prvo krilo Eura nekoliko mjeseci prije. Imao je Finna Lemkea specijalista za obranu, uz dva desna krila imao je i tri desna vanjska, dakle, pet ljevaka. Taj izbor je bio specifičan, po njemačkim realnostima tada, takav je i ovaj hrvatski nakon što se osam godina poslije Rija vraćamo pod krugove. Mi imamo svoje realnosti. Spomenut ćemo da smo i u Riju imali samo jedno lijevo krilo za turnir (Manuel Štrlek), da smo u Ateni kada smo bili pobjednici imali samo Peru Metličića na desnom vanjskom, da smo u Atlanti kada smo isto bili pobjednici morali finale igrati bez tada ozlijeđenog Iztoka Puca koji je bio jedan od ključnih igrača naše reprezentacije.

Sigurdsson se ovaj put odlučio za samo dva krila, po jedno sa svake strane, s tim da je dva stavio u pričuvu. Nije teško odgonetnuti razloge, jer ako je obrana prioritet. I balans momčadi, kako on često voli reći, krila su u tom smanjenom obimu u podređenom položaju, posebno Glavaš. Možda je kod Jelinića odluka bila manje očekivana, ali očito je Dagur procijenio da imamo dovoljno halfova, da možemo to tako, da je važnije osigurati se u napadu i na sredini obrane.

Mnoge je iznenadilo da je s popisa otpao Marko Mamić. Prošao je pripreme, igrao protiv Egipta, nakon toga odluka je bila da ostane doma. Prioritet je u sredini obrane dobio Nikola Grahovac, uz Srnu i Načinovića, aktiviran je Josip Šarac kojeg nije bilo na utakmici s Egiptom. Kako objašnjenja odluke nema, tako ćemo objasniti da su vjerojatno u pitanju napadački razlozi, jer Srna i Lučin nisu na top razini još, dok Šarac uostalom može biti napadač, te ostati i u obrani kao centralni igrač zlu ne trebalo. Halfova imamo dovoljno, desno može Šoštarić, može Martinović, može Klarica, lijevo mogu Lučin, Duvnjak i Šipić. U tome Sigurdsson vidi balans koji nam treba za turnir. Naravno da se postavlja pitanje što ako se ozlijedi krilo. Privremene zamjene na utakmici mogu biti Klarica desno i Lučin vjerojatno lijevo, makar to nismo vidjeli. Za utakmicu kasnije uvijek se može aktivirati krilo s tribine. Veći bi problem bio da nam se ozlijedi neki od centralnih igrača i tu je Sigurdsson tražio najsigurniju varijantu.

Vratarski tandem Mandić - Kuzmanović nije bio upitan. Ivić koji je dosad bio treći, sada je to mjesto prepustio Meštriću koji je došao sa jako dobrom sezonom iz Kielca koji je vrh europskog rukometa. Mihić je svojom energijom i brzinom sigurno osvojio izbornika, kod Šoštarića je samo bilo pitanje forme, ona je sada OK za razliku od viđenog u Oslu. Martinović i Klarica su dobili očekivanu prednost pred Marašom, Pavlović se, uz Cindrića i Duvnjaka, samo zagrijavao za sezonu koja slijedi i koja će mu biti veliki test, Srna i Lučin su dobili pojačanje u Šarcu, no vjerujemo da će njihov intenzitet na Igrama biti kud i kamo bolji, posebno Cindrićev koji nam jako treba, dok ga nije bilo protiv Egipta. Crta ima dva "velika" pivota, Načinovića i Grahovca, te jednog "malog", Šipića koji se obrambeno popravio, usput je naš najbolji realizator.

Zato su, recimo, karte očekivano podijeljene. Rezovi su uvijek bolni, ali postoje svugdje, čak i u reprezentacijama koje imaju veći izbor, pa recimo na OI nema Mensaha, Lindberga, N‘Guessana, Mahea, Jorgensena... Važna je svima samo momčad, jer je momčad ta koja će na kraju pobijediti. A sada kakva ćemo momčad biti, pokazat će nakon Sigurdssona i igrači.