Kraj možda nije ispao baš onakav kakvim ga je zamišljala, ali Simone Biles napušta Pariz kao velika pobjednica. I jedna od najvećih ako ne i najveća priča ovih Olimpijskih igara. Posljednjeg dana gimnastičkih natjecanja ostala je bez medalje na gredi i osvojila “samo” srebro na parteru na kojem je bila ogromna favoritkinja, ali to je gimnastika. Padaju i griješe i najveći od najvećih, dovoljan je jedan krivi milimetar, a nema popravnog, nema drugog pokušaja, nema drugog poluvremena. No, najveći su oni koji znaju ustati kada padnu. A Simone Biles je znala ustati...
Naravno, pritom ne mislimo na događaje u Parizu, već na sve ono što se događalo prije tri godine u Tokiju i u mjesecima nakon toga. Super Simone, čudesna sportašica koja je osvojila sve što je bilo moguće, žena koja je porušila tolike rekorde i pomakla mnoge granice u ovom brutalno teškom sportu, pokazala je tijekom tokijskih Igara da je čovjek od krvi i mesa. Raspala se pod ogromnim teretom koji je nosila na leđima, doživjela psihički krah i povukla se s natjecanja nakon prve rotacije ekipnog finala. Vratila se kasnije u finalu grede, osvojila broncu, ali to je bilo to.
Ogroman pritisak
Pritisak s kojim se nosila tih dana bio je enorman. Mnogi i danas to ne mogu ili ne žele shvatiti, misle da se stisnula u najvažnijem trenutku, ali Simone je tada već bila četverostruka olimpijska pobjednica i imala više od 20 medalja sa svjetskih prvenstava, tako da sigurno nije sportašica koju slama strah od velikih natjecanja. No, ni sama uoči prošlih Igara vjerojatno nije očekivala da će njezina popularnost u Americi dosegnuti takvu razinu da će se o njezinom nastupu u Tokiju raspravljati od 0 do 24 i da će iskakati “iz paštete”. Ako imate priliku, pogledajte dokumentarac “Uspon Simone Biles” koji je nedavno objavljen na Netflixu i puno će vam toga biti jasnije. Jedna od najupečatljivijih scena u seriji je ona u kojoj njezin suprug, NFL zvijezda Jonathan Owens, objašnjava trenutak u kojem je shvatio koliko je Simone slavna i s čime se mora nositi.
- Sjećam se da sam gledao reklame uoči Igara i samo se ponavljalo “najveća svih vremena Simone Biles”, pa “zvijezda Olimpijskih igara Simone Biles”... Pomislio sam “čovječe, pa ona je u svakoj drugoj reklami”.
Kad svemu ovome dodate da joj je neposredno uoči tokijskih Igara preminula teta s kojom je bila iznimno bliska, te da su se još uvijek vukli repovi afere u čijem je središtu bio zloglasni liječnik američke reprezentacije i seksualni zlostavljač Larry Nassar čija je žrtva bila i Simone, onda vam je možda malo jasnije zašto joj se dogodio slom. Jer, i sportaši, čak i oni najveći od najvećih, na kraju dana su samo ljudi. Sa svim svojim vrlinama i manama.
Nisu, međutim, imali svi razumijevanja za njezine probleme i borbe. Količina kritika i uvreda s kojima se suočila bila je zapanjujuća, kako od “hrabrih” anonimnih komentatora na društvenim mrežama, tako i u dijelu američkih medija. U Netflixovom dokumentarcu vidimo isječke iz televizijskih i radijskih emisija u kojima je Biles proglašena gubitnicom koja se ne zna nositi s očekivanjima. Suludo, ali živimo u takvim vremenima u kojima se za klik ili za gledatelja više ruše sve granice, u kojima se kreiraju skandali koji to nisu, šokovi koji to nisu, zavjere koje ne postoje...
- Ljudi koji su vikali, vrijeđali me, bili su mnogo glasniji od potpore. Osjećaš se kao veliko razočaranje. Osjećala sam da mi na čelu piše “gubitnica”. Da lako odustajem. Kao da svi bulje u mene, čak i ako nisu buljili - govori Biles u dokumentarcu.
Upravo je zato nakon Tokija krenula u kampanju čiji je cilj bio upozoriti na važnost mentalnog zdravlja, ne samo sportaša. I na važnost da se o tome javno govori.
- U mojem slučaju se radilo o mentalnoj ozljedi koju ljudi ne mogu vidjeti. I zato se nisu mogli ni povezati s tim, nisu to mogli shvatiti.
Kako je vrijeme prolazilo, njezin aktivizam, njezini govori o ovoj temi zapravo su je učinili još većom. Proglašena je i ženom godine u Americi, što je bio znak da je na pravom putu i da radi dobru stvar. Nakon što je osvojila višebojsko zlato u Parizu, njezina prva objava na Instagramu je glasila:
‘Željela sam prestati 500.000 puta‘
“Mentalno zdravlje je važno.”
Naravno, osim što je promovirala važnost psihičkog zdravlja u javnosti, Simone je istovremeno radila i na vlastitom zdravlju. To joj je i omogućilo da se vrati gimnastici i da u Parizu ponovno zablista u punom sjaju na gimnastičkom podiju.
- Željela sam prestati otprilike 500.000 puta i učinila bih to da nije bilo ljudi koji su mi bliski. Znala sam da je preda mnom dugo putovanje, ali nije još završeno. Idem na još jedan olimpijski izazov, premda nikad nisam mislila da ću biti u toj fazi. Ali, jednostavno, moram sama ispisati svoj kraj - rekla je u lipnju kad je i službeno izborila mjesto u američkoj reprezentaciji na pariškim Igrama.
Biles ne skriva da svaki tjedan ide na terapije i to joj je pomoglo da se vrati na vrh. Dvije je godine nakon Tokija nije bilo na natjecanjima, mjesecima nije uopće kročila u dvoranu. Ponekad bi došla, shvatila da joj ne ide, i opet nestala na neko vrijeme. Ali, kako i sama kaže, u njoj je gorjela želja da sama ispiše svoj kraj, da taj nesretni Tokio ne ostane posljednja epizoda velike karijere. Dan po dan, korak po korak gradila je svoj povratak i kad se u lipnju prošle godine pojavila na US Classicu u Chicagu i pobijedila u višeboju, bio je to znak da je na pravom putu. A kad je nekoliko mjeseci kasnije na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu osvojila četiri zlata i jedno srebro, više nije bilo nikakve sumnje da ćemo je gledati u novoj olimpijskoj avanturi.
No, ako mislite da je pritisak u Parizu bio išta manji, varate se. Opet su američki mediji kalkulirali koliko će njihova miljenica osvojiti medalja, opet je njezino lice bilo na svakom uglu. A kako su ovaj put, za razliku od Tokija, tribine mogle biti pune, samo zbog Simone su proteklih dana u dvorani Bercy bile brojne sportske ikone poput Serene Williams, Zinedinea Zidanea, Kevina Duranta, Stepha Curryja, Toma Bradyja, kao i glumačke i glazbene zvijezde poput Toma Cruisea, Jessice Chastain, Lady Gage, Snoop Dogga, Ariane Grande. Sve u oči bile uperene u Simone.
Međutim, psihološka pomoć koju je potražila pomogla joj je da ovaj put taj pritisak i popularnost podnese s osmijehom na licu. I da osvoji one medalje koje su svi, pa i ona sama, očekivali u Tokiju.
Za Amerikance je odavno GOAT
Američku reprezentaciju odvela je do ekipnog zlata, potom je potvrdila da je najbolja višebojka svijeta, osvojila je krunu i na preskoku, a priču je zaključila srebrom na parteru. Simone u svojem asortimanu ima ekstremno teške elemente, njezin prvi skok na preskoku graniči sa znanstvenom fantastikom, a slično je i na parteru gdje ima za čitav bod težu vježbu od konkurentica. Ponekad se, međutim, zbog te težine dogodi da pogriješi. Bilo je tako i u ponedjeljak kad je izgubila od velike suparnice Rebece Andrade, a isto se dogodilo i lani na preskoku na kojem je svjetsko zlato također “prepustila” Brazilki.
Ali, to je jednostavno Simone Biles, njezina je misija pomicanje granica, ništa ne želi raditi “pod ručnom”. Komotno je na parteru mogla ići i s malo lakšom vježbom i uzela bi zlato, ali baš kao i Tin Srbić na preči, nije se htjela povući. Ili kako je to slikovito objasnio Tin, “nisam htio ispasti papak”. To je odlika velikana, uvijek idu bez kalkulacija, sa svime što znaju.
Simone Biles nakon Pariza ima na kontu 11 olimpijskih medalja, sedam zlatnih, te po dvije srebrne i brončane. Ima i čak 30 odličja sa svjetskih prvenstava, od čega 23 zlatna, što je pothvat kakav nije napravio nitko u povijesti gimnastike. S dva olimpijska zlata u višeboju izjednačila se s gimnastičkim divama Larisom Latinjinom (1956. i 1960.) i Verom Časlavskom (1964. i 1968.), ali ona je jedina do svojih kruna došla s osam godina razmaka. S 27 godina postala je i najstarija osvajačica višebojskog zlata još od Marije Gorohovskaje koja je u Helsinkiju 1952. do trona došla kao 30-godišnjakinja.
Za američke medije Biles je već odavno GOAT (najveća svih vremena). Kao i u drugim sportovima, teško je uspoređivati različita razdoblja jer drugačiji su treninzi, oprema, konkurencija, formati natjecanja... Po broju olimpijskih medalja, Simone je i dalje iza Latinjine i ostat će tako čak i ako odluči produžiti karijeru do Igara u Los Angelesu jer velika sovjetska gimnastičarka je 18 puta bila na postolju. No, ima i Biles svakako argumente zašto je se može smatrati najvećom svih vremena, od težine elemenata koje izvodi, do svega što je napravila za popularnost gimnastike. Naravno, tu je i spomenutih 30 svjetskih medalja, premda treba naglasiti da se danas svjetska prvenstva održavaju češće nego ranije.
‘Prije dvije godine nisam mislila da ću se vratiti‘
Kako god, nema sumnje da je Biles najbolja gimnastičarka današnjice, a vjerojatno nećemo pogriješiti ako kažemo i najbolja sportašica svijeta u ovom trenutku. I najveća zvijezda Igara u Parizu.
- Nisam usredotočena na brojke i statistiku, usredotočena sam na svoje vježbe, na natjecanja i na to da se osjećam udobno i samouvjereno - ističe Teksašanka.
- Postigla sam puno više nego u svojim najluđim snovima. Ne samo na ovim Olimpijskim igrama, nego i općenito u sportu. Prije dvije godine nisam mislila da ću se vratiti i opet se natjecati na Olimpijskim igrama. I zato, doći ovamo i vratiti se kući s četiri medalje... Prilično sam ponosna na sebe - dodala je na odlasku iz Pariza.
Na kraju priče, nameće se pitanje svih pitanja - jesmo li posljednji put gledali Simone Biles na jednom natjecanju?
- Nikad ne reci nikad. Sljedeće Olimpijske igre su kod kuće, u Los Angelesu. Dakle, nikad se ne zna. Iako... Postajem sve starija - odgovorila je uz smijeh.
Bilo bi sjajno gledati je i dalje na gimnastičkom podiju, ali čak i ako ne bude tako, možemo reći da smo privilegirani što smo živjeli u vrijeme takve sportašice. I žene koja je nadmašila granice samog sporta.