Utorak su bili prvaci svijeta. U srijedu nisu imali pojma. Ništa neobično u percepciji Hrvata koji se vole dičiti kako su ozbiljna sportska nacija, a fundamenti su se putem zagubili.

Hrvatska košarkaška vrsta je u dva dana i niti u 24 sata obavila posao koji si je u dvije uvodne utakmice olimpijskih kvalifikacija zadala kao prvi cilj. Ušli su izabranici Josipa Sesara u polufinale, preskočili su uvodnu skupinu i stigli do dvije utakmice odluke za put u Pariz, mjesto među 12 magičnih, 12 najboljih reprezentacija svijeta.

Ti “prvaci svijeta” od utorka, nakon briljantne partije protiv Slovenije i Luke Dončića, u posljednje tri minute ogleda protiv Novog Zelanda u srijedu prosuli su plus sedam i upisali poraz te postali “oni koji nemaju pojma”. Jest, kako da ne.

Istina je, naravno, uvijek negdje u sredini. Ova vrsta je još lani u ovo vrijeme igrala u istoj ligi s Luksemburgom i Irskom, a sada se, valjda, pod normalnim smatra da iz dana u dan bude bolja Luke Dončića, Giannisa Antetokounmpa, pa čak i organiziranih i neugodnih Novozelanđana, koji su u utakmicu u srijedu ušli posve odmorni za razliku od svog protivnika.

A Hrvati su tu gdje su bili i uoči dolaska u Pirej. Dovoljno dobri da svakome pomute račune. I definitivno u poziciji u kojoj neki drugi, prije svih domaćini Grci, imaju nešto veće šanse za domoći se Igara.

Došla nam je prebrzo

Jutro nakon poraza nikada nije lako, ali Josip Sesar se odmah primio posla, još je u srijedu navečer održao sastanak, obavio i individualne razgovore unutar svlačionice i Hrvatska, dojam je, spremno ide dalje...

- Nema nikakve drame. Naš ključni problem je u srijedu bio taj što nam je utakmica protiv Novog Zelanda stigla 16, 17 sati nakon ogleda sa Slovenijom. I jednostavno nam je ponestalo energije. Sad, možemo razglabati o svemu. Mi smo pokušali odvesti utakmicu na našu stranu, imali smo sedam poena viška uoči završnice, imali smo i Ivicu Zupca koji je igrao sjajno. Tu je Novi Zeland promijenio obranu, počeli su udvajati na našim centarskim pozicijama, skupljati, a mi smo promašili četiri, pet otvorenih šuteva, od kojih bi možda samo jedan trasirao pobjedu na našu stranu. I na tim šutevima se osjetio manjak energije, jer su lopte bile kratke. Opet, što se rezultatskog dijela tiče, nama ovaj poraz nije poremetio ništa. Cilj je bio ući u polufinale.

ARIS MESSINIS Afp

No, svjestan je Sesar koliko malo ljudima u nas traje put od euforije do depresije.

- Narušio se ugođaj kod ljudi, jer nakon što smo deklasirali Sloveniju, nitko kod kuće nije računao na poraz od Novog Zelanda. Međutim, tu moramo pogledati što se događa i u nekim drugim kvalifikacijskim skupinama. Latvija je, recimo, u Rigi, pred svojim navijačima, nakon što je prvog dana sredila Gruziju, posrnula u drugoj utakmici protiv Filipina. Nema nikoga tko nije u problemu kad igra dan za danom. Kažem, nije neka drama, igrači su svega svjesni. Jest, poraz ih je pogodio, ali idemo mirno dalje.

Morat ćemo se korigirati

Ono što bi mogao biti veći problem na koji je ukazala utakmica protiv Novog Zelanda su naši problemi u obrani od pick and rolla.

- I što se tiče protivnika s kojima bi mogli zaigrati do konca turnira, mislim na Dominikansku Republiku i Grčku, jasno da su to reprezentacije sa sjajnim igračima na picku. I tu ćemo se morati korigirati. Protiv Novog Zelanda imali smo i problem njihove postave u kojoj je znalo biti i pet vanjskih igrača, ali i nedostatka koncentracije. Također, ne trebaju nam tu niti alibiji jer je Novi Zeland odigrao jako dobro. Sada, što se tiče onoga što slijedi, čeka nas temeljita analiza i skauting, individualne karakteristike svakog igrača na tom picku naših sljedećih protivnika.

I ono što je važno, Hrvatska je imala cijeli četvrtak, cijeli petak i dobar dio subote za pripremiti novu taktiku.

- Uoči Novog Zelanda su igrači direktno iz kreveta stigli na ručak. Pokazivali smo na videu neke karakteristike Novog Zelanda, ali nismo imali mogućnost da te stvari isprobamo na treningu. I tu je nastao određeni šum u komunikaciji. Međutim, ovo je turnirski sustav natjecanja i takve se stvari događaju. Čitao sam ono što je rekao na tu temu Neven Spahija i mogu se samo s njim složiti. I meni nije jasno kako mi sada imamo dva i pol slobodna dana, a između prve i druge utakmice nismo imali niti 24 sata. Mogao je tu raspored biti drugačiji, ako turnir traje šest dana, zašto nije mogao trajati osam, pa da nitko ne igra utakmicu dan za danom...

Idemo malo o potencijalnim protivnicima za vikend. Dominikana je sredila Egipat, pa se nije uspjela othrvati Giannisu Antetokounmpu...

- Gledao sam utakmicu s Grcima. Dominikanska Republika ima jaku bekovsku liniju i od nje sve ovisi. Centri su više finišeri, nakon picka, na njih se ne spušta lopta. Jako dobro trče prema naprijed, tu su opasni i taj ćemo segment igre morati zaustaviti. Treba ih svesti pet na pet. Željeli smo to i s Novim Zelandom, ali nismo uspjeli, dozvolili smo da nam trče u leđa.

Sad imamo vremena

No, Dominikanska Republika takav je barem dojam, reprezentacija je koja dobro trči prema naprijed, ali je jako loša kad trči prema nazad. Barem je to utakmica s Grčkom pokazala, iako su Grci s Giannisom monstrumi kontranapada...

- Obično su karakteristike momčadi koje dobro trče prema naprijed da to ne čine na taj način u obrnutom smjeru. Ali, kažem, na taj dio igre ćemo morati biti jako koncentrirani. Grčka je djelovala moćno, Giannis je zabio 32 poena za 18 minuta, sustav Vassilisa Spanoulisa iznjedrio je jednog sasvim novog Antetokounmpa u FIBA košarci. Kad povuče loptu, ostala četvorica Grka se rašire i otvaraju mu reket, a kad se igra pozicijski napad, Giannis se pretvara u čistog centra.

- Vidjeli smo sve, Giannis je dominirao u srijedu. Doista se osjeti kako dominira i obrambeno i napadački. Kažem, imamo dovoljno vremena da pripremimo skauting, odredimo taktiku, proučimo sve karakteristike igrača koji će nam stajati na suprotnoj strani u subotu.

Puno se razgovara

Usput, Grci su već promijenili raspored polufinala. Oni će svakako igrati prvi polufinalni susret, kako bi svježiji od svog suparnika dočekali nedjelju i finale.

- Kažem, nije bilo logike u rasporedu niti da jedna reprezentacija igra posljednju utakmicu prvog dana i onda prvu utakmicu drugog dana. Ali, to je tako, i tako to treba prihvatiti, domaćin očito ima za to mogućnosti, tu je FIBA fleksibilnija.

Kakav je bio program u četvrtak?

- Oni igrači koji su manje igrali, napravili su trening. Oni koji su imali veću potrošnju, rekuperirali su se, a i malo očistili glave. Imali smo sastanke, kako grupno, tako i pojedinačne. Počeo sam razgovarati s momcima odmah u srijedu nakon povratka u hotel. I jasno da igrači nisu potonuli, znamo gdje su nam bile greške, gdje je bio problem i idemo hrabro dalje - zaključio je Josip Sesar.

Hrvatska je dvije utakmice daleko od Olimpijskih igara. Prevedeno, šansa je tu. Za dohvatiti je, trebat će i malo čudo. Poput onoga u utorak. Jesu li za to sposobni? Pokazali su da jesu. Stoga im treba samo hrpa pozitivne energije. I malo mira.
Gdje bi nam bio kraj uz sportski talent kojega posjedujemo u bilo kojem sportu da smo malo hladniji, trezveniji, realniji.
Da nam nije sve ili euforija ili depresija.