Jedan je obranio, troje ih se oprostilo od olimpijskih naslova u utorak navečer na Stade de Franceu. Završila je jedna velika olimpijska karijera, ne i atletska kao dokaz da ništa nije vječno i da je jako teško trajati u vrhu dugi niz godina.
Taj jedan koji je obranio naslov je grčki daljaš Miltiadis Tentoglu kojem je 8,45 - makar je ove godine preskočio 8,65 - bilo dosta za zlato. Grk je usprkos tome mahao glavom, svjestan da to nije dobro, ali činjenica da je nakon Carla Lewisa jedini koji je uspio obraniti olimpijski naslov u ovoj disciplini, govori dovoljno sama o sebi.
S olimpijske scene sišla je pak Anita Wlodarczyk, najveća kladivašica svih vremena, svjetska rekorderka, trostruka olimpijska pobjednica iz Londona, Rija i Tokija. Hrabro se Poljakinja upustila u avanturu s 38 godina i ponešto ozljeda, ali mlađe joj nisu dale da ode do medalje, makar je i takva dvaput u finalu rušila svoje najbolje dosege ove sezone. To mogu samo veliki atletičari, što Anita to jest. Nije bila utučena...
- Ovo je kraj moje olimpijske karijere. Ali sve dok sam zdrava i dok mi je treniranje zabavno, nastavit ću bacati. Ako volite ono što radite, vaše zdravlje je dobro, a vaša sportska razina još uvijek vam omogućuje da se natječete s najboljima, zašto biste stali?
Kažu da ju je trener, naš Ivica Jakelić nazvao bakom, što ju je navodno motiviralo, pa je u krug ušla puna energije. I bacala je sjajno, dva puta osobni doseg sezone, samo pet centimetara od medalje. Najmanja razlika u povijesti između treće i četvrte kladivašice na OI.
Ipak, tri olimpijska zlata su izvanredan rezultat. Puno uspomena, slika, dirljivih trenutaka koje svi poljski navijači nikada neće zaboraviti. Posebno nevjerojatno finale iz 2016. kada je pobijedila i srušila svjetski rekord sa 82,29 metara, pet i pol metara više od srebra. Nikad tako puno.
- Priredila sam sjajnu predstavu na stadionu, ali nije uspjelo. Međutim, “show” se mora nastaviti.
Poljaci su zaključili: “Samo je prava šteta što je više nemamo”.